Pikahurin

Pikahurin, znan i kao AGRINL (AGRINL) i EGF-liki fibronektin tip-III ili laminin G-liki protein sa domenom (EGFLAM), jest protein koji je kod ljudi kodiran genom EGFLAM sa hromosoma 5.[5][6][7]

Pikahurin
Identifikatori
AliasiEGFLAM
Vanjski ID-jeviOMIM: 617683 MGI: 2146149 HomoloGene: 65044 GeneCards: EGFLAM
Lokacija gena (čovjek)
Hromosom 5 (čovjek)
Hrom.Hromosom 5 (čovjek)[1]
Hromosom 5 (čovjek)
Genomska lokacija za Pikahurin
Genomska lokacija za Pikahurin
Bend5p13.2-p13.1Početak38,258,409 bp[1]
Kraj38,465,480 bp[1]
Lokacija gena (miš)
Hromosom 15 (miš)
Hrom.Hromosom 15 (miš)[2]
Hromosom 15 (miš)
Genomska lokacija za Pikahurin
Genomska lokacija za Pikahurin
Bend15|15 A1Početak7,235,601 bp[2]
Kraj7,427,876 bp[2]
Ontologija gena
Molekularna funkcija glycosaminoglycan binding
calcium ion binding
Ćelijska komponenta extracellular region
basement membrane
međućelijske veze
interstitial matrix
sinapsa
GO:0005578 Vanćelijski matriks
Biološki proces peptide cross-linking via chondroitin 4-sulfate glycosaminoglycan
extracellular matrix organization
positive regulation of cell-substrate adhesion
animal organ morphogenesis
tissue development
Ćelijska migracija
substrate adhesion-dependent cell spreading
Izvori:Amigo / QuickGO
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNK)

NM_182801
NM_001205301
NM_152403
NM_182798
NM_182799

NM_001289496
NM_001289498
NM_178748

RefSeq (bjelančevina)

NP_001192230
NP_689616
NP_877950
NP_877953

NP_001276425
NP_001276427
NP_848863

Lokacija (UCSC)Chr 5: 38.26 – 38.47 MbChr 15: 7.24 – 7.43 Mb
PubMed pretraga[3][4]
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjekPogledaj/uredi – miš

Pikahurin je protein distroglikan u interakciji koji ima bitnu ulogu u preciznoj interakciji između fotoreceptora matične sinapse i bipolarnih dendrita.[6] Vezivanje sa distroglikanom (DG) zavisi od nekoliko faktora (glikozilacija DG, prisustvo dvovalentnih kationa, prisustvo drugih proteina).

Netačno vezivanje između pikahurina i DG povezano je s mišićnim distrofijama koje često uključuju abnormalnosti oka.[8]

Aminokiselinska sekvenca

Dužina polipeptidnog lanca je 1.017 aminokiselina, а molekulska težina 111.271 Da.[9]

1020304050
MDLIRGVLLRLLLLASSLGPGAVSLRAAIRKPGKVGPPLDIKLGALNCTA
FSIQWKMPRHPGSPILGYTVFYSEVGADKSLQEQLHSVPLSRDIPTTEEV
IGDLKPGTEYRVSIAAYSQAGKGRLSSPRHVTTLSQDSCLPPAAPQQPHV
IVVSDSEVALSWKPGASEGSAPIQYYSVEFIRPDFDKKWTSIHERIQMDS
MVIKGLDPDTNYQFAVRAMNSHGPSPRSWPSDIIRTLCPEEAGSGRYGPR
YITDMGAGEDDEGFEDDLDLDISFEEVKPLPATKGGNKKFLVESKKMSIS
NPKTISRLIPPTSASLPVTTVAPQPIPIQRKGKNGVAIMSRLFDMPCDET
LCSADSFCVNDYTWGGSRCQCTLGKGGESCSEDIVIQYPQFFGHSYVTFE
PLKNSYQAFQITLEFRAEAEDGLLLYCGENEHGRGDFMSLAIIRRSLQFR
FNCGTGVAIIVSETKIKLGGWHTVMLYRDGLNGLLQLNNGTPVTGQSQGQ
YSKITFRTPLYLGGAPSAYWLVRATGTNRGFQGCVQSLAVNGRRIDMRPW
PLGKALSGADVGECSSGICDEASCIHGGTCTAIKADSYICLCPLGFKGRH
CEDAFTLTIPQFRESLRSYAATPWPLEPQHYLSFMEFEITFRPDSGDGVL
LYSYDTGSKDFLSINLAGGHVEFRFDCGSGTGVLRSEDPLTLGNWHELRV
SRTAKNGILQVDKQKIVEGMAEGGFTQIKCNTDIFIGGVPNYDDVKKNSG
VLKPFSGSIQKIILNDRTIHVKHDFTSGVNVENAAHPCVRAPCAHGGSCR
PRKEGYDCDCPLGFEGLHCQKECGNYCLNTIIEAIEIPQFIGRSYLTYDN
PDILKRVSGSRSNVFMRFKTTAKDGLLLWRGDSPMRPNSDFISLGLRDGA
LVFSYNLGSGVASIMVNGSFNDGRWHRVKAVRDGQSGKITVDDYGARTGK
SPGMMRQLNINGALYVGGMKEIALHTNRQYMRGLVGCISHFTLSTDYHIS
LVEDAVDGKNINTCGAK

Otkriće i nomenklatura

Pikahurin je sličan vanćelijskomatriksnom mrežnjačnom proteinu I koji su prvi put otkrili 2008. Shigeru Sato et al. u Japanu i nazvan po Pikachu, tipu franšize Pokémon.[6] Naziv ovog "okretnog" proteina inspirisan je pikahuovim "munjevitim potezima" i šokantnim električnim efektima".[10]

Pikahurin je inicijalno identifikovan u mikročipnoj analizi profila ekspresije gena na mrežnjačama divljeg tipa i Otx2 nokaut-miševa. Da se potvrdi da Otx2 regulira ekspresiju, korištena je RT-PCR analiza pikahurina, što je bilo poznato jer je nije bilo ekspresije pikahurina u retini miševa Otx2, što ukazuje da Otx2 regulira pikahurin. Lokalizacija pikahurina u sinaptsnoj pukotini u sinapsi fotoreceptorske vrpce određena je pomoću fluorescentnih antitijela. Ciljanje tkiva zbog poremećaja pikahurinskog gena korišteno je za editiranje kada je ovaj protein neophodan za pravilan prijenos sinapsnog signala i funkciju vida. Pokazano je da α-distroglikan stupa u interakciju s pikahurinom, putem imunoprecipitacije.[6]

Interakcija pikahurin-distroglikan

Distroglikanski ligand sa drugim proteinima je neophodan. Glikozilacija distroglikana je neophodna za njegovu vezujuću aktivnost. Mutacije enzima glikoziltransferaze uzrokuju abnormalnu glikozilaciju distroglikana. Ova hipoglikozilacija povezana je s manjim vezanjem s drugim proteinima i uzrokuje urođenu mišićnu distrofiju. Pikahurin je posljednji identificirani protein distroglikanskih liganda i lokaliziran je u sinapsnoj pukotini u sinapsama fotoreceptorske vrpce. Vezivanje između distroglikana i pikahurina zahtijeva dvovalentne katione. Najjače vezivanje ima Ca2+; Mn2+ proizvodi samo slaba vezivanja, a nema vezivanja samo sa Mg2+. Distroglilan ima različite domene koji omogućuju više mjesta Ca2+ da formiraju stabilnu vezu pikahurin-distroglikan. Ovo pokazuje da pikahurin može formirati oligomerne strukture i sugerira da mogućnost grupiranja može biti važna u moduliranju interakcija pikahurin–distroglikan.

Pritom treba uzeti u obzir je da prisustvo NaCl (0,5M) snažno inhibira interakciju između DG i drugih proteinskih liganda, ali ima umjeren inhibitorni učinak s ligandom pikahurin-DG. Ovo pokazuje da postoje razlike između vezivanja pikahurin-DG i DG-vezivanja sa drugim proteinima.

Čini se da pikahurin ima više domena koji se vežu za DG od drugih proteina. Naprimjer, eksperimenti u konkurenciji liganda pokazuju da prisustvo pikahurina inhibira vezivanje laminina-111 s DG, ali visoke koncentracije laminina-111 ne inhibiraju vezivanje pikahurina za DG.[8]

Funkcija

U vrpčanim sinapsama, protein je kolokaliziran sa distrofinom i distroglikan.

U vanćelijskom prostoru, pikahurin se, zajedno sa lamininom, perlekanom, agrinom, neureksinom, veže α-distroglikan. Kao takav, pikahurin, kao i drugi prethodno pomenuti proteini, neophodan je za pravilno funkcioniranje distroglikana. Neophodan je i za postavljanje presinapsnih i postsinapsnih završetaka u vrpčastojsinapsi; delecija gena za pikahurin uzrokuje nenormalan elektroretinogram, slično deleciji nestina.[11]

Odnosi vrpčaste sinapse

Vrpčasta sinapsasa položajem pikahurina

Formiranje sinapse je ključno za pravilno funkcioniranje CNS-a sisara (centralni nervni sistem). Mrežnjačini fotoreceptori završavaju na aksonskom terminalu koji čini specijaliziranu strukturu, vrpčanu sinapsu, koja posebno povezuje sinapsne terminale fotoreceptora s bipolarnim i vodoravnim ćelijskim terminalima u vanjskom pleksiformnom sloju (OPL) mrežnjače.[6]Jasno je da je pikahurin, mrežnjačin vanćelijski protein sličan matriksu, lokaliziran u sinapsnoj pukotini u sinapsi fotoreceptorske vrpce.[12] Pokazano je da s nedostatkom pikahurina dolazi do nepravilnog postavljanja dendritskih vrhova bipolarne ćelije na fotoreceptore vrpčanih sinapsa, što rezultira promjenama u prijenosu sinapsnog signala i vizualnoj funkciji. Funkcija pikahurina ostaje nepoznata, ali je činjenica da je kritično uključen u normalno stvaranje sinapse fotoreceptorske vrpce, kao i u fiziološke funkcije vizualne percepcije.[13]

Klinički značaj: mišićne distrofije

Kongenitalne mišićne distrofije (CMD) poput bolesti mišića-oka-mozga, uzrokovane su neispravnom glikozilacijom α-distroglikana (α-DG) koji ima defektnu sinapsnu funkciju fotoreceptora. Pikahurin ima bitnu ulogu u CMD-u. Precizne interakcije između sinapse fotoreceptorske vrpce i bipolarnih dendrita, koje se ostvaruju zahvaljujući pikahurinu, mogu unaprijediti razumijevanje molekulnih mehanizama koji su u osnovi elektrofizioloških abnormalnosti retine, uočenih kod pacijenata s mišićnom distrofijom. Distrofija mišića-oka-mozga uzrokovana je mutacijama u POMGnT1 ili LARGE. Ova dva gena posreduju u posttranlacijskim modifikacijama O-manoza, bitnih za vezivanje pikahurina za distroglikan, pa ljudi koji pate od bolesti mišića i oka imaju hipoglikozilaciju interakcija pikahurin-α-distroglikan.[13]

Terapijske aplikacije

Budući da da pikahurin pruža bolju oštrinu vida, Sato et al. sa Osaka Bioscience Institute vjeruju da bi se protein mogao koristiti za razvoj liječenja retinitis pigmentosa i drugih očnih poremećaja.[6][14]

Također pogledajte

  • Fibronektin
  • Laminin
  • Zbtb7, oncogene originalno zvani "Pokémon".
  • Aerodactylus, rod prehistorijskih pterosaura

Reference

Vanjski linkovi