Pozitivizam
Pozitivizam je učenje koje se zasniva isključivo na činjenicama. Pozitivizam negira metafiziku i pokušava svoj predmet da opiše onako kakav jeste, bez stvaranja hipoteza i pretpostavki kakav bi mogao biti.[1][2][3]
Pregled
Ovaj pristup može da se nazove i opisnim odnosno deskriptivnim. Pozitivizam je smatrao, a i danas su vidljivi ostaci ovakvog mišljenja, da je takav pristup bliži metodi prirodnih nauka. Ovu iluziju razbila je teorija saznanja u XX veku (Ser Karl Poper, Imre Lakatoš, Pol Fajerabend i drugi), ali i sama nauka HH veka sa spektakularnim i krajnje antipozitivističkim teorijama kvantne mehanike i relativnosti. NJemu suprotan je normativni pristup, koji češće susrećemo u društvenim naukama.[4]
Začetnik pozitivističke teorije je Ogist Kont (fr. Auguste Comte), koji je smatrao da se društveni fenomeni mogu proučavati metodama prirodnih nauka. Pozitivistički pristup dominirao je u sociologiji sve do Drugog svetskog rata. Nakon rata, pod uticajem akademske sociologije u SAD i Francuskoj, njegova popularnost opada uglavnom zbog razorne kritike drugih gledišta (funkcionalizam, strukturalizam, marksizam) koja su nudila bolja rešenja, i tako postala modernija. Najizraženiji pozitivistički pristup u sociologiji nalazi se kod Emila Dirkema u delu Pravila sociološke metode. Pozitivistički pristup u sociologiji polazi od sledećih pretpostavki:
- nudi radikalnu alternativu svim dotadašnjim filozofskim mišljenjima i idejama
- kritikuje feudalni poredak ispunjen krutom i beživotnom spekulacijom koju će zameniti racionalna misao i iskustvene činjenice
- egzaktnost, praktičnost i konstruktivnost svakog pozitivističkog stava ogleda se u operacionalizaciji i iskustvenoj verifikaciji
- zahvaljujući prisustvu pozitivne nauke, tehnička pitanja se lakše rešavaju
- svojom naučnom neutralnošću jasno razgraničava naučno od ideološkog
- po uzoru na prirodne nauke koristi egzaktnu preciznu metodu u proučavanju čoveka i društva i tako dolazi do činjenica temeljenih na iskustvenom materijalu;
- sadržaji vrednosnih sudova i normativnih iskaza ne mogu se iskustveno proveriti i praktično primeniti zbog njihove nenaučne valjanosti.
Kritika pozitivizma
Kritičari ovog filozofskog pravca često spominju ograničenje pozitivizma na ono otkriveno, i smatraju da to rezultira u statičnosti, sputavanju ljudskog uma u otkrivanju nečeg novog. Kritičari ovaj pravac nazivaju "žablja perspektiva".
Vidite još
Reference
Literatura
Vanjske veze
- Parana, Brazil Arhivirano 2012-07-14 na Wayback Machine-u
- Porto Alegre, Brazil
- Present positivistic Sociological theory Arhivirano 2016-03-06 na Wayback Machine-u
- Rio de Janeiro, Brazil Arhivirano 2005-11-05 na Wayback Machine-u
- Posnan, Poland Arhivirano 2016-01-10 na Wayback Machine-u
- Positivists Worldwide
- Maison d'Auguste Comte, France