FIBA Svjetsko prvenstvo u košarci

Glavni članak: Historija FIBA Svjetskih prvenstava u košarci

Ideja o pokretanju svjetskog prvenstva u košarci zamišljena je na FIBA-inom Svjetskom kongresu koji je održan u sklopu Olimpijskih igara 1948. godine.^[4] Dugogodišnji generalni-tajnik FIBA-e, Renato William Jones, poticao je organizaciju da utemelji svjetsko prvenstvo po uzoru na FIFA Svjetsko prvenstvo, koje bi se održavalo svake četiri godine, u periodu između Olimpijskih igara. Potaknuti uspjehom olimpijskog košarkaškog turnira, na kojemu su sudjelovale 23 reprezentacije, čelnici FIBA-e pristali su na taj prijetlog i dogovorili pokretanje turnira 1950. godine. Argentina je odabrana za prvog domaćina, primarno zato što je bila jedina država koja je bila voljna prihvatiti se organizacije turnira,^[5] a tu je činjenicu dobro iskoristila jer je sa stopostotnim učinkom, kao domaćin, postala prvi svjetski prvak u košarci.

Prvo desetljeće obiljležila je dominacija američkih reprezentacija, međutim sredinom 1960-ih godina, zemlje iz istočne i jugoistočne Europe – posebice Sovjetski Savez i SFR Jugoslavija – počele su sustizati američke reprezentacije, a ubrzo su ih i prestigle. Od 1963. do 1990. godine turnirom su dominirale Sjedinjene Države, Sovjetski Savez, SFR Jugoslavija i Brazil, četiri zemlje koje su u tom periodu osvojile svih osam održanih prvenstava; uz to, u svih osam finala iz tog perioda igrale su dvije od ove četiri reprezentacije.

Godina 1994. označila je prekretnicu, s obzirom da su na prvenstvu te godine po prvi puta sudjelovali aktivni NBA igrači, dakle profesionalci, čime je ovaj turnir postao prvo u cijelosti profesionalno svjetsko prvenstvo (dotad su profesionalce slale samo zemlje iz Europe i Južne Amerike, ali košarkaši iz tih zemalja su u tom periodu bili smatrani amaterskim sportašima),^[6][7] a dogodilo se i to da su se ranije supersile (Sovjetski Savez i SFR Jugoslavija) raspale na nekoliko manjih država; Sjedinjene Države očekivano su osvojile zlato, dok su Rusija i Hrvatska osvojile srebro, odnosno broncu. U narednim godinama, europske su zemlje sve više sustizale Sjedinjene Države, čime je turnir dobio na kvaliteti.

Značajne promjene uslijedile su prvo 2006. godine, kada je broj reprezentacija povećan na 24,^[8][9] a onda i nakon prvenstva 2014. godine, kada je FIBA povećala broj reprezentacija na završnom turniru s 24 na 32, a ujedno je promijenjen i kalendar održavanja tako da se prvenstvo – po prvi puta od 1967. godine – nije održavalo iste godine kada i FIFA Svjetsko prvenstvo. Kako bi se uskladio kalendar, sljedeće je prvenstvo održano 2019. godine, a ne 2018. godine, kada je izvorno planirano.^[10]

Format kvalifikacija za FIBA Svjetsko prvenstvo u košarci mijenjao se tijekom godina. U prvih 17 godina od utemeljenja, kvalifikacija nije bilo te su se sudionici popunjavali pozivnicama, pri čemu su u najranijim fazima turnirom dominirale američke reprezentacije; europske su reprezentacije tek kasnije postale konstanta, a azijske su zemlje inicijalno odbijale sudjelovati. Sustav kvalifikacija donekle je formaliziran 1967. godine, nakon što su sve kontinentalne federacije utemeljile vlastita kontinentalna prvenstva; na tom je turniru određen sustav prema kojem su kontinentalne federacije imale zagarantiran broj sudionika, a koji su se određivali temeljem uspjeha na kontinentalnim prvenstvima, međutim i dalje nisu postojali kvalifikacijski turniri. S godinama je sustav automatskih kontinentalnih kvalifikacija proširivan i mijenjan, kao i broj mjesta koja su dodijeljivana kontinentalnim federacijama, a FIBA je redovito slala posebne pozivnice određenom broju reprezentacija. Takav je sustav bio na snazi sve do prvenstva 2014. godine, nakon kojega je značajno promijenjen.^[11][12]

Promjene kvalifikacijskog sustava predstavljene su 2017. godine i prema novom sustavu, kontinentalna prvenstva više nisu igrala nikakvu ulogu u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo i Olimpijske igre.^[13] Uveden je posebni kvalifikacijski cikuls koji traje ukupno dvije godine (započeo je 2017. u sklopu priprema za prvenstvo 2019. godine) i provodi se kroz šest kvalifikacijskih perioda. Kvalifikacijske zone organizirane su tako da odgovaraju zonama kontinentalnih federacija, uz izuzetak Azije i Oceanije, koje su spojene u jednu kvalifikacijsku zonu. U svakoj zoni, reprezentacije su raspoređene u Diviziju A i Diviziju B, između kojih postoji sustav napredovanja i ispadanja. Sutav se temeljio na kombinaciji ligaškog i grupnog sustava, a reprezentacije su međusobno igrale te su na temelju ostvarenih rezultata ostvarile pravo na nastup na Svjetsko prvenstvu.^[13] Kontinentalne su zone i dalje imale broj alociranih mjesta za svaku zonu, a FIBA je objavila da su alocirana mjesta organizirana na sljedeći način:

• FIBA Evropa – 12 mjesta
• FIBA Amerike – 7 mjesta
• FIBA Afrika – 5 mjesta
• Azija-Pacifik (FIBA Azija i FIBA Oceanija) – 7 mjesta
• Domaćin – 1 mjesto (ili više, ovisno o broju domaćina)

Kao i sustav sudjelovanja (kvalifikacija), format završnog turnira FIBA Svjetskog prvenstva mijenjao se s godinama, a mijenjao se i broj momčadi koje sudjeluju, od izvornih 10 do aktualne 32 reprezentacije. Prvi turnir sastojao se od eliminacijske faze koja se odigravala u dvije runde, nakon čega je šest reprezentacija igralo međusobno u završnoj fazi turnira u ligaškom sustavu. Od 1954. do 1974. godine, turniri su započinjali preliminarnom grupnom fazom, a najbolje su reprezentacije iz svake grupe prolazile dalje, gdje su ponovo igrale međusobno u ligaškom sustavu, a pobjednik je bila reprezentacija s najboljim omjerom pobjeda i poraza. Godne 1978. po prvi puta su uvedene pojedinačne utakmice za zlatnu, odnosno brončanu medalju, a igrale su ih četiri najbolje plasirane momčadi iz druge faze turnira.

Prva značajna ekspanzija uslijedila je 1986. godine, kada su na turniru po prvi puta igrale 24 reprezentacije, a sustav je neznatno promijenjen uvođenjem druge grupne faze umjesto ligaškog sustava, prije utakmica za medalje. Godine 1990., broj reprezentacija smanjen je na 16, a format turnira od te godine pa do 1994. godine sastojao se od dvije grupne faze i razigravanja za medalje. Godine 2002., u fazi na ispadanje nisu sudjelovale više samo četiri, već osam reprezentacija, odnosno uz polufinale i finale uvedeno je i četvrtfinale. Godine 2006., FIBA je ponovo vratila 24 reprezentacije i promijenila format, tako da je sada bila samo jedna grupna faza, nakon čega su reprezentacije odmah išle u fazu na ispadanje, koja je startala s osminom finala;^[14] taj je format zadržan do 2014. godine.^[8]

Za turnir 2019. godine, FIBA je odlučila povećati broj reprezentacija na 32 te je ponovo promijenila format turnira.^[13] Preliminarna grupna faza je ostala, a po dvije reprezentacije iz svake grupe idu u drugu grupnu fazu, gdje igraju dvije dodatne utakmice s reprezentacijama iz grupe s kojom se križaju; svi rezultati iz prve grupe prenose se u drugu grupnu fazu. Nakon toga, osam najboljih reprezentacija iz druge grupne faze ide u fazu na ispadanje, koja završava utakmicom za zlatnu medalju. Ova je format na snazi i danas.

Glavni članak: Naismithov trofej

Od 1967. godine, pobjednička reprezentacija dobiva Naismithov trofej, pehar koji je nazvan u čast "oca" košarke, Jamesa Naismitha. FIBA je planirala dodjeljivati trofej još od 1950. godine, ali plan je prošao sve do 1965. godine, kada je FIBA, nakon zaprimljene donacije od 1,000$, konačno naručila pehar. Izvorni trofej korišten je od 1967. do 1994. godine, a od 1998. godine dodjeljuje se modernizirana verzija izvornog pehara, čiji se original nalazi u Španjolskoj.^[15] Dizajn aktualnog trofeja inspiriran je egipatskim lotusom, visok je 47 centimetara i ima masu od devet kilograma.

Kao i na drugim velikim međunarodnim sportskim natjecanjima, praksa je da turnir ima barem jednu maskotu koja će služiti kao zaštitni znak samog prvenstva. Međutim, nije poznato kada je točno počela praksa korištenja službenih maskota na FIBA-inim prvenstvima zbog manjka podataka, ali historiju je moguće pratiti od 2006. godine, kako je i prikazano u tablici. Poznate maskote su sljedeće:

Godina	Domaćin	Maskota	Lik/Opis
1950. – 2002.	TBC
2006.	Japan	Badtz-Maru	Animirani pingvin iz serijala Hello Kitty
2010.	Turska	Bascat	Antropomofrna mačka
2014.	Španjolska	Ole i Hop	Stilizirani prikazi košarkaša
2019.	Kina	Son of Dreams	Antropomorfni kineski zmaj
2023.	Filipini /  Japan /  Indonezija	JIP	Košarkaški robot
2027.	Katar	TBD

Pregled dosadašnjih prvenstava

Godina	Domaćin	Finale			Utakmica za treće mjesto			Broj reprezentacija
		Prvak	Rezultat	Drugoplasirani	Trećeplasirani	Rezultat	Četvrtoplasirani
1950.	Argentina	Argentina	Ligaški sustav	Sjedinjene Države	Čile	Ligaški sustav	Brazil	10
1954.	Brazil	Sjedinjene Države	Ligaški sustav	Brazil	Filipini	Ligaški sustav	Francuska	12
1959.	Čile	Brazil	Ligaški sustav	Sjedinjene Države	Čile	Ligaški sustav	Formoza	13
1963.	Brazil	Brazil	Ligaški sustav	SFR Jugoslavija	Sovjetski Savez	Ligaški sustav	Sjedinjene Države	13
1967.	Urugvaj	Sovjetski Savez	Ligaški sustav	SFR Jugoslavija	Brazil	Ligaški sustav	Sjedinjene Države	13
1970.	SFR Jugoslavija	SFR Jugoslavija	Ligaški sustav	Brazil	Sovjetski Savez	Ligaški sustav	Italija	13
1974.	Portoriko	Sovjetski Savez	Ligaški sustav	SFR Jugoslavija	Sjedinjene Države	Ligaški sustav	Kuba	14
1978.	Filipini	SFR Jugoslavija	82:81 (produžeci)	Sovjetski Savez	Brazil	86:85	Italija	14
1982.	Kolumbija	Sovjetski Savez	95:94	Sjedinjene Države	SFR Jugoslavija	119:117	Španjolska	13
1986.	Španjolska	Sjedinjene Države	87:85	Sovjetski Savez	SFR Jugoslavija	117:91	Brazil	24
1990.	Argentina	SFR Jugoslavija	92:75	Sovjetski Savez	Sjedinjene Države	107:105 (produžeci)	Portoriko	16
1994.	Kanada	Sjedinjene Države	137:91	Rusija	Hrvatska	78:60	Grčka	16
1998.	Grčka	SR Jugoslavija	64:62	Rusija	Sjedinjene Države	84:61	Grčka	16
2002.	Sjedinjene Američke Države	SR Jugoslavija	84:77 (produžeci)	Argentina	Njemačka	117:94	Novi Zeland	16
2006.	Japan	Španjolska	70:47	Grčka	Sjedinjene Države	96:81	Argentina	24
2010.	Turska	Sjedinjene Države	81:64	Turska	Litva	99:88	Srbija	24
2014.	Španjolska	Sjedinjene Države	129:92	Srbija	Francuska	95:93	Litva	24
2019.	Kina	Španjolska	95:75	Argentina	Francuska	67:59	Australija	32
2023.	Filipini    Japan    Indonezija	Njemačka	83:77	Srbija	Kanada	127:118 (produžeci)	Sjedinjene Države	32
2027.	Katar		:			:		32

Uspješnost reprezentacija

Od 1950. godine, kada je održano prvo Svjetsko prvenstvo, ukupno je 65 reprezentacija sudjelovalo na barem jednom završnom turniru; neke od tih reprezentacija više ne postoje. Od njih 65, osam je reprezentacija barem jednom osvajalo titulu prvaka svijeta. Reprezentacija Sjedinjenih Država rekorder je s pet naslova prvaka svijeta, a ujedno i najuspješnija momčad u historiji turnira s čak 12 medalja i još tri četvrta mjesta; to znači da Sjedinjene Države samo četiri puta nisu bile među prve četiri reprezentacije svijeta (1970., 1978., 2002. i 2019.). Otkako je uvedeno razigravanje za zlatnu medalju, Sjedinjene Države samo su jednom izgubile finalnu utakmicu, što je bilo 1982. godine. Sljedeće reprezentacije po uspješnosti, s po tri osvojena naslova svaka, su bivše reprezentacije SFR Jugoslavije i Sovjetskog Saveza, a slijede ih Brazil, SR Jugoslavija i Španjolska s po dva naslova; uz to, reprezenetacije Brazila, SR Jugoslavije i Sjedinjenih Država jedine su reprezentacije koje su uspješno obranile naslov prvaka svijeta (svaka po jednom). Po jedan naslov svjetskog prvaka imaju i Argentina i Njemačka.

Pregled najuspješnijih reprezentacija

Rang	Zemlja	Zlato	Srebro	Bronca	Ukupno
1	Sjedinjene Američke Države	5	3	4	12
2	Sovjetski Saveza	3	3	2	8
	SFR Jugoslavijaa	3	3	2	8
4	Brazil	2	2	2	6
5	SR Jugoslavijaa	2	0	0	2
	Španjolska	2	0	0	2
7	Argentina	1	2	0	3
8	Njemačka	1	0	1	2
9	Rusija	0	2	0	2
	Srbija	0	2	0	2
11	Grčka	0	1	0	1
	Turska	0	1	0	1
13	Čile	0	0	2	2
	Francuska	0	0	2	2
15	Filipini	0	0	1	1
	Hrvatska	0	0	1	1
	Litva	0	0	1	1
	Kanada	0	0	1	1
Ukupno		19	19	19	57

Bilješke:

Na kraju svakog turnira, FIBA službeno imenuje najkorisnijeg igrača (MVP) na turniru. Uz to, dodjeljuje se i nagrada za najboljeg strijelca (prosjek poena i ukupno postignutih poena), a imenuje se i idealna petorka prvenstva.

Najkorisniji igrač (MVP)

Godina	Domaćin	Najkorisniji igrač	Reprezentacija	Ref.
1950.	Argentina	Oscar Furlong	Argentina
1954.	Brazil	Kirby Minter	Sjedinjene Države
1959.	Čile	Amaury Pasos	Brazil
1963.	Brazil	Wlamir Marques	Brazil
1967.	Urugvaj	Ivo Daneu	SFR Jugoslavija
1970.	SFR Jugoslavija	Sergej Belov	Sovjetski Savez
1974.	Portoriko	Dragan Kićanović	SFR Jugoslavija
1978.	Filipini	Dražen Dalipagić	SFR Jugoslavija
1982.	Kolumbija	Doc Rivers	Sjedinjene Države
1986.	Španjolska	Dražen Petrović	SFR Jugoslavija
1990.	Argentina	Toni Kukoč	SFR Jugoslavija
1994.	Kanada	Shaquille O'Neal	Sjedinjene Države
1998.	Grčka	Dejan Bodiroga	SR Jugoslavija
2002.	Sjedinjene Američke Države	Dirk Nowitzki	Njemačka
2006.	Japan	Pau Gasol	Španjolska
2010.	Turska	Kevin Durant	Sjedinjene Države
2014.	Španjolska	Kyrie Irving	Sjedinjene Države
2019.	Kina	Ricky Rubio	Španjolska
2023.	Filipini /  Japan /  Indonezija	Dennis Schröder	Njemačka
2027.	Katar	TBD

Najbolji strijelac

Godina	Domaćin	Najbolji strijelac				Ref.
		Poena po utakmici		Ukupno poena
1950.	Argentina	Álvaro Salvadores	13.8	Rufino Bernedo	86	[16][17][18][19][20]
1954.	Brazil	Oscar Moglia	18.7	Oscar Moglia	168	[21][22][23][24]
1959.	Čile	Chen Tsu-li	20.1	Jerry Vayda	162	[25][26][27][28]
1963.	Brazil	Ricardo Duarte	23.1	Ricardo Duarte	163	[29][30][31][32]
1967.	Urugvaj	Mieczysław Łopatka	19.7	Bohdan Likszo	180	[33][34][35]
1970.	SFR Jugoslavija	Sin Dong-pa	32.6	Sin Dong-pa	261	[36][37][38]
1974.	Portoriko	Arturo Guerrero	27.0	Wayne Brabender	207	[39][40][41]
1978.	Filipini	Kamil Brabenec	26.9	Dražen Dalipagić	202	[42][43][44]
1982.	Kolumbija	Rolando Frazer	24.4	Dragan Kićanović	190	[45][46][47]
1986.	Španjolska	Nikos Galis	33.7	Nikos Galis	337	[48][49][50][51]
1990.	Argentina	Oscar Schmidt	34.6	Oscar Schmidt	277	[52][53][54]
1994.	Kanada	Andrew Gaze	23.9	Andrew Gaze	191	[55][56][57]
1998.	Grčka	Alberto Herreros	17.9	Alberto Herreros	161	[58][59][60]
2002.	Sjedinjene Američke Države	Dirk Nowitzki	24.0	Dirk Nowitzki	216	[61][62][63][64]
2006.	Japan	Yao Ming	25.3	Dirk Nowitzki	209	[65][66][67]
2010.	Turska	Luis Scola	27.1	Luis Scola	244	[68][69][70]
2014.	Španjolska	J. J. Barea	22.0	Pau Gasol	110	[71][72][73][74]
2019.	Kina	Ra Geon-a	23.0	Bogdan Bogdanović	183	[75][76]
2023.	Filipini /  Japan /  Indonezija	Luka Dončić	27.0	Luka Dončić	216	[77]
2027.	Katar	TBD

Glavni članak: Rekordi i statistike FIBA Svjetskih prvenstava u košarci

Kada su u pitanju igrački rekordi, nekolicina je igrača obilježila historiju FIBA Svjetskih prvenstava u tom kontekstu. Ukupno je 18 igrača osvojilo dva zlatna odličja, a među njima se postebno ističu Krešimir Ćosić (SFR Jugoslavija), Sergej Belov (Sovjetski Savez) te Wlamir Marques i Amaury Pasos (Brazil), koji su rekorderi i po broju ukupno osvojenih medalja (njih četiri); po četiri medalje osvojila su još trojica igrača, ali oni imaju samo jedno zlato. Kada su u pitanju nastupi na prvenstvima, čak je 13 igrača – Ubiratan "Bira" Pereira Maciel, Marcel de Souza, Marcelinho Machado, Anderson Varejão, Leandro Barbosa, Alex Garcia i Marcelo Huertas iz Brazila, Phil Smyth iz Australije, Daniel Santiago i Jerome Mincy iz Portorika, Eduardo Mingas iz Angole, Luis Scola iz Argentine te Rudy Fernández iz Španjolske^[78][79] – igralo na rekordnih pet turnira.

Legendarni brazilski reprezentativac Oscar Schmidt rekorder je po ukupnom broju postignutih koševa na Svjetskim prvenstvima; u periodu od 1978. do 1990. godine, Schmidt je postigao ukupno 906 poena. S druge strane, Nikos Galis je sa svojih 337 ukupnih poena (1986.) rekorder po ukupnom broju poena na jednom prvenstvu. Željko Obradović jedni je pojedinac koji je osvojio naslov prvaka i kao igrač (1990.) i kao izbornik (1998.).

• Košarka na Olimpijskim igrama
• FIBA Svjetsko prvenstvo u košarci za žene

FIBA Svjetsko prvenstvo u košarci na Wikimedijinoj ostavi

• Službene stranice‍