Svijetleća dioda
Svjetleća dioda (engleski: LED - light-emitting diode, često se naziva i LE dioda) je posebna vrsta poluprovodne diode koja emitira svjetlost kada je propusno polarizirana, tj. kada kroz nju teče struja.[1] Prilokom direktne rekombinacije para elektron-šupljina, emitira se foton svjetla. Takvu osobinu imaju poluprovodnici galij arsenid (GaAs), galij fosfid (GaP) i silicij karbid (SiC). Ta pojava se naziva elektroluminiscencija. Boja emitiranog svjetla ovisi o poluprovodniku,[2] kao i o primjesama u njemu i varira od infracrvenog preko vidljivog do ultraljubičastog dijela spektra.
.svg)
Pojavivši se kao praktične elektronske komponente 1962. godine, najranije LED diode emitovale su infracrveno (IR) svjetlo niskog intenziteta.[3] Infracrvene LED diode se koriste u krugovima za daljinsko upravljanje, kao što su oni koji se koriste u širokom spektru potrošačke elektronike. Prve LED diode vidljive svjetlosti bile su niskog intenziteta i ograničene na crveno. Rane LED diode su se često koristile kao indikatorske lampe, zamjenjujući male sijalice sa žarnom niti, te u sedmosegmentnim displejima. Kasniji razvoj proizveo je LED diode dostupne u vidljivim, ultraljubičastim (UV) i infracrvenim talasnim dužinama, sa visokim, niskim ili srednjim izlazom svjetlosti, na primjer bijele LED diode pogodne za osvjetljenje prostorija i vanjskih površina. LED diode su također dovele do novih tipova displeja i senzora, dok su njihove visoke stope prebacivanja korisne u naprednoj komunikacijskoj tehnologiji s različitim aplikacijama kao što su svjetla u vazduhoplovstvu, bajkovita svjetla, automobilska prednja svjetla, oglašavanje, opća rasvjeta, prometni signali, blicevi kamere, osvijetljene tapete, rasvjeta za hortikulturu i medicinski uređaji.[4]
Elektroluminiscenciju kao fenomen otkrio je 1907. godine engleski eksperimentator HJ Round iz Marconi Labsa, koristeći kristal silicij karbida i detektor "mačjih brkova".[5][6] Ruski pronalazač Oleg Losev prijavio je stvaranje prve LED diode 1927.[7] Njegovo istraživanje distribuirano je u sovjetskim, njemačkim i britanskim naučnim časopisima, ali nekoliko desetljeća otkriće nije korišteno u praksi, dijelom zbog vrlo neefikasnih svojstava silicij-karbida, poluvodiča koji je Losev koristio za proizvodnju svjetlosti.[8][9]
Tehnologija
Primjene
Svjetleće diode emitiraju svjetlost kada su propusno polarizirane. Boja svjetlosti zavisi od primjesa u poluprovodniku, a mogu varirati od ultraljubičaste do infracrvene. Koriste se za prijenos signala (infracrvene) i signalizaciju. Koriste se i prilikom galvanskog odvajanja električnih krugova, najčešće u optokaplerima.
Reference
Vanjski linkovi
Nedovršeni članak Svijetleća dioda koji govori o tehnologiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.