Komunizam
 Struje Vjerski socijalizam Ključni problemi Ljudi i organizacije Povezane teme |
|---|
Komunizam (iz franc. communisme,[1] od lat. communis, zajednički, univerzalan[2][3]), političko-filozofska, društveno-filozofska, politička i ekonomska ideologija i politički pokret čiji je krajnji cilj uspostava komunističkog društva - socioekonomskog poretka strukturiranog prema ideji društvenog vlasništva proizvodnih sredstava i nestanka društvenih slojeva, novca[4][5] i države.[6][7] Kao takav, komunizam je specifičan oblik socijalizma.
Komunizam uključuje niz ideoloških struja koje uključuju Marksizam i anarho-komunizam, kao i srodne političke ideologije prema kojima trenutni društveni poredak proizlazi iz kapitalizma, kapitalističkog gospodarskog sustava i načina proizvodnje. U takvom društvenom sustavu postoje dvije glavne društvene klase čiji je sukob izvor svih društvenih problema i koji se konačno može riješiti samo socijalističkom revolucijom.[8]
Dvije društvene klase su proletarijat (radnička klasa) koji čini većinu stanovništva i koji mora raditi kako bi preživio. Manjinu čini buržoazija, tj. građanska ili kapitalistička klasa koja privatnim vlasništvom nad sredstvima proizvodnje izvlači dobit zapošljavanjem radničke klase. Prema ovoj analizi, revolucija bi postavila radničku klasu na položaje vlasti i tako uspostavila društveno vlasništvo nad sredstvima proizvodnje, što čini primarni element transformacije društva prema komunizmu.[8]
Zajedno sa socijaldemokracijom komunizam je do 20-ih godina 20. stoljeća postao dominantnom političkom tendencijom u međunarodnom socijalističkom pokretu.[9] Uspostavom Sovjetskog Saveza kao prve svjetske nominalno komunističke države dolazi do raširenog poistovjećivanja samog komunizma s ideologijom marksizma-lenjinizma i sovjetskog tipa planskog gospodarstva.[2][10][11] Gotovo sve komunističke vlasti 20. stoljeća krenule su ka uspostavljanju komunizma raznim inačicama marksizma-lenjinizma.[12] Prema nekim ekonomistima i intelektualcima taj model je u praksi uspostavio države koje su, iako imenom komunističke, u stvari djelovale kao oblik državnog kapitalizma[13][14][15] ili neplaniranog upravno-komandnog gospodarstva.,[16][17] a ne stvarnog komunističkog ekonomskog modela koji je u skladu s prihvaćenim definicijama komunizma kao ekonomske teorije.
Značenja
Hrvatska enciklopedija, svezak 6 (2004.), navodi sljedeća četiri značenja pojma "komunizam":
- Ideja savršenoga, besklasnoga društva potpune jednakosti ljudi.
- Politička ideologija utemeljena na ukidanju privatnoga vlasništva i na uspostavi zajedničkoga vlasništva nad sredstvima za proizvodnju.
- Politički pokret (komunistički pokret) koji obuhvaća ukupnost komunističkih stranaka (često u njihovom nazivlju i: "partija"), organizacija i skupina u svijetu.
- Politički sustav totalitarne jednostranačke vlasti.
Značenje 3. i 4. se povezuje u prvom redu s boljševizmom (njemu su svojstvena također i značenja 1. i 2., a značenje 4. odgovara i onim oblicima totalitarizma koji komunizmu ne teže).
U općem značenju (1.) riječ komunizam bilježi i Benešićev Rječnik hrvatskoga književnog jezika (sv. 7, 1986.), sljedećim primjerom: "Ne pomagati brata bijaše grijeh; bijasmo komuniste među sobom" (August Šenoa). U trećem pak značenju: "Divlji komunist iz 1919." (Slavko Kolar).
Povijesni prethodnici
Zazivanje potpune društvene jednakosti pojavljuje se prvi put u drevnoj Grčkoj u kojoj je, kao posljedica zemljoposjedništva i trgovine imanjem, nastala ideja privatnog vlasništva.[2] Neki su drevni Grci držali da uzrok društvene nejednakosti leži u društvenom fenomenu privatnog vlasništva jer se ljudi međusobno razlikuju u količini onoga što posjeduju, i, sukladno tome, zahtijevali njegovo ukidanje. O mitskom Zlatnom dobu, kada će privatno vlasništvo te materijalna oskudica i pohlepa koje uzrokuje nestati, pisali su grčki pjesnici Heziod[18] i Vergilije.[19] Filozof je Platon, koji je želju za posjedovanjem označio kao glavni uzrok sukoba među ljudima, formulirao ideju protokomunističkog društva čiji članovi nemaju osjećaj za svojinu i čiji osobni identitet u potpunosti nestaje u zajednici.[20][21]
U kasnom srednjovjekovlju i renesansi, europski su se moreplovci dali u potragu za takvim mjestom u Novom svijetu.[2] Površna iskustva s domorocima američkih kontinenata stvorila su kod njih pogrešan dojam idiličnih, jednostavnih društava bez sukoba i razmirica u kojima je ideja posjedovanja nečega u potpunosti nepoznata. Dodatni razlog koji je doveo do te pogrešne percepcije domorodaca bila su kršćanska vjerovanja tih moreplovaca koji su zbog njih na polugole domoroce gledali kao na ljude koji bez srama zbog golotinje i bez oskudice bezbrižno žive u Edenskom vrtu prije Pada čovjeka. Ta su iskustva moreplovci donijeli natrag u Europu te su poslužila pravniku i političaru Thomasu Moreu da formulira svoju viziju društva bez privatnog vlasništva.[22]
Kasnije su se pojavila prva dobrovoljna protokomunistička društva. 1607. u sklopu prve britanske kolonije Virginia na području istočne Sjeverne Amerike nastaje naselje Jamestown. 1649. protestantski društveni radikal Gerrard Winstanley, nezadovoljan ondašnjim političkim poretkom i pod utjecajem određene interpretacije jednog retka iz Apostolskih djela,[23] započinje radikalni agrarni pokret Kopači koji je zaposjedao gemajdu i pretvarao ju u obradivu zemlju. Kopači su trgovinu zemlje i njenih plodova strogo zabranili. Poduzetnik i filantrop Robert Owen u američkoj saveznoj državi Indiana 1825. zasniva grad New Harmony da eksperimentalno demonstrira superiornost kolektivističkog, požrtvovnog i nesebičnog načina života.
Tobožnji uspjeh Francuske revolucije da se društvo svjesno promijeni prema zamišljenoj predodžbi dao je povod protokomunističkim misliocima da pozivaju na promjenu unutar samog društva. François-Noël Babeuf javno je napadao Jakobince i pozivao Francuze na pobunu protiv nepravednog sustava. Osnovao je Društvo jednakih koje je zagovaralo sveukupnu socijalizaciju vlasništva. Slične agitacije činili su Henri de Saint-Simon i Charles Fourier[24] koji su polagali nade da će imućni podijeliti svoj imetak dobrovoljno.[2]
Nastanak komunizma
Skup ideja iz kojih je kasnije iznikao komunizam dali su politički radikali Karl Marx i Friedrich Engels. Slične mislioce prije sebe koje su nazivali utopističkim socijalistima kritizirali su jer su ideal potpune društvene jednakosti tretirali kao moralni ideal ili nisu dali objašnjenje kako bi se taj ideal ostvario. Nasuprot njima, Marx i Engels razvili su svoj korpus ideja pod nazivom znanstveni socijalizam za koji su tvrdili da ne samo objašnjava kako će doći do društva s potpunom jednakošću već i da će se takvo društvo neizbježno ostvariti. Marxova i Engelsova ideja komunizma razlikuje se u nekoliko bitnih stavki od prijašnjih pokušaja stremljenja prema društvenoj jednakosti i ukidanju privatnog vlasništva. Prvo, micanje moći stvaranja takvog društva iz sfere morala i ljudske svjesne inicijative u sferu amoralnih impersonalnih sila koje određuju i upravljaju društvom, društvenim promjenama i ljudskim ponašanjem. Drugo, tehnološki razvoj proizvodnosti i nasilje, a ne strpljivo i razumno uvjeravanje, kao sredstva ostvarenja takvog društva.
Materijalistička koncepcija povijesti
Zarazliku od drugih organizama, čovjek da preživi mora proizvoditi sredstva za život.Za njihovo stvaranje koristi snage za proizvodnju pri čemu ulazi u odnoseproizvodnje da te snage može koristiti. Snage proizvodnje su zbirka raznolikihčimbenika, u koje spadaju ljudski i životinjski rad, sile prirode, kvalitetaobradive zemlje, proizvodni alati, proizvodno iskustvo i vještine. Odnosi proizvodnje su načinkako i kome su raspoređeni rezultati proizvodnje.[25] Uzeti zajedno, snage zaproizvodnju i odnosi proizvodnje čine način proizvodnje. Načinproizvodnje nekog društva, prema Marxu i Engelsu, određuje na koji način to društvo jest,sve njegove institucije kao država, nacija i religije, društvene i političke odnose, moral i metafiziku.Proizvodi ljudske svijesti kao filozofija, umjetnost, književnost, pravo, koji usmjeravaju i vode ljudsko ponašanje, nisu rezultat ljudskog samostalnog promišljanja nego samo površinski odraz načina proizvodnje.
Cjelokupnaljudska povijest za Marxa jest izmjena različitih načina proizvodnje. Doizmjene načina proizvodnje dolazi kada snage proizvodnje zbog svojeg razvoja višene mogu supostojati s postojećim odnosima proizvodnje, već dolazi do tenzijekoja se razrješava ukidanjem postojećih i zatim uspostavljanjem novih odnosaproizvodnje koji mogu supostojati sa snagama proizvodnje. Sredstva i noviodnosi zajedno predstavljaju novi način proizvodnje.
Marx identificira četiri vrsteljudskih društava koje su do sada postojala prema vrsti načina proizvodnje:primitivni komunizam, robovlasničko društvo, feudalno društvo i kapitalističkodruštvo.[26] Svakoljudsko društvo u svom razvoju nužno prolazi kroz sva ta uređenja timredoslijedom. Prijelaziz jednog načina proizvodnje na drugi na površinskoj razini iskazuje se mijenjanjemdruštva nasilnom revolucijom. Kako su se izmjenjivali načini proizvodnje, takose mijenjala o njima ovisna ljudska svijest i njeni proizvodi. Uz one idejekoje kao odraz načina proizvodne služe kao obrana njega, u stadiju tik predizmjenom nastaju revolucionarne ideje, ideje koje će nositi sljedeći načinproizvodnje. Te ideje potaknut će određenu društvenu klasu dapostane revolucionarna i učini društveni prevrat.
Izuzev primitivnog komunizma, u kojem ljudi jesu bili jednaki i uničemu nisu oskudijevali, u svakom tom društvu postojalo je privatno vlasništvo,i razlike u njegovoj količini među ljudima dovelo je do društvene nejednakosti.Marx je smatrao da su ta društva, kao izraz problematičnog načina proizvodnje,uz to što uzrokuju nejednakost, opresivna za čovjeka u svim ostalim vidovima ikoče njegovo ispunjenje svojih potencijala. To vrše kroz institucije kaoreligija, država, privatno vlasništvo, uvođenjem podjela rada, te političkim idejama,umjetnošću, i filozofemima koje svojim sadržajima prikazuju trenutno stanjenepromjenjivim ili poželjnim. Zbog nejednakosti u posjedovanju društvo jehijerarhijski podijeljeno na klase od kojih jedne dominiraju nad drugima.
Kritika komunizma
Vidi još: Kritika komunizma
Povezani članci
Izvori
Vanjske poveznice
- Oliviero Diliberot, Vladimiro Giacché i Fausto Sorini: Rekonstruirati komunističku partiju" (izabrani odlomci, pripremila Jasna Tkalec). Socijalizam danas. Glasilo Socijalističke radničke partije Hrvatske, studeni-prosinac 2011., str. 3. – 6.
- Mesić: Desnica vladajućima nametnula mišljenje da je komunizam zločin Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. travnja 2015. (Wayback Machine), Davor Šišović za Novi list, 9. studenog 2014.
- Ivo Banac: komunizam je zaustavio razvoj društva i zemlje, narod.hr, 31. listopada 2014.
- Je li komunizam jednako zlo kao i fašizam?, Davorin Rudolf za "Vijenac" br. 508, 5. rujna 2013.