Šakal

Šakali ili čagljevi je naziv za tri vrste iz roda pasa (lat. Canis) , malene do srednje veličine, koji nastanjuju Afriku, Aziju i jugoistočnu Evropu.

Šakal
Zlatni šakal
Naučna klasifikacija
Carstvo:Animalia
Koljeno:Chordata
Razred:Mammalia
Red:Carnivora
Porodica:Canidae
Rod:Canis
Staništa šakala

Opis

Šakali popunjavaju sličnu ekološku nišu kao i kojot (nekada zvan američki šakal) u Sjevernoj Americi; i jedni i drugi su svejedi, mogu loviti životinje malene do srednje veličine, a i poznati su strvinari. Duge noge i pseći zubi su dobro prilagođeni lovu na malene sisavce, ptice i gmazove. Velika stopala i spojene kosti noge omogućavaju im da duže vremena mogu trčati brzinom od 16km/h. Najaktivniji su u zoru i u večer.

Ponašanje

Šakali obrazuju monogamne parove i brane svoj teritorij od drugih parova. Agresivno ga brane i kasnije označavaju mokraćom ili izmetom. Terotorij može biti dovoljno velik i za mlade tog para, koji još uvijek nisu osnovali svoj teritorij. Ponekada se okupljaju u malene čopore, naprimjer da jedu strvinu, ali obično love sami ili u paru.

Vrste

VrstaTroimeno autorstvoOpisStanište
Bočno-prugasti šakal
Canis adustus
Sundevall, 1847Primarno obitava u šumovitim predjelima što nije običaj drugih šakala. Najmanje je agresivan i rijetko se hrani većim sisavcima.[1]centralna i južna Afrika
Zlatni šakal
Canis aureus
Linnaeus, 1758Najveći od svih šakala i jedina vrsta šakala koja obitava i van Afrike. Genetska istraživanja su dokazala da je rodbinski bliži sivom vuku i kojotu[2][3]Sjeverna Afrika, Jugoistočna Europa Srednji Istok, zapadna i južna Azija
Crnoleđi šakal
Canis mesomelas

Schreber, 1775Najmanji od svih šakala, a smatra se da je i najdulji živući pripadnik roda pasa (Canis)[4]. Najagresivniji je od svih šakala, poznato je da napada životinje znatno veće od sebe, a i odnosi unutar čopora znaju biti svadljivi[5].Južna Afrika i istočna obala Kenije, Somalije i Etiopije

Šakal u Hrvatskoj

U Hrvatskoj živi jedna podvrsta zlatnog šakala, Više ga ima južnije, a naročito je raširen na poluotoku Pelješcu, gdje ga se često može vidjeti u ranim jutarnjim satima kako neometan šeta vinogradima.Pucnjevi i eksplozije za vrijeme rata potakle su ove životinje da prelaze rijeku Savu, te se često sreću i u Slavoniji. Uglavnom stvaraju poteškoće stanovnicima sela u zimskom razdoblju kada dolaze u sela u potrazi za hranom. Ljudi ih često mijenjaju s lisicom.

Izvori