Vakcina

Vakcina je medicinski preparat koji sadrži materijal dobijen od mikroorganizama ili njihovih dijelova obrađen na poseban način kojim se uklanjanju njihova infektivna ali ne i antigena svojstva i služi u svrhu pobuđivanja imuniteta organizma u koji se unosi na određenu zaraznu ili malignu bolest.^[1]

Sigurnost i efikasnost vakcina je široko proučavana i verifikovana.^[2][3] Vakcina obično sadrži agens koji podsjeća na mikroorganizam koji uzrokuje bolest i često je napravljen od oslabljenih ili ubijenih oblika mikroba, njegovih toksina ili jednog od njegovih površinskih proteina. Agens stimuliše imunološki sistem tijela da prepozna agens kao prijetnju, uništi ga i da dalje prepozna i uništi bilo koji od mikroorganizama povezanih s tim agensom s kojima se može susresti u budućnosti.

Vakcine mogu biti profilaktičke (za sprečavanje ili ublažavanje efekata buduće infekcije prirodnim ili „divljim“ patogenom) ili terapeutske (za borbu protiv bolesti koja se već pojavila, kao što je rak).^[4][5][6][7] Neke vakcine nude potpuni sterilizirajući imunitet, u kojem je infekcija potpuno spriječena.^[8]

Primjena vakcina se zove vakcinacija. Vakcinacija je najefikasniji način prevencije zaraznih bolesti;^[9] široko rasprostranjeni imunitet zbog vakcinacije je u velikoj mjeri odgovoran za iskorjenjivanje velikih boginja širom svijeta i ograničavanje bolesti poput dječje paralize, malih boginja i tetanusa iz većeg dijela svijeta. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) izvještava da su trenutno dostupne licencirane vakcine za dvadeset pet različitih infekcija koje se mogu spriječiti.^[10]

Narodnu praksu cijepljenja protiv velikih boginja prenijela je iz Turske u Britaniju 1721. godine Lady Mary Wortley Montagu.^[11] Termini vakcina i vakcinacija izvedeni su od Variolae vaccinae (krave boginje), termina koji je osmislio Edward Jenner (koji je razvio koncept vakcina i stvorio prvu vakcinu) za označavanje kravljih boginja. Koristio je ovu frazu 1798. za dugačak naslov svog istraživanja Variolae vaccinae poznatog kao kravlje boginje, u kojem je opisao zaštitni učinak kravljih boginja protiv velikih boginja.^[12] Godine 1881, u čast Jennera, Louis Pasteur je predložio da se uvjeti prošire kako bi pokrili nove zaštitne vakcinacije koje su se tada razvijale.^[13] Nauka o razvoju i proizvodnji vakcina naziva se vakcinologija.

Pobuđeni imunitet stvara antitijela koja neutraliziraju dati mikroorganizam.

Navedeni preparat mora posjedovati određena svojstva; ne smije biti opasan, treba biti efikasan, njegova primjena jednostavna i prozvodnja relativno jeftina.

Vakcine možemo razlikovati prema načinu dobijanja:

• vakcine dobijene od oslabljenih klica/patogena
• vakcine dobijene od mrtvih klica
• Anatoksini
• od dijelova mikroorganizama
• vakcine dobijene iz mikrobiotskih proizvoda.

Neke od najvažnijih vakcina su vakcine protiv boginja, bjesnila, tetanusa, dječije paralize (polio, poliomijelitis), tuberkuloze, gripe itd.