Ind

Ova rijeka je bila poznata starim Indijcima na sanskrtu kao Sindhu, a Perzijancima kao Hindu, koju su jedni i drugi smatrali "graničnom rijekom".^{[7][8][9][10][11]} Varijacije između ova dva imena objašnjavaju se staroiranskom promjenom zvuka *s > h, koja se dogodila između 850. i 600. p. n. e. prema Asku Parpoli.^[12][13] Iz perzijskog Ahemenidskog carstva, ime je prešlo na Grke kao Indós (Ἰνδός).^[14] Rimljani su ga usvojili kao Ind.^[15] Ime Indija je izvedeno od imena Inda.^[16][17]

Ladaki i Tibetanci rijeku zovu Senge Tsangpo (སེང་གེ་གཙང་པོ།), Balti je zovu Gemtsuh i Tsuh-Fo, Paštuni je zovu Nilab, Šer Me Darja i Amun Samun, a Sin Sahran i Amun Purasin.^[4][18]

Savremeni naziv na urdu i hindu jeziku je Sindh (urdu: سِنْدھ, hindi: सिंध), polunaučena posuđenica iz sanskrita.^[19]

Mjesečni protok u Sukuru

Tok Inda promatran je 34 godine (od 1937. do 1970.) u Sukuru, pakistanskoj riječnoj luci koja se nalazi nekih 200 kilometara jugozapadno (nizvodno) od ušća u Sutlej, njegove posljednje velike pritoke.^[20] U regiji Sukkur je tok rijeke maksimalan; zapravo, dalje nizvodno, brojni radovi na navodnjavanju uzimaju značajne količine vode iz rijeke, čime se postepeno smanjuje njen protok. Osim toga, nijedna pritoka ne doprinosi povećanju količine protoka vode.

U Sukuru, prosječni godišnji protok ili modul rijeke, posmatran u ovom periodu, iznosio je 4.072 m3/s za površinu uzetu u obzir od manje-više 900.000 km².

Količina vode koja se ulijeva u ovaj dijelu sliva, daleko najvažnijeg po protoku (skoro 100% ukupnog toka rijeke), iznosi 143 milimetra godišnje.

Prosječni mjesečni protok (u m³/s)
Hidrološka stanica: Sukkur (podaci izračunati kroz 34 godine)

Pritoke

Rijeka Ind pruža ključne vodne resurse za pakistansku privredu – posebno žitnicu provincije Pandžab, koja čini većinu poljoprivredne proizvodnje u zemlji, i Sinda. Riječ Pandžab znači "zemlja pet rijeka", a pet rijeka su Jhelum, Chenab, Ravi, Beas i Sutlej koje se konačno ulivaju u Ind. Ind također podržava mnoge teške industrije i osigurava glavnu opskrbu pitkom vodom u Pakistanu.

Ukupna dužina rijeke varira u različitim izvorima. Dužina koja se koristi u ovom članku je 3.180 km, preuzeta iz Himalajskog atlasa klime i vode (2015).^[2] Historijski gledano, indijski Imperial Gazetteer iz 1909. dao je to kao "nešto više od 1800 milja".^[21] Kraća cifra od 2.880 km se široko koristi u modernim izvorima, kao i ona od 3.180 km. Moderna Encyclopedia Britannica je prvobitno objavljena 1999. sa kraćim mjerenjem, ali je ažurirana 2015. kako bi se koristila duža mjerenja.[^[4] Obje dužine se obično nalaze u modernim publikacijama; u nekim slučajevima, oba mjerenja se mogu naći u okviru istog rada.^[22] Kineska istraživačka grupa objavila je proširenu cifru od oko 3.600 km 2011, na osnovu sveobuhvatnog ponovnog mjerenja sa satelitskih snimaka i zemaljske ekspedicije za identifikaciju alternativne izvorne tačke, ali detaljna analiza još nije objavljena.^[23]

Krajnji izvor Inda nalazi se na Tibetu, ali postoji određena rasprava o tačnom izvoru. Tradicionalni izvor rijeke je Sênggê Kanbab (Sênggê Zangbo) ili "Lavlja usta", višegodišnji izvor nedaleko od svete planine Kailash, obilježen dugom niskom linijom tibetanskih hortena. U blizini postoji nekoliko drugih pritoka, koje mogu formirati duži tok od Sênggê Kanbaba, ali za razliku od Sênggê Kanbaba, sve zavise od topljenja snijega. Rijeka Zanskar, koja se ulijeva u Ind u Ladakhu, ima veću količinu vode od samog Inda prije te tačke.^[24] Alternativno računanje započinje rijeku oko 300 km dalje uzvodno, na ušću rijeka Sengge Zangbo i Gar Tsangpo, koje odvode planinske lance Nganglong Kangri i Gangdise Shan (Gang Rinpoche, Mt. Kailash). Ponovno mjerenje iz 2011. sugeriše da je izvor bilo malo jezero sjeveroistočno od planine Kailash, a ne bilo koja od dvije ranije korištene tačke.^[23]

Ind zatim teče na sjeverozapad kroz Ladakh (Kašmir pod upravom Indije) i Baltistan i Gilgit (Kašmir pod upravom Pakistana), južno od lanca Karakoram. Rijeke Shyok, Shigar i Gilgit nose glečerske vode u glavnu rijeku. Postepeno se savija na jug i spušta se u ravnice Pandžaba u Kalabaghu, Pakistan. Ind prolazi gigantske klisure duboke 4.500–5.200 metara u blizini masiva Nanga Parbat. Brzo teče preko Hazare i pregrađena je branom na rezervoaru Tarbela. Rijeka Kabul joj se pridružuje u blizini Attocka. Ostatak njene rute do mora je u ravnicama Pandžaba^[25] i Sinda, gdje tok rijeke postaje spor i jako upleten. Njoj se pridružuje Panjnad u Mithankotu. Iza ovog ušća, rijeka se nekada zvala rijeka Satnad (sat = "sedam", nadī = "rijeka"), jer je rijeka sada nosila vode rijeke Kabul, rijeke Ind i pet rijeka Pandžab . Prolazeći pored Jamshora, završava u velikoj delti južno od Thatte u provinciji Sindh u Pakistanu.

Ind je jedna od rijetkih rijeka na svijetu koja pokazuje plimnu bušotinu. Sistem Inda uglavnom se napaja snijegom i glečerima Himalaja, Karakoruma i Hindukuša. Tok rijeke je također određen godišnjim dobima – on se uveliko smanjuje zimi, dok plavi svoje obale u monsunskim mjesecima od jula do septembra. Postoje i dokazi o postojanom pomjeranju toka rijeke od prahistorije – skrenula je na zapad od ulijevanja u Rann of Kutch i susjednih Banni travnjaka nakon zemljotresa 1816.^[26][27] Od 2011, voda Inda teče u Rann of Kutch za vrijeme poplava probijajući obale.^[28]

Ind je postojao prije Himalaja i svoje postojanje je učvrstilo dok su se Himalaji podizali.

Rijeka Ind hrani podmorske sendimetne naslage Inda, koji su drugo najveće sedimentno tijelo na Zemlji.^[29] Sastoji se od oko 5 miliona km³ materijala koji je erodiran sa planina. Studije sedimenta u modernoj rijeci pokazuju da su planine Karakoram u sjevernom Pakistanu i Indiji najvažniji izvor materijala, a Himalaji daju sljedeći najveći doprinos, uglavnom preko velikih rijeka Pandžaba (Jhelum, Ravi, Chenab , Beas i Sutlej). Analiza sedimenata iz Arapskog mora pokazala je da prije pet miliona godina Ind nije bio povezan s ovim pandžabskim rijekama koje su tekle na istok u Gang i nakon toga bile zarobljene.^[30] Raniji radovi su pokazali da su pijesak i mulj iz zapadnog Tibeta dopirali do Arapskog mora prije 45 miliona godina, što implicira postojanje drevne rijeke Ind u to vrijeme.^[31] Delta ove proto-Ind rijeke kasnije je pronađena u bazenu Katawaz, na afganistansko-pakistanskoj granici.

U regiji Nanga Parbat, smatra se da ogromne količine erozije uzrokovane rijekom Ind nakon hvatanja i preusmjeravanja kroz to područje izvlače stijene srednje i donje kore na površinu.^[32]

U novembru 2011. satelitski snimci su pokazali da je rijeka Ind ponovo ušla u Indiju i hranila Veliki Rann od Kutcha, Mali Rann od Kutcha]] i jezero u blizini Ahmedabada poznato kao Nal Sarovar.^[28] Obilne kiše poplavile su sliv rijeke zajedno sa jezerom Manchar, jezerom Hemal i jezerom Kalri (sve u današnjem Pakistanu). To se dogodilo dva stoljeća nakon što je rijeka Ind pomjerila svoj tok na zapad nakon zemljotresa u Rann od Kutcha 1819.

Induansko doba na početku trijaskog perioda geološkog vremena je nazvano po regionu Inda.

• Albinia, Alice. (2008) Empires of the Indus: The Story of a River. First American Edition (20101) W. W. Norton & Company, New York. ISBN 978-0-393-33860-7.
• Alexander Burnes, A voyage on the Indus, London, 1973
• Philippe Fabry, Wandering with the Indus, with Yusuf Shahid (text) Lahore, 1995
• Jean Fairley, The Lion River: The Indus, London, 1975
• G.P. Malalasekera (1. 9. 2003). Dictionary of Pali Proper Names. 1. Asian Educational Services. ISBN 978-81-2061-823-7.
• D. Murphy, Where the Indus is Young, London, 1977
• Parpola, Asko (15. 7. 2015). The Roots of Hinduism: The Early Aryans and the Indus Civilization (jezik: engleski). Oxford University Press. ISBN 978-0-19-022693-0.
• Samina Quraeshi, Legacy of the Indus, New York, 1974
• Schomberg, Between Oxus and Indus, London, 1935
• Francine Tissot, Les Arts anciens du Pakistan et de l'Afghanistan, Paris, 1987
• Sir M. Wheeler, Civilisations of the Indus Valley and Beyond, London, 1966
• World Atlas, Millennium Edition, p. 265.

• Indus River watershed map (World Resources Institute)
• Baglihar Dam issue Arhivirano 17. 6. 2005. na Wayback Machine
• Indus Wildlife