Nogometna reprezentacija Brazila

Reprezentacija Brazila je svoju prvu službenu utakmicu odigrala 1914. protiv reprezentacije Argentine. Član FIFA-e je od 1923. a članica CONMEBOL-a od 1916. godine. Brazil je najuspješniji nacionalni tim u historiji svjetskih prvenstava sa pet titula šampiona (1958, 1962, 1970, 1994, 2002). Također po uspješnosti neprikosnoveni su i na kupu konfederacija sa četiri titule šampiona (1997, 2005, 2009, 2013). Na kontinentalnom takmičenju Južne Amerike treći su po uspješnosti sa osam titula šampiona (1919, 1922, 1949, 1989, 1997, 1999, 2004, 2007). Također, Brazil je učestvovao i na CONCACAF Gold kupu tri puta te mu je najbolji rezultat finale 1996 i 2003. godine.

Uz Argentinu i Španiju, Brazil je jedina reprezentacija koja je osvojila Svjetsko nogometno prvenstvo van svoje kontinentalne zone, a ujedno su i jedina reprezentacija koja je osvojila prvenstvo na četiri različita kontinenta: u Evropi (1958 u Švedskoj), u Južnoj Americi (1962 u Čileu), dva puta u Sjevernoj Americi (1970 u Meksiku, 1994 u SAD-u) te jednom u Aziji (2002 u Južnoj Koreji i Japanu). Česta nogometna uzrečica je: "Englezi su izmislili nogomet, ali su ga Brazilci usavršili".

Broj medalja
Takmičenje				Ukupno
Svjetsko prvenstvo	5	2	2	9
Kup Konfederacija	4	1	0	5
Copa América	5	3	2	10
Prvenstvo Južne Amerike	3	8	5	16
CONCACAF Gold Kup	0	2	1	3
Olimpijske igre	0	2	0	2
Pan-Američke igre	4	2	1	7
Ukupno	21	20	11	52

Rana historija (1914-1957)

Prvom nogometnom utakmicom u historiji Brazila smatra se utakmica iz 1914. godine između izabranih timova Rio de Janeira i Sao Paula protiv engleskog kluba Exeter City odigrane na stadionu Laranjeiras, tadašnjem stadionu Fluminensea. Rezultat je završen pobjedom Brazila 2:0, a zgoditke su postigli Oswaldo Gomes i Osman^[7][8].Prvi svoj uspjeh Brazil je zabilježio na Roka kupu (Roca Cup) 1914. godine^[11]. Nakon par godina, tačnije 1919. godine dolazi i prva titula šampionata Južne Amerike. Brazil je prvi put postao šampion Južne Amerike gdje je bio i domaćin. Nastupile su četiri reprezentacije na turniru a Brazil je zabilježio dvije pobjede te odigrao neriješeno protiv Urugvaja te zbog bolje golovne razlike u odnosu na Urugvaj osvojio šampionsku titulu^[12]. 1922. godine Brazil do svoje druge šampionske titule Južne Amerike dolazi opet na svom terenu. Na šampionatu ovog puta je učestvovalo pet reprezentacija Južne Amerike te nakon četiri odigrana kola na vrhu tabele su bile tri reprezentacije za istim brojem bodova kao i sa istom golovnom razlikom +2. Urugvaj se povukao sa turnira tako da su Brazil i Paragvaj igrali playoff u kojem je Brazil stavio rezultatom 3:0 te drugi put kao organizator turnira osvojio zlatnu medalju^[13]. Na sljedećem šampionatu 1923. godine Brazil je doživio potpuni debakl, pretrpio je tri poraza te ubjedljivo završio na dnu tabele^[14]. Slijede godine stagnacije brazilskog fudbala i prvo učestvovanje na svjetskom nogometnom prvenstvu u Urugvaju. Brazil je takmičenje okončao na drugom mjestu u grupi, sa pobjedom i porazom oprostio se od daljnjeg takmičenja^[15][16].Na sljedećem svjetskom nogometnom prvenstvu koji se igrao u Italiji, Brazil je ispao u prvom krupu pretrpivši poraz od Španije. Već u prvih pola sata Španjolci su bili obezbjedili pobjedu. Konačan rezultat 3:1 za Španiju^[17].Na trećem svjetskom nogometnom prvenstvu igranom 1938. godine Brazil se okitio bronzanom medaljom pobijedivši Švedsku u utakmici za treće mjesto^[18]. U prvom krugu nakon produžetaka pobijeđena je Poljska^[19], zatim u ponovljenoj utakmici Čehoslovačka^[20][21], te su u polufinalu doživjeli poraz od aktuelnih svjetskih prvaka Italije^[22].Do svoje treće titule šampiona Južne Amerike Brazil dolazi 1949. godine pobjedom protiv Paragvaja u playoffu. Treba napomenuti da je Brazil u osam odigranih utakmica dao 46 gola^[23]. Godinu dana kasnije Brazil je poražen u finalu svjetskog nogometnog prvenstva od Urugvaja. Prvenstvo 1950. godine bilo je jedinstveno po tome što nije imalo sistem ispadanja, već su četiri najbolje plasirane reprezentacije u svojim grupama završile u zajedničkoj grupi i igrale jedna protiv druge. Posljednju utakmicu igrali su Urugvaj i Brazil pa se ona smatra i finalom. Utakmica je odigrana na stadionu Maracana u Rio de Janeiru pred 199.854 gledaoca što do danas predstavlja apsolutni rekord, a na iznenađenje mnogih Urugvaj je osvojio drugi naslov svjetskog prvaka pobijedivši rezultatom 1:2, nakon što je Brazil vodio 1:0. U Brazilu navedena utakmica poznata je pod nadimkom fateful final (u prijevodu sudbonosno finale)^[24]. Na sljedećem svjetskom nogometnom prvenstvu igranom u Švicarskoj Brazil je iz daljnjeg takmičenja ispao u četvrtfinalu od tada moćne Mađarske.^[25]

Zlatno razdoblje i vrijeme Pelea (1958-1970)

Svjetsko nogometno prvenstvo igranog 1958. godine u Švedskoj zauvijek je ispisalo zlatnu historiju Brazila. Brazil je prvi put postao šampion svijeta. U grupi su bili sa Austrijom, Sovjetskim Savezom i Engleskom. Nakon ubjedljive pobjede nad Austrijom Brazil je odigrao bez golova sa Engleskom. U posljednjoj utakmici u grupi Vavá sa svoja dva pogotka donosi pobjedu Brazilu nad Sovjetskim Savezom.U četvrtfinalu golom Peléa Brazil protiv Walesa utakmicu riješava u svoju korist te se u polufinalu susreće sa Francuzima. Jedan od najboljih pojedinaca utakmice Pelé zabija tri gola te tako odvodi Brazil u finale svjetskog nogometnog prvenstva. U finalu koje se igralo 29. juna 1958. godine protiv domaćina Švedske Brazil je postao novi svjetski šampion. Švedska je pobijeđena rezultatom 5:2 te su Brazilci postali tako prva reprezentacija koja je osvojila svjetsko prvenstvo van svog kontinenta^[26].Nakon osvojenog prvenstva 1958. godine Brazil je sljedeće godine osvojio srebrnu i bronzanu medalju na kontinentalnim prvenstvu^[27][28]. Na svjetskom prvenstvu 1962. godine u Čileu Brazil je bio u grupi sa Čehoslovačkom, Meksikom i Španijom. Nakon pobjede nad Meksikom i Španijom, te remijem protiv Čehoslovačke u četvrtfinalu su igrali protiv Engleske. Golovima Garrinche i Vave Brazil je uspio da pobijedi jednog od favorita turnira. Konačan rezultat 3:1 za Brazil. U polufinalu su se susreli sa domaćinom Čileom. Kao i protiv Engleske strijelci su bili Garrincha i Vavá. Konačan rezultat 4:2 za Brazil. U finalu na protivničkoj strani čekala ih je Čehoslovačka koja je u polufinalu pobijedila Jugoslaviju. Iako su Čehoslovaci poveli u petnaestoj minuti golom Masopusta Brazilci su golovima Amarilda, Zitoa i Vave pobijedili Čehoslovačku te tako postali po drugi put svjetski šampioni. Konačan rezultat u finalu je bio 3:1 za Brazil^[29].Na svjetskom nogometnom prvenstvu 1966. godine igranom u Engleskoj Brazil je takmičenje završio u grupi. Jedna pobjeda protiv Bugarske te dva poraza od Portugala i Mađarske nisu bila dovoljna za prolazak u četvrtfinale^[30].Na Svjetskom prvenstvu u nogometu igranom 1970. godine u Meksiku Brazil je bio u grupi sa aktuelnim svjetskim prvakom Engleskom, Rumunijom i Čehoslovačkom. Tri pobjede u tri utakmice bile su dovoljno da se ubjedljivo osvoji prvo mjesto u grupi. U četvrtfinalu protivnik im je bio Peru. Pobjedom 4:2 plasirali su se u polufinale gdje im je protivnik bila opet ekipa iz Južne Amerike Urugvaj. Pobjedom 3:1 Brazil se plasirao u finale gdje ih je čekala Italija. Pelé u osamnaestoj minuti dovodi Brazil u vodstvo da bi Roberto Boninsegna izjednačio rezultat u tridesetsedmoj minuti. Ipak, tri gola Brazilaca u drugom poluvremenu bila su dovoljna za visoku pobjedu i treću šampionsku titulu. Konačan rezultat finala 4:1^[31].

Period suše (1971-1993)

Na svjetskom prvenstvu igranom u Zapadnoj Njemačkoj 1974. godine Brazil nije uspio odbraniti šampionsku titulu osvojenu u Meksiku. Nakon grupne faze u kojoj su ostvarili jednu pobjedu protiv Zaira i dva remija protiv Škotske i Jugoslavije Brazil se kao drugoplasirana ekipa u grupi, iza Jugoslavije plasirao u drugu grupnu fazu gdje je bio u grupi sa Holandijom, Istočnom Njemačkom i Argentinom. Nakon dvije pobjede nad Istočnom Njemačkom i Argentinom u trećoj odlučujućoj utakmici izgubili su od Holandije golovima Neeskensa i Cruyffa rezultatom 2:0 te na taj način zauzeli drugo mjesto u grupi te izborili utakmicu za treće mjesto. U utakmici za treće mjesto čekala ih je drugoplasirana ekipa iz druge grupe, Poljska. Nakon poraza od Holandije uslijedio je poraz i od Poljske^[32]. Sljedeće godine Brazil na Copa Américi osvaja treće mjesto. Iako su u polufinalu u gostima pobijedili Peru rezultatom 2:0, poraz četiri dana prije na svom domaćem terenu 1:3 bio je odlučujući^[33]. 1978. godine Brazil na svjetskom nogometnom prvenstvu osvaja treće mjesto koje je igrano u susjednoj Argentini. Nakon prve grupne faze u tri utakmice zabilježili su pobjedu i dva remija te se kao drugoplasirani kvalifikovali u narednu grupnu fazu gdje su za protivnike imali domaćina Argentinu, Poljsku i Peru. Bilans od dvije pobjede protiv Poljske i Perua i jednim remijem protiv domaćina Argentine bili su dovoljni za drugo mjesto u grupi kao i na prethodnom svjetskom prvenstvu te na taj način Brazil je igrao utakmicu za broncu. Protivnik im je bila Italija. Iako su Italijani vodili na toj utakmici, golovima Nelinhoa i Dirceua Brazil je riješio utakmicu u svoju korist i osvojio treće mjesto^[34]. Kao i na svjetskom prvenstvu Brazil 1979. godine i na Copa Américi osvaja brončanu medalju^[35]. Na svjetskom prvenstvu 1982 igranom u Španiji Brazil je u prvoj grupnoj fazi prošao grupu uvjereno, tri utakmice tri pobjede. U drugoj grupnoj fazi protivnici su im bili Argentina i Italija. Nakon pobjede nad Argentinom rezultatom 3:1 za osvajanje grupe te plasman u polufinale protiv Italije bio je dovoljan i remi. Međutim, Paolo Rossi sa svoja tri gola donosi pobjedu Italiji i plasman u polufinale^[36]. 1983. godine na Copa Américi Brazil osvaja srebrnu medalju^[37]. Na svjetskom prvenstvu 1986. godine igranog u Meksiku, Brazil je takmičenje završio u četvrtfinalu. Protivnik je bila Francuska. Nakon regularnog dijela utakmice rezultat je bio 1:1 te i nakon produžetaka pristupilo se izvođenju jedanaesteraca. Francuska je bila uspješnija, te se plasirala u polufinale. Brazil je na ovom svjetskom prvenstvu zabilježio četiri pobjede, tri u grupnoj fazi protiv Španije, Sjeverne Irske i Alžira te visoku pobjedu u osmini finala protiv Poljske rezultatom 4:0. Godinu dana poslije nastup na Copa Américi Brazil je završio u grupnoj fazi sa jednom pobjedom i porazom^[38]. 1989. godine Brazil kao domaćin Copa Américe osvaja svoju četvrtu šampionsku titulu^[39]. Na svjetskom prvenstvu 1990 igranog u Italiji Brazil takmičenje završava u osmini finala. Rezultatom 0:1 bila je bolja Argentina. U grupnoj fazi takmičenja Brazil je ostvario tri pobjede^[40]. Godinu dana poslije, na Copa Américi i ovog puta bolja je bila Argentina. Poraz i srebrna medalja za Brazil^[41]. Nastup na Copa Américi 1993. godine Brazil završava u četvrtfinalu, boljim izvođenjem jedanaesteraca uspješnija i ovog puta Argentina^[42].

Drugo zlatno razdoblje i doba Ronalda (1994-2007)

Svjetsko prvenstvo 1994

Nastup na svjetskom prvenstvu 1994. godine u SAD-u donijelo je novo zlatno razdoblje Brazilske reprezentacije. Po četvrti put Brazil je postao šampion. Romário, Dunga, Taffarel, Jorginho kao glavni nosioci igre nakon 24 godine doveli su Brazil do finala i nove šampionske titule. Brazil je počeo prvenstvo pobjedama protiv Rusije i Kameruna te u zadnjem kolu grupne faze odigrao neriješeno protiv Švedske. Kao prvoplasirana ekipa grupe plasirao se u osminu finala. Golom Bebeta u drugom poluvremenu protiv domaćina turnira Brazil se plasirao u četvrfinale. Nakon četvrfinala i pobjede Brazila nad Holandijom u polufinalu golom Romária Brazil se plasirao u toliko željeno finale. Nakon nezanimljive utakmice protiv Italije koja je završila bez golova Brazil je bio bolji izvođenjem jedanaesteraca. Roberto Baggio, do tada glavna zvijezda turnira i igrač koji je praktički sam doveo Italiju do finala, promašio je ključni jedanaesterac i Brazilci su ponovno postali prvaci svijeta čime je započela nova era njihove nogometne dominacije^[43]. Sljedeće godine nastup na Copa Américi Brazilu donosi srebro^[44] kao i 1996. godine gdje su prvi put učestvovali na Gold kupu^[45].

Svjetsko prvenstvo 1998

Nakon zlatne medalje sa svjetskog prvenstva 1994. godine Brazil se okitio sa još dvije zlatne medalje. Ovog puta u pitanju je bio nastup na Kupu Konfederacija^[46] i Copa Américi^[47] 1997. godine. Nastup na svjetskom prvenstvu 1998. godine u Francuskoj Brazilu je donijelo srebrnu medalju ali i potop u finalu, gdje su sa 0:3 doživjeli pravi debakl gdje Zinédine Zidane daje dva gola glavom^[48]. Sljedeće godine Brazil osvaja zlatnu medalju na Copa Américi^[49] te po šesti put postaje šampion Južne Amerike.

Svjetsko prvenstvo 2002

Tri R, kako su tad nazivali najubojitiji napad Brazilske momčadi (Ronaldo, Rivaldo, Ronaldinho) donijeli su Brazilu petu šampionsku titulu. Šampionat se igrao u Južnoj Koreji i Japanu. Bilo je to prvi put u historiji da svjetsko prvenstvo u nogometu organiziraju dvije države. Prilikom žrijeba Brazil je smješten u grupu sa Turskom, Kinom i Kostarikom. Prva utakmica odigrana je protiv tada snažne Turske. Golom Ronalda i tri minute prije kraja utakmice iz jedanaesterca Rivalda Brazil je na šampionatu startovao sa pobjedom. U drugoj utakmici grupe protivnik je bila Kina. Tri R su postigli po jedan pogodak te im se još pridružio i Roberto Carlos. Konačan rezultat 4:0. U posljednjoj utakmici u grupi Brazil je pobijedio Kostariku. Tri utakmice, tri pobjede i ubjedljivo prvo mjesto na tabeli grupe. U osmini finala protivnik Brazilu je bila Belgija. Golovima Ronalda i Rivalda u drugom poluvremenu Brazil je prošao još jednu prepreku te se kvalificirao u četvrtfinale. Protivnik u četvrtfinalu je bila Engleska. Golom Rivalda u posljednjim trenutcima prvom poluvremena Brazil je uspio da izjednači te golom u posljednjim trenutcima utakmice Ronaldinha, Brazil je rezultatom 2:1 savladao neugodnog protivnika Englesku te se plasirao u polufinale na megdan Turskoj, protivnik sa kojim su se već ranije susreli u grupnoj fazi takmičenja. Nakon još jedne teške utakmice protiv Turske golom Ronalda Brazil se plasirao u finale. U finalu su se susrele dvije najuspješnije nogometne reprezentacije u historiji svjetskih prvenstava: Brazil i Njemačka. Dva gola Ronalda u drugom poluvremenu utakmice bila su dovoljna za petu šampionsku titulu^[50]. 2004. godine Brazil se okitio još jednom zlatnom medaljom. U finalu Copa Américe boljim izvođenjem jedanaesteraca bolji su bili od Argentine^[51].

• 
  Ronaldo
• 
  Ronaldinho
• 
  Roberto Carlos

Svjetsko prvenstvo 2006

Nastup 2005. godine na kupu Konfederacija Brazilu je donijela zlatnu medalju. Iako su u grupnoj fazi zabilježili po jednu pobjedu, poraz i pobjedu, nastupima u polufinalu protiv domaćina Njemačke te u finalu protiv Argentine drugi put u svojoj historiji osvojen je kup Konfederacija^[52]. Na svjetskom prvenstvu 2006. godine Brazil je suvjereno prošao grupnu fazu. Tri utakmice, tri pobjede. U osmini finala susreli su se sa Ganom. Tri gola u mreži Gane bila su više nego dovoljna za plasman u četvrfinale. Međutim, u četvrtfinalu izbacili su ih kasniji finalisti Francuzi, rezultatom 1:0. Francusku je predvodio preporođeni Zinedine Zidane a gol odluke je dao Thierry Henry.^[53]

Brazil (2007- trenutno)

Copa América 2007

2007. godine u Venecueli Brazil je u grupi Copa Américe bio sa Meksikom, Čileom i Ekvadorom. Nakon prve utakmice i poraza od Meksika (0:2), u drugoj utakmici turnira Brazil se susreo sa Čileom. Tri gola Robinha bila su dovolja za ubjedljivu pobjedu. Sljedeći protivnik je bio Ekvador. Pobjeda Brazila golom iz jedanaesterca, strijelac Robinho. Brazil je tako osvojio drugo mjesto iza Meksika u grupi i plasirao se u četvrtfinale. U četvrtfinalu protivnik im je bio Čile. Visokom pobjedom protiv Čilea rezultatom od čak 6:1 Brazil se plasirao u polufinale. Protivnik u polufinalu je bio Urugvaj. Nakon neriješenog rezultata 2:2, pristupilo se izvođenjem jedanaesteraca gdje je Brazil bio uspješniji (5:4) te se plasirao u finale. Utakmica u finalu protiv Argentine donijela je odmah na početku utakmice, tačnije u četvrtoj minuti utakmice prednost Brazilu. Júlio Baptista je bio strijelac ranog vodstva. Pred kraj prvog poluvremena Brazil je udvostručio vodstvo, tačnije autogolom Ayale. Još jedan gol Brazilaca u drugom poluvremenu i ubjedljiva pobjeda rezultatom 3:0. Bila je to osma šampionska titula Copa Américe za Brazil^[54].

FIFA Kup Konfederacija 2009

Nastup na kupu Konfederacija 2009. godine u Južnoafričkoj Republici Brazil je okončao na šampionskom postolju. Pet utakmica, pet pobjeda, tri pobjede u grupnoj fazi protiv SAD-a, Italije, Egipta te pobjede u polufinalu protiv domaćina turnira te i finalna protiv SAD-a donijela su Brazilu treću titulu šampiona kupa Konfederacija^[55].

Svjetsko prvenstvo 2010

Nastup na svjetskom prvenstvu 2010. godine Brazil je okončao u četvrtfinalu. Nakon dvije pobjede u grupnoj fazi takmičenja (Sjeverna Koreja, Obala Slonovače) te odigranom utakmicom bez golova protiv Portugala, u osmini finala protivnik im je bio Čile. Pobjeda rezultatom 3:0 donijela je Brazilu plasman u četvrtfinale. Protivnik je bila Holandija. Iako su Brazilci poveli ranim golom Robinha na toj utakmici, sa dva gola Sneijdera u drugom poluvremenu plasman u polufinale obezbjedila je Holandija^[56].

Copa América 2011

2011. godine domaćin Copa Américe je bila Argentina. Brazil je takmičenje okončao u četvrtfinalu. Nakon što su uspješno prošli grupu sa pobjedom (Ekvador) i dva remija (Venecuela, Paragvaj), u četvrtfinalu su se susreli opet sa protivnikom iz grupne faze turnira Paragvajem. Nakon regularnog dijela utakmice te produžetaka pristupilo se izvođenjem jedanaesteraca gdje je Paragvaj bio uspješniji rezultatom 0:2. Treba napomenuti da su četiri nogometaša Brazila promašili jedanaesterac.^[57]

FIFA Kup Konfederacija 2013 i povratak Luiza Felipea Scolarija

U novembru 2012. godine selektor Mano Menezes je bio otpušten i zamjenjen od strane Luizea Felipea Scolarija.^[58]

6. juna 2013. godine, Brazil je bio 22. na FIFA-inoj rang list, što je bila njihova najniža pozicija ikada.

Organizator turnira kupa Konfederacija 2013. godine je bio Brazil. Na svom, domaćem terenu Brazil je uspješno odbranio šampionsku titulu osvojenu prije četiri godine u Južnoafričkoj Republici. Pet utakmica, pet pobijeda, isti učinak kao i na prethodnom kupu Konfederacija. U grupnoj fazi takmičenja Brazil je pobijedio Japan, Meksiko i Italiju. U polufinalu rezultatom 2:1 bili su bolji od Urugvaja a u finalu sa čak 3:0 od aktuelnog svjetskog šampiona Španije^[59].

Svjetsko prvenstvo 2014.

Brazil se je na Svjetsko prvenstvo 2014. kvalificirao kao domaćin.

Na prvoj utakmici svjetskog prvenstva je Brazil igrao sa Hrvatskog. Brazil je pobijedio Hrvatsku sa dva gola Neymara i jednog od strane Oscara. Brazil je onda izjednačio sa Meksikom, i onda su sa pobjedom protiv reprezentacije Kameruna sa rezultatom 4:1 završili prvi u grupi A i prošli u sljedeći krug takmičenja. U osmini finala su morali pobijediti Čile.

Brazilci su poveli prvi sa prvim golom Davida Luiza za reprezentaciju. Prvih 90 minuta se je završilo sa rezultatom 1:1. Brazil je pobijedio Čile na penale sa rezultatom 3:2. U četvrtfinalu se je Brazil ponovno suočio sa Južnoameričkim timom, a to je bilo Kolumbija. Brazil je porazio Kolumbiju sa rezultatom 2:1 sa golovima Davida Luiza i kapitena Thiaga Silve. U nastavku utakmice je Neymar bio povrijeđen od strane Zunige kada je napravio kontakt sa njim s koljenom. Neymar je bio odvezen u bolnicu, gdje mu je bio dijagnoziran prelomljen pršljen, i to je značilo za Brazilce da će igrati ostatak prvenstva bez Neymara. Brazil se je našao u još većim problemima kada je Thiago Silva dobio jednu utakmicu suspenzije zaradi primanja drugog žutog kartona na prvenstvu u četvrfinalu. Brazil je izgubio od Njemačke 1:7. To je bio njihov najveći poraz na svjetskom prvenstvu, i prvi poraz na domaćem terenu od 1975. godine. Sve do kraja utakmice su navijači zviždali na svoje igrače. Brazil je završio prvenstvo na 4. mjestu. Tim je završio prvenstvo najgorim defanzivnim rekordom od 32 repreznetacije na prevenstvu, primivši 14 golova. Zaradi ovih rezultata je Scolari dao otkaz i napustio reprezentaciju.

Povratak Dunge (2014-2016)

Dana 22. jula 2014. godine, Dunga je najavljen kao novi menadžer Brazila vraćajući se na poziciju po prvi put od kada je ekipa ispala sa svjetskog prvenstva.^[60]

Prvi meč u njegovoj drugoj vladavini kao brazilski menadžer bio je prijateljsku utakmicu protiv Kolumbije na stadionu Sun Life u Miamiju 5. septembra 2014. Brazil je pobijedio utakmicu sa rezultatom 1:0.^[61] Dunga je nastavio sa pobjedama protiv Ekvadora (1:0),^[62] Argentine (2:0), Japana (4:0),^[63] Turske (4:0)^[64] i protiv Austrije (2-1).^[65] Nastavio je pobjednički niz Brazila 2015. godine tako što je porazio Francusku 3:1 u drugoj prijateljskoj utakmici. Pratili su to pobijedom protiv Čilea (1:0), Meksika (2:0) i Hondurasa (1:0).

Poz	Ekipa p r u	OU	P	N	I	DG	PG	GR	Bod	Kvalifikacija
1.	Brazil (D)	3	2	1	0	7	2	+5	7	Prošli u nokaut fazu
2.	Meksiko	3	2	1	0	4	1	+3	7
3.	Hrvatska	3	1	0	2	6	6	0	3
4.	Kamerun	3	0	0	3	1	9	−8	0

Kvalifikacije za SP 2018.

Poz. Tim p r u OU P N I DG PG GR B 1.  Brazil 18 12 5 1 41 11 +30 41 2.  Urugvaj 18 9 4 5 32 20 +12 31 3.  Argentina 18 7 7 4 19 16 +3 28 4.  Kolumbija 18 7 6 5 21 19 +2 27 5.  Peru 18 7 5 6 27 26 +1 26 6.  Čile 18 8 2 8 26 27 −1 26 7.  Paragvaj 18 7 3 8 19 25 −6 24 8.  Ekvador 18 6 2 10 26 29 −3 20 9.  Bolivija 18 4 2 12 16 38 −22 14 10.  Venecuela 18 2 6 10 19 35 −16 12

Brazil   – 2–2 3–0 2–1 3–0 3–0 3–0 2–0 5–0 3–1 Urugvaj   1–4 – 0–0 3–0 1–0 3–0 4–0 2–1 4–2 3–0 Argentina   1–1 1–0 – 3–0 0–0 1–0 0–1 0–2 2–0 1–1 Kolumbija   1–1 2–2 0–1 – 2–0 0–0 1–2 3–1 1–0 2–0 Peru   0–2 2–1 2–2 1–1 – 3–4 1–0 2–1 2–1 2–2 Čile   2–0 3–1 1–2 1–1 2–1 – 0–3 2–1 3–0 3–1 Paragvaj   2–2 1–2 0–0 0–1 1–4 2–1 – 2–1 2–1 0–1 Ekvador   0–3 2–1 1–3 0–2 1–2 3–0 2–2 – 2–0 3–0 Bolivija   0–0 0–2 2–0 2–3 0–3 1–0 1–0 2–2 – 4–2 Venecuela   0–2 0–0 2–2 0–0 2–2 1–4 0–1 1–3 5–0 –

Svjetsko prvenstvo 2018.

Poz	Ekipa p r u	OU	P	N	I	DG	PG	GR	Bod	Kvalifikacija
1.	Brazil	3	2	1	0	5	1	+4	7	Prošli u nokaut fazu
2.	Švicarska	3	1	2	0	5	4	+1	5
3.	Srbija	3	1	0	2	2	4	−2	3
4.	Kostarika	3	0	1	2	2	5	−3	1

Nastupi na Svjetskim prvenstvima

Svjetsko prvenstvo										Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo
Domaćin/Godina	Runda	Poz.	OU	P	N	I	DG	PG		OU	P	N	I	DG	PG
1930	Grupna faza	6	2	1	0	1	5	2
1934	Runda 1	14	1	0	0	1	1	3
1938	Treće mjesto	3	5	3	1	1	14	11
1950	Finalista	2	6	4	1	1	22	6		Kvalificirali se kao domaćini
1954	Četvrtfinale	5	3	1	1	1	8	5		4	4	0	0	8	1
1958	Šampion	1	6	5	1	0	16	4		2	1	1	0	2	1
1962	Šampion	1	6	5	1	0	14	5		Kvalificirali se kao aktuelni prvaci
1966	Grupna faza	11	3	1	0	2	4	6		Kvalificirali se kao aktuelni prvaci
1970	Šampion	1	6	6	0	0	19	7		6	6	0	0	23	2
1974	Četvrto mjesto	4	7	3	2	2	6	4		Kvalificirali se kao aktuelni prvaci
1978	Treće mjesto	3	7	4	3	0	10	3		6	4	2	0	17	1
1982	Runda 2	5	5	4	0	1	15	6		4	4	0	0	11	2
1986	Četvrtfinale	5	5	4	1	0	10	1		4	2	2	0	6	2
1990	Osmina finala	9	4	3	0	1	4	2		4	3	1	0	13	1
1994	Šampion	1	7	5	2	0	11	3		8	5	2	1	20	4
1998	Finalista	2	7	4	1	2	14	10		Kvalificirali se kao aktuelni prvaci
2002	Šampion	1	7	7	0	0	18	4		18	9	3	6	31	17
2006	Četvrtfinale	5	5	4	1	0	10	2		18	9	7	2	35	17
2010	Četvrtfinale	6	5	3	1	1	9	4		18	9	7	2	33	11
2014	Polufinale	4	7	3	2	2	11	14		Kvalificirali se kao domaćini
2018	Učestvovat će u kvalifikacijama									Učestvovat će u kvalifikacijama
2022
Ukupno	5 Titula	20/20	103	70	17	17	221	102		92	56	25	11	190	59

Nastupi na Copa Américi

Copa América
Domaćin/Godina	Runda	Poz.	OU	P	N	I	DG	PG
1975	Treće mjesto	3	6	5	0	1	16	4
1979	Treće mjesto	3	6	2	2	2	10	9
1983	Finalista	2	8	2	4	2	8	4
1987	Grupna faza	5	2	1	0	1	5	4
1989	Šampion	1	7	5	2	0	11	1
1991	Finalista	2	7	4	1	2	12	8
1993	Četvrtfinale	5	4	1	2	1	6	4
1995	Finalista	2	6	4	2	0	10	3
1997	Šampion	1	6	6	0	0	22	3
1999	Šampion	1	6	6	0	0	17	2
2001	Četvrtfinale	6	4	2	0	2	5	4
2004	Šampion	1	6	3	2	1	13	6
2007	Šampion	1	6	4	1	1	15	5
2011	Četvrtfinale	8	4	1	3	0	6	4
2015	Biće naknadno odlučeno
2016
2019
2023
Ukupno	5 Titula	14/14	78	46	19	13	156	61

Nastupi na CONCACAF Gold kupu

CONCACAF Gold kup
Domaćin/Godina	Runda	Poz.	OU	P	N	I	DG	PG
1996	Finalista	2	4	3	0	1	10	3
1998	Treće mjesto	3	5	2	2	1	6	2
2003	Finalista	2	5	3	0	2	6	4
Ukupno			14	8	2	4	22	9

Nastupi na Pan-Američkim igrama

Pan-Američke igre
Domaćin/Godina	Runda	Poz.	OU	P	N	I	DG	PG
1951	Nisu učestvovali
1955
1959	Drugo mjesto	2	6	4	1	1	27	11
1963	Šampion	1	4	3	1	0	18	3
1967	Nisu se kvalificirali
1971
1975	Šampion	1	7	5	2	0	33	2
1979	Šampion	1	5	5	0	0	14	1
1983	Treće mjesto	3	3	2	0	1	3	1
1987	Šampion	1	5	4	1	0	10	2
1991	Nisu se kvalificirali
1995	Četvrtfinale	5	4	2	2	0	5	2
1999	Nisu se kvalificirali
2003	Finalista	2	5	4	0	1	12	2
2007	Runda 1	5	3	2	0	1	7	4
2011	Runda 1	6	3	0	2	1	2	4
2015	Biće odlučeno
Ukupno		10/16	45	31	9	5	131	32

Spisak Brazila na SP 2014:

0#0	Poz.	Igrač	Datum rođenja (dob)	Nastupi	Golovi	Klub
1	1G	Jefferson[66]	(1983-01-02) 2. januar 1983 (41 godina)	9	0	Botafogo
2	2O	Dani Alves[67]	(1983-05-06) 6. maj 1983 (40 godina)	75	6	Barcelona
3	2O	Thiago Silva[68]	(1984-09-22) 22. septembar 1984 (39 godina)	46	2	Paris Saint-Germain
4	2O	David Luiz[69]	(1987-04-22) 22. april 1987 (37 godina)	36	0	Chelsea
5	3V	Fernandinho[70]	(1985-05-04) 4. maj 1985 (38 godina)	7	1	Manchester City
6	2O	Marcelo[71]	(1988-05-12) 12. maj 1988 (35 godina)	31	4	Real Madrid
7	4N	Hulk[72]	(1986-07-25) 25. juli 1986 (37 godina)	35	9	Zenit
8	3V	Paulinho[73]	(1988-07-25) 25. juli 1988 (35 godina)	26	5	Tottenham Hotspur
9	4N	Fred[74]	(1983-10-03) 3. oktobar 1983 (40 godina)	33	17	Fluminense
10	4N	Neymar[75]	(1992-02-05) 5. februar 1992 (32 godine)	49	31	Barcelona
11	3V	Oscar[76]	(1991-09-09) 9. septembar 1991 (32 godine)	31	9	Chelsea
12	1G	Júlio César[77]	(1979-09-03) 3. septembar 1979 (44 godine)	80	0	Toronto
13	2O	Dante[78]	(1983-10-18) 18. oktobar 1983 (40 godina)	12	2	Bayern
14	2O	Maxwell[79]	(1981-08-27) 27. august 1981 (42 godine)	9	0	Paris Saint-Germain
15	2O	Henrique[80]	(1986-10-14) 14. oktobar 1986 (37 godina)	5	0	Napoli
16	3V	Ramires[81]	(1987-03-24) 24. mart 1987 (37 godina)	42	4	Chelsea
17	3V	Luiz Gustavo[82]	(1987-07-23) 23. juli 1987 (36 godina)	19	1	VfL Wolfsburg
18	3V	Hernanes[83]	(1985-05-29) 29. maj 1985 (38 godina)	24	2	Internazionale
19	3V	Willian[84]	(1988-08-09) 9. august 1988 (35 godina)	7	2	Chelsea
20	4N	Bernard[85]	(1992-09-08) 8. septembar 1992 (31 godina)	11	1	Shakhtar Donetsk
21	4N	Jô[86]	(1987-03-20) 20. mart 1987 (37 godina)	17	5	Atlético Mineiro
22	1G	Victor[87]	(1983-01-21) 21. januar 1983 (41 godina)	6	0	Atlético Mineiro
23	2O	Maicon[88]	(1981-07-26) 26. juli 1981 (42 godine)	72	7	Roma

• 
  Daniel Alves
• 
  Thiago Silva
• 
  Neymar
• 
  Ramires
• 
  Hulk
• 
  David Luiz

Zadnja izmjena 1. 2. 2014.^[89][90]

Najviše nastupa

• 
  Cafu u dresu Milana
• 
  Lúcio
• 
  Cláudio Taffarel
• 
  Robinho
• 
  Rivelino
• 
  Lúcio

Najbolji strijelci

• 
  Pelé
• 
  Zico
• 
  Jairzinho
• 
  Garrincha
• 
  Bebeto
• 
  Ronaldinho

• Utakmice brazilske nogometne reprezentacije

• Službeni sajt nogometnog saveza Brazila
• Brazil Arhivirano 19. 10. 2018. na Wayback Machine na FIFA.com
• Brazil i nogomet na brazilian-football.com
• RSSSF Brazil
• Sambafoot Brazil