Magellanov prolaz
Magelanov prolaz (španski: Estrecho de Magallanes) je pomorski navigacioni prolaz koji razdvaja kopno Južne Amerike na sjeveru i Ognjenu zemlju na jugu. Prolaz je najvažniji prirodni prolaz između Atlantika i Pacifika, ali se smatra teškim za navigaciju zbog nepredvidivih vjetrova i struja i ograničenosti u širini.
Nastao je topljenjem i pomjeranjem leda a dobio je ime po istraživaču Ferdinandu Magelanu.
_in_the_Strait_of_Magellan.jpg)
_cruises_through_the_Straits_of_Magellan.jpg)
Karakteristike
Prolaz je oko 570 kilometara dužine i oko 2 kilometra širine na svom najužem kraju.[1]
Sjeverozapadni dio prolaza je povezan sa drugim plovnim putevima preko Smyth kanala. Ovo područje je slično Aljaškom unutrašnjem prolazu.
Istočni ulaz u prolaz je na granici između Čilea i Argentine, između Punta Dungenessa na kopnu i Cabo del Espíritu Santoa na Ognjenoj zemlji.
Zapadni dio prolaza vodi sjeverozapadno preko sjevernog kraja Magdaleninog kanala prema ulazu u Pacifik. Ovaj dio prolaza je okružen na jugu ostrvima: Capitán Aracena, Clarence, Santa Inés i otrvom Desolación a na sjeveru poluostrvima Brunswick i Muñoz Gamero i ostrvima Riesco i Manuel Rodriguez.
Otkriće
Ferdinand Magellan, portugalski istraživač i moreplovac u službi Čarlsa I od Španije je postao prvi evropljanin koji je prošao ovim prolazom 1520. godine tokom svjetske ekspedicije.
Magellanovi brodovi su ušli u tjesnac 1. novembra 1520. godine. Magellanov hroničar, Antonio Pigafetta, je prolaz nazvao patagonijskim moreuzom dok su ga drugi nazvali Victorijin moreuz, u čast broda Victoria koji je prvi ušao u prolaz.[2][3]