Malajski jezik

Malajski jezik (malajski: Bahasa Melayu) je jezik malajske grane austronezijske jezične porodice. Kao prometni jezik indijskih, kineskih i evropskih trgovaca, on se govori u čitavoj Indoneziji i na Malajskom poluotoku sve do južnog Tajlanda. Sužbeni jje ezik Bruneja, Indonezije, Malezije i Singapura, a također se govori u Istočnom Timoru i dijelovima Tajlanda . Govori ga 290 miliona ljudi[1] (uključujući 260 miliona kao "indonežanski")[2] širom pomorske Jugoistočne Azije.

Malajski jezik
Bahasa Melayu
Regije govorenjaJugoistočna Azija
Države govorenjaBrunej
Singapur
Malezija
Kokosova ostrva
Božićno ostrvo
Tajland
Indonezija
Istočni Timor
Jezička porodica
  • Malajski jezik
Broj govornikaoko 290 miliona
Službeni status
Služben u Brunej
Malezija
Singapur
Indonezija
Regulator(i)Dewan Bahasa dan Pustaka (Institut za jezik i književnost)
Jezički kod
ISO 639-1ms
ISO 639-2 / 5[[ISO639-3:may (B)
msa (T)|may (B)
msa (T)]]
ISO 639-3zlm
Također pogledajte:
Jezik | Jezičke porodice | Spisak jezika

Tvori podlogu standardnog malajskog jezika Malezije, a i službenog jezika Indonezije (bahasa) pa se često naziva indonezijskim jezikom. U toku svoga širenja primio je mnoge elemente iz arapskog, sanskrita, tamilskog, nizozemskog i, u skorije vrijeme, engleskog jezika.

Govorni malajski jezik znatno se razlikuje od pisanog time što upotrebljava korijene riječi umjesto izvedenica, što izostavlja vezne čestice. Ovaj se jezik dijeli na više dijalekata: riuski, južnosumatrijski, molučki i džakartski. Malajski jezik je aglutinativan. Postoje tri glavna načina stvaranja novih reči: afiksacija, pravljenje složenica i reduplikacija. Ne poznaje kategorije roda i broja. Pod uticajem Engleza i Holanđana uvedena je latinica.

Porijeklo

Malajski lingvisti se slažu oko vjerovatnoće da se malajska domovina nalazi u zapadnom Borneu.[3] Oblik poznat kao proto-malajski se govorio na Borneu najmanje do 1000. godine p. n. e, za koji se tvrdilo da je jezik predaka svih kasnijih malajskih jezika. Njegov predak, proto-malajsko-polinezijski, koji je nastao od proto-austronezijskog jezika, počeo se raspadati najmanje 2000. p. n. e, vjerovatno kao rezultat ekspanzije austronezijskih naroda prema jugu u pomorsku jugoistočnu Aziju sa ostrva Tajvan.[4]

Osnovni izrazi

MalajskiIPABosanski
Selamat datang/səlamat dataŋ/Dobrodošli
Selamat jalan/səlamat dʒalan/Zbogom (govori onaj koji ostaje)
Selamat tinggal/səlamat tiŋɡal/Zbogom (govori onaj koji odlazi)
Terima kasih/tərima kasih/Hvala
Selamat pagi/səlamat paɡi/Dobro jutro
Selamat petang/səlamat pətaŋ/Dobar dan
Selamat malam/səlamat malam/Laku noć
Apa nama andaKako se zoveš?
Nama saya ...Moje ime je ...
Apa khabar/kabar?Kako si? / Šta ima?
Pukul berapa sekurung?Koliko je sati?
Pukul lapan setengahSati je pola osam
YaDa
Tidak ("tak" kolokvijalno)Ne

Reference

Dodatna literatura