Filc

Filc (od njemačkog: filz) ili pust[1], čoha (čoja) [2] je ime za netkanu tkaninu od vune ili finih dlaka zeca (angorskoga kunića) ili deve.[1]

Filc
filz
Mašina za valjanje filca
Mašina za valjanje filca
Mašina za valjanje filca

Karakteristike i historija

Kompaktnost se postiže intenzivnom mehaničkom obradom (gnječenjem, valjanjem) na povišenoj temperaturi (para) u vlažnoj i alkalnoj sredini u kojoj se vunena vlakna zbog svoje ljuskave površine zamrse i povežu u cjelovit plošni proizvod - koprenu.[1]

Ta koprena od vunenih vlakana služi kao podloga za dodavanje jeftinijih pamučnih, viskoznih i umjetnih vlakana, koja se mogu dodavati do 50% na koprenu.[3] Filc je cijenjen materijal za izradu šešira i različitih dekorativnih predmeta, kao i dijelova narodne nošnje. Slabost tog materijala je da se često izobliči (raspusti) naročito pri pranju.[1] Što je vuna finija, to je sklonost izobličenju veća, zbog tog je preporučljivo da se odjevni predmeti od filca vuneni proizvodi ne peru u veš mašinama.[1]

Čizme od filca

Vunena vlakna odabrana za filcanje obično su manja od 38 mm i moraju biti dobre kvalitete i čvrstoće.[3]

Filc se proizvodi u rolama ili listovima. Filc u roli izrađuje se u debljinama od 1,6 do 38 mm, širine do 2 m, dug 55 m. Listovi se proizvode uobičajeno kao kvadrati od 91 cm, debljine 10 cm, ali i i u raznim drugim veličinama i oblicima kao ovali i krugovi.[3]

Filcovi za šešire izrađuju se dlaka zeca i dabra, zbog tog su se morala kod filcanja tretirati jakim kemikalijama kao što je živa. Ta operacija je nekad dovodila do visoke stope trovanja živom ljudi koji su to radili.[3]

Tehnikom iglanja umjetnih vlakana koja nemaju ljuskavu površinu proizvodi se znatno jeftiniji iglani filc, pri čem se vlakna iz paralenih slojeva koprena poprečno povezuju mehaničkim isprepletanjem, ubadanjem igala.[1] Iglani filc se najčešće koristi kao tehnički tekstil (izolacijski materijal u građevinarstvu i kao podloge za mašine i nihove dijelove.[1]

Specijalni filcovi za proizvodnju papira izrađuju se kao beskonačne trake širine 5 m (i više). Vješti radnici ručno spajaju krajeve kako bi proizveli beskonačni remen tako da se ne vidi nikakav spoj ili šav.[3]

Netkani filc se smatra prvom proizvedenom tekstilijom pa se brojni primjeri njegove upotrebe mogu naći u historiji drevnih civilizacija.[3]

Nomadska plemena sjeverne Centralne Azije još i danas po po stupama proizvode filc za odjeću i šatore koristeći se metodoma iz prenesene iz antike.[3]

Povezano

Izvori

Vanjske veze