Nogometna reprezentacija Kameruna

Nogometna reprezentacija Kameruna predstavlja Kamerun na međunarodnim nogometnim takmičenjima i pod kontrolom je nogometnog saveza Kameruna (Fédération Camerounaise de Football). Reprezentacija ima nadimak Les Lions Indomptables (bosanski: Nesavladivi Lavovi).

Nogometna reprezentacija Kameruna
NadimakLes Lions Indomptables
(Nesavladivi Lavovi)[1]
SavezFCF
KonfederacijaCAF
SelektorVolker Finke
Najviše nastupaRigobert Song (137)[2]
Najbolji strijelacSamuel Eto'o (56)[3]
Trenutni kapitenStéphane Mbia
FIFA kodCMR
FIFA rang42 (18. decembar 2014.)[4]
Najveći FIFA rang11 (novembar 2006) [5]
Najniži FIFA rang79 (februar 2013) [5]
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Domaći dres
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Gostujući dres
Prva utakmica
Kamerun 9 - 2 Somalija Somalija
(Madagaskar; 14. april 1960)[6]
Najveća pobjeda
Kamerun 9 – 0 Čad Čad
(Kongo; april 1965)[6]
Najveći poraz
Norveška Norveška 6 - 1 Kamerun Kamerun
(Oslo, Norveška; 31. oktobar 1990)[6]
Rusija Rusija 6 – 1 Kamerun Kamerun
(Palo Alto, SAD; 28. juni 1994)[6]
Kostarika Kostarika 5 – 0 Kamerun Kamerun
(San Jose, Kostarika; 9. mart 1997)[6]
Svjetsko prvenstvo u nogometu
Broj učestvovanja7
Prvo učestvovanje1982
Najbolji rezultatČetvrtfinale
1990
Afrički kup nacija
Broj učestvovanja16
Prvo učestvovanje1970
Najbolji rezultatPobjednik Zlatna medalja
1984, 1988, 2000 i 2002.
FIFA Kup konfederacija
Broj učestvovanja2
Prvo učestvovanje2001
Najbolji rezultatFinalista Srebrna medalja
2003

Reprezentacija Kameruna je šesnaest puta učestvovala na Afričkom kupu nacija. Titulu prvaka je osvajala u četiri navrata (1984. 1988, 2000, 2002). Do sada je upisala sedam nastupa na Svjetskom nogometnom prvenstvu. Službeni stadion reprezentacije je Ahmadou Ahidjo.

Historija

Svoju prvu utakmicu Kamerun je odigrao protiv Somalije te pobijedio sa 9:2[6].Svoje prvo Svjetsko prvenstvo odigrao je u Španiji 1982. godine. S povećanjem broja timova sa 16 na 24, Kamerun je uz Alžir predstavljao Afriku na SP. Bio je u grupi sa Italijom, Poljskom i Peruom. U prve dvije utakmice s Peruom i Poljskom odigrao je bez golova[7][8], dok je u posljednjoj iznenađujuće sa kasnijim šampionom Italijom odigrao 1:1[9]. Tri boda iz tri utakmice bila su dovoljna za 3. mjesto u grupi. Kamerunci su bili ponosni jer na svom prvom svjetskom prvenstvu nisu izgubili. Na iduće SP u Meksiku Kamerun se nije uspio plasirati.Već na SP 1990. u Italiji Kamerun je u kvalifikacijama bio uspješan. Na završnom turniru Kamerun je bio u grupi B sa SSSR-om, Argentinom i Rumunijom. U prvom kolu došao je do pobjede nad nositeljem Argentinom 1-0[10], te u drugom nad Rumunijom[11]. U trećem kolu su izgubili od SSSR-a s velikih 4-0[12]. U idući krug odlaze s prvim mjestom u grupi. U osmini finala igrali su sa Kolumbijom. U regularnih 90 minuta bilo je 0-0, a u produžetcima s dva gola Rogera Mille uspjevaju proći u četvrtfinale rezultatom 2-1[13]. U četvrtfinalu su se susreli sa Engleskom. Nakon 90 minuta bilo je 2-2, a nakon produžetaka 3-2 za Englesku[14]. Kamerun je na tom svjetskom prvenstvu napravio jedan od najvećih uspjeha u svojoj historiji.

Kamerun se kvalificirao i na sljedeće SP 1994. u SAD-u gdje je bio u grupi B sa Švedskom, Brazilom i Rusijom. U prvoj utakmici igrao je 2-2 sa Švedskom[15], te je nakon toga izgubio od Brazila (3-0)[16] i Rusije (6-1)[17]. Kao posljednji na tabeli grupe B završavaju takmičenje.

Detalj sa utakmice Danska - Kamerun, SP 2010

Na prvenstvu 1998. u Francuskoj ponovo su bili u grupi B sa Italijom, Čileom i Austrijom. U prvom kolu sa Austrijom bilo je neriješeno, 1-1[18], zatim sa 3-0 gube od Italije[19], te se u trećem kolu remijem (1-1) opraštaju od SP-a[20].

U kvalifikacijama za SP 2002. u Južnoj Koreji i Japanu Kamerun u svojoj grupi biva prvi, a iza sebe ostavlja Angolu, Zambiju, Togo i Libiju. Kamerun je tada bio u grupi E sa Njemačkom, Irskom i Saudijskom Arabijom. Protiv Irske je odigrao 1-1, nakon što je vodio pogotkom Mbome[21]. Poslije su pobjedili Saudijsku Arabiju sa minimalnih 1-0[22], te izgubili od Njemačke 2-0[23]. Na SP 2006. u Njemačkoj se nisu kvalificirali. Nakon propuštenog SP 2006. uspjeli su da se kvalificiraju na SP 2010. u Južnoafričkoj Republici. Bili su u grupi E sa Holandijom, Japanom i Danskom. Doživjeli su poraze u sve tri utakmice te tako okončali nastup na svjetskom prvenstvu. U kvalifikacijama za SP 2014 u Brazilu bili su u grupi sa Libijom, Kongom te Togom. Nakon uspješno osvojenog prvog mjesta u grupi kvalificirali su se u play-off gdje su igrali sa Tunisom. Nakon što su odigrali bez golova u gostima, na svom domaćem terenu pobijedili su Tunis sa visokih 4-1 te se kvalificirali na SP 2014[24], gdje su se našli u grupi sa domaćinom Brazilom, Hrvatskom i Meksikom.

Finale ACN 2008, Egipat - Kamerun

Najveći uspjeh Kameruna na Afričkom kupu nacija zabilježili su 1984., 1988., 2000. i 2002. gdje su bili pobjednici. I na Afričkom kupu nacija 2008. nesalomljivi lavovi su bili jedan od favorita za osvajanje, no to im nije pošlo za rukom, izgubili su u finalu od Egipta[25]. Na sljedećem Afričkom kupu nacija 2010. takmičenje su završili u četvrtfinalu. Iz daljnjeg takmičenja eliminisani su od Egipta gdje su od 26 minute imali i vodstvo, te su u produžecima primili dva gola. Konačan rezultat bio je 3-1 za Egipat[26]. Nakon tog Afričkog kupa nacija slijedi neuspjeh u kvalifikacijama u naredna dva prvenstva gdje se nisu uspjeli kvalificirati. Prvo su u kvalifikacijama za ACN 2012. bili drugoplasirani, iza Senegala, dok su u kvalifikacijama za ACN 2013. završili u drugom pretkolu gdje se i pored domaće pobjede 2-1 nad Zelenortskim Ostrvima nisu uspjeli kvalificirati. Sveukupni rezultat je bio 2-3 za Zelenortska Ostrva[27][28].

Kamerun je dva puta učestvovao i na Kupu konfederacija. Prvi put 2001. godine, gdje su takmičenje završili u grupnoj fazi, dok su na svom drugom nastupu 2003. takmičenje završili porazom u finalu od Francuske, nakon produžetaka rezultatom 1-0. Pogodak za Francuze postigao je Thierry Henry u 97. minuti susreta[29].

Kamerun na SP 2014

PozEkipaOUPNIDGPGGRBodKvalifikacija
1.  Brazil (D)321072+57Prošli u nokaut fazu
2.  Meksiko 321041+37
3.  Hrvatska 31026603
4.  Kamerun 300319−80

Utakmice

Nastupi na turnirima

Nastupi na Svjetskim prvenstvima

Holandija - Kamerun, SP 2010
Holandija - Kamerun
Svjetsko prvenstvoKvalifikacije za
Svjetsko prvenstvo
Domaćin/GodinaPoz.OUPNIDGPGOUPNIDGPG
1930Nisu učestvovaliNisu učestvovali
1934
1938
1950
1954
1958
1962
1966Povukli sePovukli se
1970Nisu učestvovaliNisu učestvovali
1974
1978
1982173030118512165
1986Nisu se kvalificirali201125
199085302798611126
19942230123118521144
1998253021256420104
20022031112310811204
2006Nisu se kvalificirali106311810
20103130032512921234
2014323003198521124
2018Učestvovat će u kvalifikacijamaUčestvovat će u kvalifikacijama
2022
Ukupno7/202347121843724815912746

Nastupi na FIFA Kupu konfederacija

FIFA Kup konfederacija
Domaćin/GodinaPoz.OUPNIDGPG
1992Nisu se kvalificirali
1995
1997
1999
20016310224
20032531131
2005Nisu se kvalificirali
2009
2013
Ukupno2/9841355

Maroko - Kamerun, kvalifikacije za SP 2010
Reprezentacija Kameruna (2009 godina)

Trenutni sastav

Datum: 19. oktobar 2014.

0#0Poz.IgračDatum rođenja (dob)NastupiGoloviKlub
1GGuy N'dy Assembé (1986-02-28) 28. februar 1986 (38 godina)120 Nancy
1GFabrice Ondoa (1995-12-24) 24. decembar 1995 (28 godina)60 Barcelona B
1GTonnerre Yaoundé (1993-07-18) 18. juli 1993 (30 godina)00 Fethiyespor
2ONicolas N'Koulou (1990-03-27) 27. mart 1990 (34 godine)570 Marseille
2OHenri Bedimo (1984-06-04) 4. juni 1984 (39 godina)360 Lyon
2OCédric Djeugoué (1992-08-28) 28. august 1992 (31 godina)50 Coton Sport
2OJérôme Guihoata (1994-10-07) 7. oktobar 1994 (29 godina)50 Valenciennes
2OAmbroise Oyongo (1991-06-22) 22. juni 1991 (32 godine)60 New York Red Bulls
2OMoussa Bana (1997-10-01) 1. oktobar 1997 (26 godina)00 Coton Sport
2OBrice N'Late (1996-10-06) 6. oktobar 1996 (27 godina)00 Marseille
2OAdolphe Teikeu (1990-06-23) 23. juni 1990 (33 godine)00 Chornomorets Odesa
3VStéphane Mbia (1986-05-20) 20. maj 1986 (37 godina)584 Sevilla
3VEyong Enoh (1986-03-23) 23. mart 1986 (38 godina)462 Standard Liège
3VAmbuno Achille (1987-11-02) 2. novembar 1987 (36 godina)282 Saba Qom
3VGeorges Mandjeck (1988-12-09) 9. decembar 1988 (35 godina)240 Kayseri Erciyesspor
3VEdgar Salli (1992-08-17) 17. august 1992 (31 godina)161 Académica
3VRaoul Loé (1989-01-31) 31. januar 1989 (35 godina)63 Osasuna
3VFranck Kom (1991-09-18) 18. septembar 1991 (32 godine)31 Étoile du Sahel
3VPatrick Ekeng (1990-03-26) 26. mart 1990 (34 godine)50 Córdoba
4NEric Maxim Choupo-Moting (1989-03-23) 23. mart 1989 (35 godina)3412 Schalke
4NVincent Aboubakar (1992-01-22) 22. januar 1992 (32 godine)316 Porto
4NBenjamin Moukandjo (1988-11-12) 12. novembar 1988 (35 godina)242 Reims
4NLéonard Kweuke (1987-07-12) 12. juli 1987 (36 godina)163 Çaykur Rizespor
4NClinton N'Jie (1993-08-15) 15. august 1993 (30 godina)63 Lyon
4NFranck Etoundi (1990-08-30) 30. august 1990 (33 godine)10 Zürich

Statistika igrača

Zadnja izmjena 24. april 2014.[30]

  Aktivni reprezentativci

Najbolji strijelci

#NogometašRep. karijeraBr. golovaBr. nastupa
1
Samuel Eto'o[3]
1997-55114
2
François Omam-Biyik
1986–19984575
3
Patrick M'Boma[31]
1988–20023357
4
Roger Milla
1973–199428102
5
Alphonse Tchami
1988–20042157
6
Pierre Webó
2003-1753
7
Njitap Geremi
1996-201013118
8
Alain N'Kong
2001-1023
9
Eric Maxim Choupo-Moting
2010-929
Alioum Saidou
2003-200619

Selektori

  • Branko Žutić (1980–1982)
  • Jean Vincent (1982)
  • Karl-Heinz Weigang (1983–84)
  • Claude Le Roy (1985–88)
  • Valeri Nepomniachi (1988–90)
  • Philippe Redon (1991–92)
  • Jules Nyongha (1992–93)
  • Henri Michel (1994)

  • Jules Nyongha (1994–96)
  • Henri Depireux (1996–97)
  • Jean Onguene (1997–98)
  • Claude Le Roy (1998)
  • Pierre Lechantre (1998–00)
  • Jean-Paul Akono (2000–01)
  • Pierre Lechantre (2001)
  • Robert Corfu (2001)

  • Winfried Schäfer (2001–04)
  • Artur Jorge (2005–06)
  • Arie Haan (2006–07)
  • Jules Nyongha (2007)
  • Otto Pfister (2007–09)
  • Thomas Nkono (2009)
  • Paul Le Guen (2009–10)
  • Javier Clemente (2010–11)

  • Denis Lavagne (2011–12)
  • Jean-Paul Akono (2012–13)
  • Volker Finke (2013–)

Reference

Vanjski linkovi