Wikipedija:Naslovi članaka

Na ovoj stranici se navode okvirna pravila/sugestije za imenovanje članaka na srpskohrvatskoj Wikipediji. Temelje se na dosadašnjoj praksi koja se koristila na Wikipediji, kao i na pravilima koja koriste druge Wikipedije.

Prilikom izbora naziva članka je važno primijeniti ova načela:

• prepoznatljivost – prednost se daje nazivu koji će čitatelju koji nije stručnjak za određenu temu jasno daje do znanja da govori upravo o toj temi;
• prirodnost – prednost se daje nazivima i izrazima za koje se pretpostavlja da će čitatelji najčešće tražiti kako bi pronašli članak;
• preciznost – nazivi i izrazi moraju biti precizni, ali samo u onoj mjeri u kojoj je potrebno da bi se izbjegle nedoumice; iz tehničkih razloga dva različita članka ne mogu imati isti naziv pa se za izbjegavanje takvih nedoumica koriste članci za razvrstavanje;
• konciznost – kratki nazivi imaju prednost pred dugima;
• konzistentnost – nazivi trebaju slijediti isti model kao i drugi članci koji se bave sličnom tematikom.

Kada se za jedan te isti članak mogu koristiti dva ili više naziva, alternative je nužno povezati za članak s odabranim nazivom putem preusmjerenja (#REDIRECT).

Dodatna pravila

1. Ukoliko naziv članka ili kategorije postoji na više standarda/varijanti srpskohrvatskog jezika (zapadna/istočna, ijekavica/ekavica) primjenjuje se onaj koji je najneutralniji, tj. koga se može primijeniti na svim ili što je moguće više standarda i/li koga bi mogao najlakše prepoznati netko kome srpskohrvatski jezik nije maternji (primjer: "historija" umjesto "istorija" ili "povijest");
2. ukoliko se ne može primijeniti gore navedeno pravilo, koristi se izraz koji ne koristi ili koristi što manje dijakritičkih znakova (č,ć,đ,š,ž), a što za svrhu ima olakšavanje kategorizacije koja je softverski ograničena (primjer: "Kategorija:francuski pisci" umjesto "Kategorija:francuski književnici")
3. također prednost imaju nazivi za koje se osnovano može pretpostaviti da se češće koriste (primjer: "Jadranski otoci" umjesto "Jadranska ostrva" ili "istorija Crne Gore" umjesto "povijest Crne Gore");
4. kod stranih imena i naslova originalni ispis ima prednost pred fonetskim, dijelom zbog olakšavanja pretrage i snalaženja korisnicima kojima sh. jezik/varijante nisu materinji, dijelom zbog toga što se jedno te isto ime/naslov može drukčije izgovarati na različitim jezicima ("Čarls" vs. "Šarl") ili na jednom te istom jeziku ("Džems" vs. "Džejms"), a u slučaju filmova i TV-serija biti drukčije prevođeni od strane različitih distributera; izuzetak od ovog pravila mogu biti slučajevi kada su strana imena i naslovi široko uvriježeni i poznatiji po prijevodima nego originalnim naslovima (npr. Aleksandar Veliki ili "Rat i mir").

Prilikom oblikovanja naslova članaka ponekad će biti potrebno transkribirati i imena s jezika koji ne koriste latinično pismo. Prilikom transkripcije, korisnici su dužni poštivati temeljna lingvistička načela, ali i ustaljenu praksu na ovom projektu kako bi naslovi bili ujednačeni. Temeljno lingvističko pravilo za transkripciju nelatiničnih pisama nalaže da se - u slučaju da ona postoji - koristi službeni transkripcijski sustav koji propisuje država koja normira određeni jezik (primjer za to su Japan, Južna Koreja i Sjeverna Koreja), tako da se u tim slučajevima mora koristiti naslov koji je dobivem primjenom službenih transkripcijskih pravila. Drugo temeljno pravilo nalaže da - u slučaju da ne postoji službena transkripcija - treba pratiti jezik posrednik, odnosno jezik preko kojega je određeni nelatinični jezik došao u srpskohrvatsko govorno područje. Primjerice, engleski jezik posrednik je za burmanski, dok je francuski jezik posrednik za kmerski; s obzirom na činjanicu da ni engleski ni francuski ne koriste fonološku transkripciju, ona se neće primjenjivati u tim slučajevima. S druge strane, ruski jezik posrednik je i za armenski i za gruzijski, a kako ruski koristi fonetsku transkripciju, onda će se ona provoditi i ovdje u slučaju navedenih jezika. Također, postoje i jezici za koje postoji ustaljena domaća lingvistička praksa (poput arapskog, grčkog ili hinduskog), koja će se onda primjenjivati.

Ukratko, transkripcija s nelatiničnih pisama može biti fonetska ili morfološka, što u praksi izgleda ovako:

1. Jezici koji primjenjuju fonološku transkripciju: grčki, arapski (uz posebna pravila koja se primjenjuju za egipatski arapski), perzijski, hebrejski, armenski, gruzijski, urdu, paštu, jezici centralne Azije (hinduski, bengalski, nepalski, tamilski i dr.), svi ćirilični jezici (makedonski, bugarski, ruski, ukrajinski i dr.);
2. Jezici koji primjenjuju nefonološku transkripciju: svi dalekoistočni jezici (japanski, kineski, korejski - uz razlikovanje južnokorejskih i sjevernokorejskih varijanti), jezici jugoistočne Azije (malajski, kmerski, burmanski i dr.), afrički jezici (jer su oni do nas došli posredovanjem preko francuskog ili engleskog, najčešće), arapski iz frankofonih zemalja Magreba (iako se tu radi o arapskom jeziku, postoji jasna lingvistička praksa da se nazivi koji dolaze iz Maroka, Tunisa i Alžira pišu nefonetski, odnosno onako kako se transkribiraju u francuskom jeziku, a ne kao i za ostale zemlje koje koriste arapski).

Ovo je samo okvirni pregled; ukoliko korisnici imaju dvojbi, uvijek mogu postaviti pitanje ovdje.

Naravno, postoje i određene iznimke od navedenih pravila, a koje se najčešće tiču uobičajenog naziva. Tako će biti Pjongjang umjesto službenog P'yŏngyang ili Naypyidaw umjesto službenog Nay Pyi Taw, jer su navedeni nazivi ustaljeni u domaćoj literaturi i nisu pogrešni; s druge strane, ova se iznimka ne može primijeniti na ranije ustaljeni naziv Tokio jer se tadi o pogrešnoj transkripciji pa će se koristiti Tōkyō. Svi ostali jezici koji primjenjuju latinična pisma, neovisno o tome imaju li određena slova koja nisu prisutna u srpskohrvatskom jeziku, prenose se prema pravilu izvornika kako je navedeno gore.

• Wikipedia:Stilski priručnik § Naslovi članaka, smjernica o stiliziranju naslova
• Wikipedia:Nazivi kategorija, smjernica
• lingvistička deskripcija i lingvistička preskripcija

• Ngram Viewer, grafički preglednik frekvencije upotrebe višestrukih termina, s razlikovanjem malih i velikih slova, u knjigama tokom vremena, do 2008.