Čaj

Kineski znak za čaj je 茶, originalno napisan sa dodatnom crticom 荼 (izgovara se tu, koristi kao riječ za gorku biljku), i dobija svoju trenutnu formu tokom Tang Dinastije kako se koristilo raspravi u 8. vijeku u vezi čaja, Klasično djelo o čaju.^[8][9][10] Riječ se izgovara različito u različitim varijantama kineskog jezika, kao što je chá u mandarinskom, zo i dzo u wu kineskom, te ta i te u min kineskom.^[11] Jedna sugestija je da su se različiti izgovori možda pojavili od različitih riječi za čaj u drevnoj Kini, naprimjer tu (荼) je možda prerastao u tê;^[12] historijski fonologisti ipak smatraju da cha, te i dzo svi dolaze od istog korijena sa rekonstruisanim izgovorom dra (dr- predstavlja samostalan suglasnik za retrofleks d), koji se promijenio zbog smjene zvuka kroz vijekove.[14] Ostale drevne riječi za čaj ubrajaju jia (檟, definisano kao "gorko tu" tokom Han dinastije), she (蔎), ming (茗) i chuan (荈), sa riječi chuan koja je jedina druga riječ i dalje u upotrebi za čaj.[14]^[13] Većina, kao mandarinski i kantonski, izgovaraju ga duž linije cha, ali hokien varijante duž južne obale Kine i u jugoistočnoj Aziji izgovaraju ga kao teh. Ova dva izgovora napravili su odvojene puteve u ostale jezike svijeta:^[14]

• Te je iz dijalekta amoy tê južne Fujian provincije. Došlo je do Zapada sa luke grada Xiamena (Amoy), prilikom većeg kontakta sa zapadnoevropskim trgovcima kao što su Holanđani, koji su ga raširili zapadnom Evropom.
• Cha je iz kantonskog chàh u gradu Guangzhou (Canton) i lukama Hong Konga i Macaua, također velikih tačaka kontakta, posebno sa Portugalcima, koji su raširili izraz po Indiji u 16. vijeku. Koreanski i japanski izgovori riječi cha, ipak, nisu došli iz kantonskog, nego su posuđeni u korejski i japanski jezik tokom ranijih perioda kineske historije.

Najraširenija forma chai došla je iz perzijskog jezika چای chay. I châ i chây forme mogu se naći u perzijskim rječnicima.^[15] Oni su nastali od sjevernokineskog izgovora chá,^[16] što je prošlo put svile do centralne Azije i Perzije, gdje je uzeto iz perzijskog gramatičkog sufiksa -yi prije dolaska u ruski, arapski, urdu, turski, itd.^[17]

Biljke čaja autohtone su istočnoj i južnoj Aziji, i vjerovatno potječu oko dodirnih tačaka zemalja sjeverne Burme i jugozapadne Kine.^[19] Statistička klaster analiza, broj hromosoma, lahka hibridizacija i različiti tipovi intermedijarnih hibrida i spontanih poliploida indiciraju da najvjerovatnije jedno mjesto nastanka postoji za Camellia sinensis, područje koje ubraja sjeverni dio Burme, te Yunnan i Sichuan provincije Kine.^[19] Pijenje čaja je najvjerovatnije počelo tokom Shang dinastije u Kini, kada je korišten u medicinske svrhe.^[5] Vjeruje se da, ubrzo poslije, "po prvi put, ljudi su počeli kuhati lišće čaja radi konzumiranja u koncentriranoj vodi bez dodataka ostalih listova ili biljaka, nego koristeći čaj kao gorak pak stimulativan napitak, radije nego medicinsko sredstvo."^[5]

Kineske legende pridjevaju otkrivanje čaja Shennongu u 2737 p.n.e.^[18] Kineski izumitelj bio je prva osoba koja je izumila sjeckalicu za čaj.^[20] Prvo zabilježeno pijenje čaja je u Kini, sa najranijim zapisima iz 10. vijeka p.n.e.^[21][22] Naredni rani kredibilni zapis pijenja čaja datira u 3. vijek n.e., u medicinskom tekstu autora Hua Tuo, koji tvrdi, "piti gorak čaj neprekidno čini da čovjek razmišlja bolje." Slijedeća rana referenca čaja je nađena u pismu kojeg je napisai general Qin dinastije, Liu Kun.^[23] Čaj je bio uobičajeno piće tokom Qin dinastije (3. vijek p.n.e.) i postalo je veoma popularno tokom Tang dinastije, kada se raširilo u Koreju, Japan i Vijetnam. U Indiji, pio se zbog medicinskih svrha u dugim ali neodređenim periodima, ali osim kod Himalajske regije čini se da nije bio korišten kao piće sve dok Britanci nisu tamo predstavili kineski čaj.

Čaj je najpopularnije piće koje se proizvodi i konzumira u svijetu, izjednačavajući sve ostale – uključujući kahvu, čokoladu, gazirana pića i alkohol – kombinirano.^[3] Veći dio čaja koji se konzumira van istočne Azije proizvodi se na velikim plantažama na brdovitim regijama Indije i Sri Lanke, i prodaje se većim proizvođačima. U suprotnosti sa velikoserijskom industrijskom proizvodnjom su više manjih "bašti," ponekad miniskulne plantaže, koje proizvode jako prodavane čajeve koje veličaju gurmani. Ovi čajevi su i rijetki i skupi, i mogu biti u usporedbi sa nekim od najskupljih vina u ovom smislu.

Indija je svjetska najveća nacija po ispijanju čaja,^[24] iako konzumiranje po stanovniku ostaje 750 grama po osobi svake godine. Turska, sa 2,5 kg čaja koji se konzumira po osobi po godini, najveća je svjetska država u konzumiranju po stanovniku.^[25]

Stanja skladišta i tip determiniraju rok trajanja čaja. Onaj kod crnog čaja je duži od onog kod zelenog. Neki, kao što je cvijetni čaj, mogu trajati samo mjesec ili slično. Ostali, kao pu-erh, poboljšavaju se starenjem.

Da bi ostao svjež i da se zaštiti od buđi, čaj treba biti zaštićen od toplote, svjetlost, zraka i vlage. Čaj mora biti čuvan na sobnoj temperaturi u uskom zračnom kontejneru. Crni čaj u vreći unutar zatvorenog neprovidnog kanistera može biti čuvan dvije godine. Zeleni čaj propada brže, često u manje od godinu. Čvrsto valjani barutni čaj traje duže od više otvorenih listova Chun Mee čaja.

Trajanje u skladišenju za sve čajeve može biti produžen korištenjem sredstva za sušenje ili paketa koji apsorbuju oksigen, vakuumsko zaptivanje ili hlađenje u uskim zračnim kontejnerima (osim zelenog čaja, gdje je diskretna upotreba hlađenja ili zamrzavanja preporučljiva i temperaturna promjena na minimumu).^[26]

Fizički gledano, čaj ima svojstva i rastvora i suspenzije. To je otopina svih spojeva topivih u vodi koji su ekstrahovani iz listova čaja, kao što su polifenoli i aminokiseline, ali je suspenzija kada se uzmu u obzir sve netopive komponente, kao što je celuloza u listovima čaja. Čajne vrečice su među najkonzumiranijim napitcima u svijetu.^[27]

Kofein čini oko 3% suhe težine čaja, što znači između 30 i 90 miligrama po šolji od 250 mililitara u zavisnosti od vrste, brenda^[28] i načina kuhanja.^[29] Studija je pokazala da se sadržaj kofeina u jednom gramu crnog čaja kretao od 22 do 28 mg, dok se sadržaj kofeina u jednom gramu zelenog čaja kretao od 11 do 20 mg, što odražava značajnu razliku.^[30] Čaj također sadrži male količine teobromina i teofilina, koji su ksantini i stimulansi, slični kofeinu.^[31]

Trpkost čaja može se pripisati prisustvu polifenola. Ovo su najzastupljenija jedinjenja u listovima čaja, koja čine 30-40% njihovog sastava.^[32] Polifenoli u čaju uključuju flavonoide, epigalokatehin galat (EGCG) i druge katehine.^[33][34] Iako je bilo preliminarnih kliničkih istraživanja o tome da li zeleni ili crni čajevi mogu zaštititi od različitih bolesti, nema dokaza da polifenoli čaja imaju bilo kakav učinak na zdravlje ili da smanjuju rizik od bolesti.^[35][36]

• 
  Da Hong Pao čaj, kineski čaj
• 
  Fuding Bai Hao Yinzhen čaj, bijeli čaj
• 
  Green pu-erh tuo čaj, tip kompresiranog sirovog pu-erha
• 
  Huoshan Huangya čaj, žuti čaj
• 
  Labavi sušeni listovi čaja
• 
  Tajvanski visokoplaninski oolong
• 
  Ljuta Thai salata napravljena sa mladim, svježim lišćem čaja

• Biljni čaj
• Turski čaj
• Cvjetni čaj

• Benn, James A. (2015). Tea in China: A Religious and Cultural History. Hong Kong University Press. ISBN 978-988-8208-73-9.
• Heiss, Mary Lou; Heiss, Robert J. (2007). The Story of Tea: A Cultural History and Drinking Guide. Ten Speed Press. ISBN 978-1-58008-745-2.
• Mair, Victor H.; Hoh, Erling (2009). The True History of Tea. Thames & Hudson. ISBN 978-0-500-25146-1.
• Martin, Laura C. (2007). Tea: The Drink that Changed the World. Tuttle Publishing. ISBN 978-0-8048-3724-8. OCLC 1159227468. OL 1956186W.

• Čaj na Curlie

• The UK Tea Council – an independent non-profit making body dedicated to promoting tea
• Tea in the Arts – Judith L. Arhivirano 7. 3. 2012. na Wayback MachineFisher, Trinity University, San Antonio Arhivirano 7. 3. 2012. na Wayback Machine
• Tea latest trade data on ITC Trade Map