Venecijanski jezik

Venecijanski ili venetski jezik (venecijanski: Łéngua vèneta, venexiàn/venesiàn talijanski: veneto; ISO 639-3: [1]) je jedan od pet galoitalskih jezika iz iz sjeveroistočne Italije.

Venecijanski jezik
Łéngua vèneta
Države Italija,  Slovenija,  Hrvatska,  Brazil (u državama; Espírito Santo, São Paulo, Paraná, Rio Grande do Sul i Santa Catarina - pod imenom talijan sa dodatcima iz portugalskog i drugih sjevero italskih jezika),  Meksiko
RegijeJadran
Broj govornika2,180,000[1]
Jezična porodicaIndoevropski jezici
  • Italski
    • Romanski
      • Zapadnoitalski
        • Zapadni
          • Galoiberski
            • Galoromanski
              • Galoitalski
                • Venecijanski
                  • Venecijanski jezik
PismoLatinica
Jezični kodovi
ISO 639-1
ISO 639-2roa
ISO 639-3vec

Geografska rasprostranjenost

Venecijanskim govori oko 2,180,000 [1] ljudi u Venetu, od Venecije do Verone na zapadu, južno do rijeke Po, a istočno do Furlanije i Trsta. Venecijanski se govori i u primorskom dijelu Slovenije i na poluotoku Istri i nešto manje po Dalmaciji u Hrvatskoj (računa se da oko 50,000 ljudi govori taj jezik).[1]U Brazilu se njime služi oko 4 000 000 ljudi u državama; Espírito Santo, São Paulo, Paraná, Rio Grande do Sul i Santa Catarina. Venecijanski se govori i u Meksiku (Chipilo venecijanski dijalekt)

Oznaka na venecijanskom Ovdje se govori i venecijanski

Dijalekti

Venecijanski ima nekoliko dijalekata; bisiacco (govori se u provinciji Gorizia), triestino (provincija Trieste), istrian (po Istri i sam venecijanski (provincija Venecija).[1]

Venecijanski se nesmije brkati sa antičkim venetskim jezikom kojeg su govorili Veneti, u istoj regiji u 6. vijeku pne.

Historija

Glavni članak: Venecijanska književnost
Ulica u Veneciji sa oznakom calle, a ne kao što je uobičajeno u Italiji via

Venecijanski jezik nastao je od vulgarnog latinskog, pod utjecajem Kelta (eventualno Veneta) i jezika germanskih plemena (Vizigota, Langobarda i Ostrogota) koja su provalila u Sjevernu Italiju u 5. vijeku. Venecijanski se kao poznati pisani jezik, pojavio već u 13. vijeku, sa puno riječi iz grčkog i latinskog; "piròn" (viljuška), "carega" (stolica) "fanela" (potkošulja)

Venecijanski jezik bio je ugledan za vrijeme Mletačke Republike, tada je bio lingua franca Mediterana. Poznati pisci na venecijanskom bili su komediografi Ruzante (1502-1542) i Carlo Goldoni (1707-1793). Ruzante i Goldoni, slijedbenici su antičke talijanske kazalište tradicije - commedia dell'arte, svoja djela pisali su na narodnom venecijanskom govoru. Od ostalih autora koji su pisali na venecijanskom valja spomenuti prijevode Ilijade od Casanove (1725-1798) i Francesca Boarettia, te pjesme Biagia Marina (1891-1985). Poznat je i rukopis pod nazivom "Dijalog Cecca da Ronchitija od Bruzene o novoj zvijezdi" pripisan Galileu (1564-1642).

Danteov toskanski je kao književni jezik zasjenio venecijanski. Nakon propasti Mletačke Republike, venecijanski se postupno prestao koristiti i za administrativne svrhe. A od ujedinjenja Italije 1866, standarni talijanski (toskanski), potpuno je zasjenio venecijanski.Trenutno se venecijanski koristi samo u neformalnim oblicima razgovora po Venetu.Mnogi stanovnici Veneta su se zbog naglog osiromašenja regije, iselili u prekomorske zemlje (Brazil, Meksiko) osobito između 1870 - 1905 i 1945 i 1960.

Venecijanski emigranti stvorili su velike zajednice u Argentini, Brazilu (Talian), Meksiku (Chipilo venecijanski dijalekt), i Rumunjskoj, gdje se Venecijanski jezik još uvijek govori.

Regionalni parlament Veneta službeno je priznao postojanje Venecijanskog jezika (Łéngua Veneta) 28. marta 2007. - Zakonom o zaštiti i valorizaciji venecijanskog jezika i kulture.

Mali etimološki rječnik venecijanskog jezika

Kao izravni regionalni nasljednik latinskog, većina riječi u venecijanskom leksiku potječe iz latinskog, a od novijeg doba od toskanskog, tako da je većina riječi srodna s odgovarajućim riječima u talijanskom. No u venecijanskom ima puno riječi izvedenih iz drugih jezika, kao što su; grčki, gotski i njemački, koje nemaju srodnosti sa talijanskim riječima, takvi primjeri su:

collapse: collapse;"
VenecijanskiSrpskohrvatskiTalijanskiIzvor venecijanske riječi
uncò, 'ncò, incò, anco, ancuodanasoggiod latinskih hunc + hodie
apotecaapotekafarmaciaod njemačke Apotheke
trincàrpitibereod njemačke trinken
becàrljuto začinjenoessere piccanteod talijanskog glagola beccare: doslovce "kljucati"
armelinmarelicaalbicoccaod armenske riječi
bisato, bisatajeguljaanguillaod latinske riječi: bestia ("životinja"); biscia (vrsta zmije)
bisa, bisozmijaserpenteod latinske riječi: bestia ("životinja, zvijer"); biscia (vrsta zmije)
bìsigrašakpiselliod talijanske riječi
isarda, risardolagušterlucertolaod latinskog lacerta
trar viabacititirareo talijanskog tirare via
calìgomaglanebbiaod latinske riječi caligo
cantónugao / stranaangolo/parteod latinske riječi cantus
catàrpronaći+uzetitrovare+prendereod latinske riječi adcaptare
caréga, trónstolicasediaod latinske cathedra, od grčke thronus
petar sòpasticascareod latinske cadere
ciaozdravo, doviđenjaciaood venecijanske riječi za roba s-ciao (od vulgarnog latinskog sclavus) zapravo kratice s-ciavo vostro (sluga pokorni)
ciapàruhvatiti, uzetiprendereod latinske riječi capere: uzeti
cokadquandood latinske riječi cum, ali možda od staroroslavenskog ked, kad
copàrubitiuccidereod staro talijanske riječi accoppare: doslovno "odsjeći glavu"
carpetamini suknjagonna minikao prostirka
còtoła, còtolasuknjasottanaod latinske riječi cotta: pokrivalo, odjeća
fanelamajicamagliettaod grčke riječi fanela
gòto, bicerčaša za pićebicchiereod latinske riječi gut(t)us: "bočica"
insìaizlazuscitaod latinske riječi in + exita
mijaiood latinske riječi: me
morsegàr, smorsegàrugristimordereod latinske riječi: morsus ("izgrižen")
mustacibrkovibaffiod grčke riječi moustaki
munìn, gato , gatinmačkagattovjerojatno od glasanja "mjau"
medaveliki snopgrosso covoneod latinske riječi: messe (žetva)
mussomagaracasino?
nòtoła, notolšišmišpipistrellood latinske riječi: not (noć)
pantegànaštakorrattood slovenske riječi podgana (od latinskog ponticanus - ponto crno more)
pinciartući, varati, spolni odnosimbrogliare, superare in gara, amplessood francuske riječi pincer: prikliještiti
pirónviljuškaforchettaod grčke riječi pirouni
ciàcołeglasine, ogovaranjachiacchiere
plao farzabušavati, učiti za pomorcamarinare scuolaod njemačkog blauen
pomo/pónjabukamelaod latinskog pomus
scheinovacdenaro soldiod njemačkog schei-kovanica
saltapaiuskskakavaccavallettaod latinskog salta: skočiti + paiusk: trava
sghiràtvjevericascoiattolonajvjerovatnije od grčkog: skiouros vjeverica
sgnapalozovača, rakijagrappa acquaviteod njemačkog schnaps
sgorlàr, scorlàrtrestiscuotereod latinskog: ex + crollare (latinski)
stricalinija, crta, potez, trakalinea, strisciaod staronjemačkog korijena: *strik
strucarudarati / stisnutipremere, schiacciareod staronjemačkog korijena: *strik
supiàr, subiàr, sficiàrzviždatifischiaresub + flare (is + puhati)
tòr supokupitiraccogliereod latinskog tollere (oduzeti)
técia, tegiatavapentolaod latinskog tecula (latinski)
tosàto, tosàt, buteleto , fiomomak, dečkoragazzood talijanskog tosare: "ošišati")
puto, putèło, putełeto , putèomomak, dječakragazzood latinskog puer, putus (dijete)
matelotmomak, dečkoragazzovjerojatno od francuskog matelot ("mornar")
vacakravamucca, vaccaod latinskog vacca (krava)
sc-iopa, sc-iopònpuškafucile-scoppiareod latinskog scloppum (pištolj)

Literatura

  • Gianfranco Cavallarin: Esiste la lingua Veneta?, Est Ediçòs;
  • MacKay, Carolyn J. (1993) Il dialetto vento di Segusino e Chipilo, grafiche Antiga, Cornuda ’93.
  • Sartor, Mario - Ursini, Flavia. (1983) Cent’anni di emigrazione: una comunità veneta sugli altipiani del Messico, Grafiche Antiga, Cornuda, (Treviso).

Izvori

Vanjske poveznice