Ann Arbor, Michigan

En Arbor (engl. Ann Arbor) je grad u američkoj saveznoj državi Mičigen i sedište okruga Vošteno. En Arbor je sedmi po veličini grad u Mičigenu, sa 114.024 stanovnika prema popisu iz 2000, od čega su 36.892 studenti i poslediplomci.[1] Navodno nazvan po suprugama osnivača i bogatim zasadima drveća u oblasti grada,[2] En Arbor je najpoznatiji kao sedište glavnog kampusa Univerziteta Mičigena, koji je premešten iz Detroita 1837.

En Arbor
engl. Ann Arbor


En Arbor. Pogled na centralni poslovni distrikt.

Osnovni podaci
Država Sjedinjene Američke Države
GradonačelnikDžon Hiftje
Savezna državaMičigen
OkrugVošteno
Stanovništvo
Stanovništvo (2000)114.024
Aglomeracija (2000)341.847
Gustina stanovništva1.629,9 st./km²
Geografija
Koordinate42°16′53″N 83°44′54″W / 42.281389°N 83.748333°W / 42.281389; -83.748333
Vremenska zonaUTC-5, leti UTC-4
Nadmorska visina256 m
Površina1.290.6 km²
En Arbor na mapi Sjedinjenih Država
En Arbor
En Arbor
En Arbor (Sjedinjenih Država)
Ostali podaci
Pozivni broj734
FIPS kod26-03000
GNIS kod0620133
Web-stranicawww.a2gov.org

Privredom grada trenutno dominiraju obrazovanje, visoke tehnologije i biotehnologija.[3] Prosečne cene kuća i porezi na imovinu su značajno iznad prosečnih vrednosti za Mičigen i SAD. Grad je poznat po svojoj većinskoj liberalnoj političkoj naklonosti i velikom broju restorana i prostora za kulturne manifestacije.

Istorija

En Arbor su u januaru 1824. osnovali Džon Alen i Elajša Ramzi, obojica spekulanti zemljom. Postoje različite teorije o poreklu imena naseobine; prema jednoj, Alen i Ramzi su odlučili da ga nazovu Enarbor (Annarbour) prema svojim suprugama, koje su se obe zvale En (Ann), kao i po zasadima belih hrastova na 640 akara (260 hektara) zemlje koju su od savezne vlade kupili za 800 dolara.[2] Indijanci koji su živeli u ovoj oblasti su nazvali naselje Ko-guš-ko-nik, po zvuku koji je proizvodila Alenova mašina za mlevenje brašna.

Pogled na En Arbor ka ulicama Liberti i Stejt. Vidi se bioskop Mičigen, vodeća knjižara Bordersa, poznati mural i nekoliko zgrada Univerziteta Mičigena.
„Dijag“ na centralnom kampusu Univerziteta Mičigena. Pogled iz Poslediplomske biblioteke na sever. U pozadini je Bartonov toranj sa zvonima.

En Arbor je postao sedište okruga Vošteno 1827, i inkorporiran kao selo 1833. Gradić je odvojio 40 akara (16 hektara) neizgrađenog zemljišta i ponudio ga državi Mičigen za sedište glavnog grada države, ali je izgubio od Lensinga 1836. 1837. godine, ovo neiskorišćeno zemljište je dato Univerzitetu Mičigena, zauvek povezujući En Arbor i njegovu istoriju sa univerzitetom.[4] Gradić je postao regionalno saobraćajno raskršće 1839. dolaskom Mičigenske centralne železnice, i 1851. En Arbor dobija status grada.

Tokom Drugog svetskog rata, obližnja Fordova fabrika „Vilou ran“ je proizvodila bombardere B-24 Oslobodilac. Stanovništvo En Arbora je naglo naraslo pristizanjem vojnog osoblja, ratnih radnika i njihovih porodica.

Tokom 1960-tih i 1970-tih, grad je stekao reputaciju kao važan centar (američke) liberalne politike. Kao predsednički kandidat, Džon F. Kenedi je svoj predlog za osnivanje Korpusa mira (Peace Corps) prvi put predstavio na Univerzitetu Mičigena 1960, a predsednik Lindon B. Džonson je na Univerzitetu 1964. prvi put pozvao na Sjajno društvo (Great society).[5] Grad je takođe postao važan centar levičarskog aktivizma, i služio je kao središte američkog pokreta za građanska prava i pokreta protiv rata u Vijetnamu, kao i studentskog pokreta. Prvi veliki sastanci nacionalne levičarske kampus grupe „Studenti za demokratsko društvo“ su održani u En Arboru 1960; a 1965. je grad bio mesto prvog tič-ina u Sjedinjenim državama protiv rata u Vijetnamu.[6] Tokom narednih petnaest godina, u gradu su nastala i razvila značajnu podršku mnoga kontrakulturna i novolevičarska udruženja.

Južna univerzitetska avenija je stecište mladih.

Ovu uticaji su se tokom ranih i sredine 1970-tih probili i do lokalne politike, kada su tri člana lokalne radikalno progresivne Stranke za ljudska prava osvojila odbornička mesta zahvaljujući snazi studentskih glasova. Tokom svojih mandata, predstavnici ove stranke su se borili za mere uključujući prve odluke protiv diskriminacije, mere ka dekriminalizaciji posedovanja marihuane, i odluku u smislu kontrole stanarina; mnoge od ovih odluka i dalje su na snazi u izmenjenom obliku.[7]

Pored ovih liberalnih i levičarskih napora, u En Arboru je rođena i manja grupa konzervativnih institucija. Među njima su i „Reč Boga“, harizmatični među-denominacioni pokret nacionalnog nivoa u SAD, osnovan 1967,[6] i „Pravni centar 'Tomas Mor'“, vodeća religiozno-konzervativna uticajna grupa, osnovana 1999, koja sebe naziva „odgovorom hrišćana na Američki savez za građanske slobode“.

Tokom dvadesetog veka, privreda En Arbora se postepeno pomerila od industrijske baze ka uslužnom sektoru i tehnologijama, što se ubrzalo tokom 1970-tih i 1980-tih. U isto vreme, centar grada se izmenio od niza radnji koje su prodavale razne potrepštine ka mestu koje uglavnom čine restorani, kafei, barovi, klubovi i specijalizovane radnje. Tokom prethodnih nekoliko decenija, En Arbor se sve više suočava sa efektima vrtoglavo rastućih vrednosti zemljišta i džentrifikacije, kao i urbanog prostiranja koje seže daleko u okolna ne-gradska područja. 4. novembra 2003, glasači u En Arboru su odobrili plan zelenog pojasa, prema kojem bi gradska vlast kupila prava na razvoj na traktovima zemlje susednim gradu kako bi ih zaštitila od urbanog razvoja.[8] Od tada, glasna lokalna debata se vodi o tome da li, i kako, treba omogućavati i usmeravati razvoj unutar granica grada.

Geografija i gradski pejzaž

Nikols arboretum. Bogatstvo drveća u En Arboru je plod kampanje ponovnog pošumljavanja ranog 20. veka.

Prema Popisnom zavodu Sjedinjenih država, grad ima površinu od 71,7 km², od čega 70 km² zemlje i 1,7 km² vodenih površina, od čega se najveći deo odnosi na reku Hjuron. En Arbor se nalazi približno 64 km zapadno od Detroita. Severno i istočno od grada se nalazi En Arbor čarter taunšip.

En Arbor se nalazi na reci Hjuron, u produktivnoj poljoprivrednoj i voćarskoj oblasti. Pejzaž grada se sastoji od bregova i dolina, pri čemu teren postaje strmiji u blizini Hjurona. Nadmorska visina varira od 230 m uz reku Hjuron do preko 305 m na zapadnoj strani grada uz autoput I-94.[9] Uopšte govoreći, deo grada od centra ka zapadu i severozapadni krajevi, kao i Severni kampus Univerziteta Mičigena su najviši delovi grada; najniži delovi su uz reku Hjuron i na jugoistoku. Opštinski aerodrom En Arbor, koji se nalazi južno od grada na 42°13.38′N, 83°44.74′W je na nadmorskoj visini oko 256 m.[10]

Nadimak En Arbora, „grad drveća“, potiče od guste šume njegovih parkova i rezidencijalnih krajeva. U gradu se nalazi više od 50.000 drveća uz ulice, i isto toliko u gradskim parkovima.[11] Sredinom 2000-tih, štetočina roda Agrilus planipennis je uništila mnoge od oko 10.500 stabala jasena u gradu. U gradu se nalazi 147 opštinskih parkova, od malih parkova u susedstvu do velikih oblasti za rekreaciju, uz nekoliko velikih gradskih parkova i univerzitetski park uz deonice reke Hjuron.[12] Najveći među njima su Argo, Riversajd, Kaunti farm i Galup park (blizu Hjuron parkveja),[13] dok Oblast za rekreaciju Fuler, blizu kompleksa Univerzitetske bolnice, sadrži sportska igrališta, pešačke i biciklističke staze i bazene. Arboretum Nikols (lokalno poznat kao „Arboretum“ ili naprosto „Arb“ (The Arb), koji održava Univerzitet Mičigena, je zaštićeno područje od 50 hektara koje sadrži stotine vrsta biljaka i drveća na istočnoj strani grada u blizini centralnog kampusa univerziteta.[14]

Fontana kod tornja sa zvonima.

U centru grada, glavni komercijalni krajevi su prodavnice u Keritaunu i tri poslovna distrikta oko ulica Mejn, Stejt i Južne univerzitetske avenije. Južno od centra grada izdvajaju se tri komercijalna kraja: predeo u blizini autoputa I-94 i puta En Arbor–Salin, tržni centar Brajarvud i oblast oko Južne industrijske avenije. Među drugim komercijalnim oblastima su centar „Arborlend“ i radnje uz Vošteno aveniju, i radnje oko puta Pakard na istoku; oblast oko puta Plimut na severoistoku, i centar „Vestgejt“ i radnje uz Zapadni Stadion bulevar na zapadnoj strani. Centar grada sadrži mešavinu građevina iz 19. i ranog 20. veka i modernih zgrada, kao i pijacu u distriktu Keritaun.[15] Komercijalne oblasti grada se sastoje mahom od građevina visokih dva do četiri sprata, mada se u centru i oblasti oko tržnog centra Brajarvud nalazi i manji broj visokih zgrada.

Rezidencijalni krajevi sadrže dijapazon arhitektonskih stilova, od klasičnih dizajna iz 19. i ranog 20. veka do kuća u stilu američkog ranča. Kuće u savremenom stilu su dalje od centra. Kampus Univerziteta Mičigena okružuju kuće i kompleksi stanova koje mahom najme studenti. Tauer plaza, zgrada kondominijuma visoka 26 spratova između kampusa Univerziteta Mičigena i centra, je najviša zgrada u En Arboru.[16] Građevine iz 19. veka i izgled ulica Stare zapadne strane su očuvani praktično netaktnuti; 1972. godine, ovaj kraj je uvršten u Nacionalni registar istorijskih mesta SAD, a osim i preko ovoga ga štite i gradska pravila i neprofitna grupa za očuvanje.[17]

Klima

En Arbor ima vlažnu kontinentalnu klimu sa izraženim godišnjim dobima, tipičnu za američki Srednji zapad, na koju utiču Velika jezera. Osetna su četiri godišnja doba, od kojih su zime hladne sa umerenim snežnim padavinama, dok leta mogu biti topla i vlažna. Oblast En Arbora oseća tzv. efekat jezera, prvenstveno u obliku povećane oblačnosti tokom kasne jeseni i rane zime.[18] Prosečna najviša temperatura u julu je 28 °C, dok je prosečna najniža temperatura u januaru -9 °C. Međutim, letnje temperature mogu lako da premaše 32 °C, dok zimske temperature mogu pasti ispod -17 °C. Prosečne mesečne padavine su između 44 i 92 mm, pri čemu ih je najviše tokom letnjih meseci. Sneg, koji uobičajeno pada od novembra do aprila, može biti od 3 do 25 cm mesečno.[19] Najviša zabeležena temperatura je 41 °C (24. jula 1934), dok je najniža zabeležena temperatura bila −30 °C (19. januara 1994).[20]


Klimatološki medijani za Ann Arbor, Michigan
Mjesecjan-sijfeb-veljmar-ožuapr-tramaj-svijun-lipjul-srpaug-kolsep-rujokt-lisnov-studec-progodina
Srednji maksimum (°C)−117142126282723168214,5
Srednji minimum (°C)−9−7−3391417161260−64,4
Precipitacija (mm)5,695,187,068,537,548,598,039,428,596,357,597,21898
Izvor: World Weather


Demografija

Prema popisu iz 2000,[21] bilo je 114.024 ljudi, 45.693 domaćinstava i 21.704 porodice koje su stanovale u gradu. Gustina naseljenosti je bila 1.629,9 stanovnika na km². Bilo je 47.218 stambenih jedinica sa prosečnom gustinom od 675 jedinica po km², što čini grad ređe naseljenim od bliskih predgrađa Detroita poput Ouk parka i Ferndejla kao i samog grada, ali gušće od daljih prigradskih naselja Detroita poput Livonije. Rasni sastav grada je bio 74,68% belaca, 8,83% crnaca ili Afroamerikanaca, 0,29% Indijanaca, 11,9% Azijata, 0,04% poreklom sa pacifičkih ostrva, 1,21% drugih rasa, i 3,05% iz jedne ili više rasa. 3,34% stanovnika su bili Hispanoamerikanci ili Latinosi. Zbog privlačne snage univerziteta, grad ima jedan od najvećih procenata stanovnika rođenih van SAD u Mičigenu, 16,6%.

Od 45.693 domaćinstava, 23,0% je imalo decu ispod 18 godina koji su živeli sa njima, 37,8% su bili parovi supružnika koji žive zajedno, 7,5% su imale žensku glavu porodice bez prisutnog supružnika, dok 52,5% nisu bile porodice. 35,5% domaćinstava su činili pojedinci, a 6,6% je imalo nekoga starog 65 ili više godina ko je živeo sam. Prosečna veličina domaćinstva je bila 2,22, a prosečna veličina porodice je bila 2,90.

Stanovništvo je bilo rašireno po starosti. 16,8% je bilo mlađe od 18 godina, 26,8% je bilo između 18 i 24 godina, 31,2% između 25 i 44 godina, 17,3% između 45 i 64 godina, i 7,9% sa 65 ili više godina. Srednja starost je bila 28 godina. Na svakih 100 žena bilo je 97,7 muškaraca; na svakih 100 žena starih 18 ili više godina, bilo je 96,4 muškaraca.

Srednja godišnja primanja domaćinstva u gradu su bila $46.299, dok su srednja godišnja primanja za porodicu bila $71.293. Muškarci su imali srednja primanja od $48.880, žene $36.561. Primanja po glavi stanovnika su bila $26.419. Približno 4,6% porodica i 16,6% stanovništva je bilo ispod granice siromaštva, uključujući i 7,3% onih ispod 18 godina i 5,1% onih starih 65 i više godina.

Stopa kriminala u En Arboru je 2000. bila ispod nacionalnog proseka SAD. Stopa nasilnog zločina je bila mnogo više ispod nacionalnog proseka od stope imovinskog kriminala; one su bile, redom, 48% i 11% ispod nacionalnog proseka.[22][23]

Časopis Expansion Management rangirao je En Arbor na mestu broj 1 među 362 gradska područja SAD po „količniku radnika sa znanjem“. Od oko 410.000 odraslih stanovnika šireg područja En Arbora, gotovo 74.000 (18%) imaju stepen magistra ili doktora nauka ili viši medicinski stepen.[24]

Gradska uprava

Opštinska zgrada, u kojoj se nalazi gradska većnica i policijska stanica.

En Arbor ima „savet-menadžer“ sistem lokalne uprave. Gradonačelnik, koji se bira svake parne godine, je predsedavajući činovnik Gradskog saveta i ima vlast da imenuje sve članove komiteta Saveta kao i članove Odbora i Komisije, uz odobrenje Gradskog saveta. Trenutni (2008) gradonačelnik En Arbora je Džon Hiftje (demokrata), koji je na ovom položaju od izbora 2000. Gradski savet ima deset članova, dva iz svakog od pet krajeva (wards) grada, pri čemu gradonačelnikov glas odlučuje u slučaju izjednačenog glasanja. Članovi Saveta se biraju na dvogodišnje mandate; po polovina Saveta se bira svake godine.[25] Gradske radnje nadgleda Gradski administrator, kojeg bira Gradski savet.

En Arbor je u 15. Kongresnom distriktu SAD, i trenutno ga predstavlja Džon Dingel (demokrata). Na nivou Mičigena, grad je u 18. distriktu Senata Mičigena. U Predstavničkom domu Mičigena, grad En Arbor je u 53. distriktu, dok su severoistočni En Arbor i En Arbor taunšip u 52. distriktu.[26] Kao sedište okruga Vošteno, grad je i sedište parničnih, građanskih i krivičnih sudova okruga. U En Arboru se nalazi i Distriktni sud SAD, u čijoj zgradi u centru grada se nalazi i pošta.

Levičarska politika je bila posebno snažna u opštinskoj vlasti od 1960-tih. Ova orijentacija je evidentna u donošenju snažnih gradskih odredbi protiv diskriminacije. Glasači su odobrili amandmane na gradsku povelju koji su smanjili kazne za posedovanje marihuane (1974), i koji služe da zaštite pristup okončanju trudnoće u gradu ukoliko bi ono ikada postalo ilegalno u Mičigenu (1990).[27] Pobeda Kejti Kozačenko u trci za Gradski senat En Arbora 1974. je ovu učinila prvim otvoreno homoseksualnim kandidatom da bude izabran na bilo koju javnu funkciju u SAD.[28] 1975. godine, En Arbor je postao prvi grad u SAD koji je uveo preferencijalni sistem automatskog drugog kruga za izbor gradonačelnika. Proces, koji je usvojen na inicijativu koju je sponzorisala lokalna Partija ljudskih prava, koja se bojala rasipanja liberalnih glasova, je odbačen 1976. nakon što je korišćen za samo jedne izbore.[29] Prema stanju iz decembra 2006, gradonačelnik i svi članovi Saveta su bili demokrate.

En Arbor ima sedam gradova pobratima:

Privreda

Univerzitet Mičigena značajno oblikuje privredu En Arbora. Univerzitet zapošljava oko 38.000 radnika, od kojih oko 7.500 u medicinskom centru.[30] Druge poslodavce u grad privlače univerzitetska sredstva za istraživanja i razvoj, kao i diplomci. Tako su druge važne komponente privrede grada visoke tehnologije, zdravstvene usluge i biotehnologija; u gradu se nalaze brojne zdravstvene kancelarije, laboratorije i pridružene kompanije. Proizvođači automobila, poput Dženeral motorsa i Forda, takođe zapošljavaju stanovnike grada.

Unutrašnjost Nikels arkade, tržnog centra u pasažu u centru grada. Pogled na istok.

Mnoge firme u oblasti visoke tehonologije se nalaze u gradu. Tokom 1980-tih, „En Arbor terminali“ su izradili video-prikazni terminal nazvan „En Arbor Ambasador“.[31] Druge firme visoke tehonologije u oblasti En Arbora uključuju Arbor netvorks (Arbor Networks, dobavljač sistema za inženjering i sigurnost internetskog saobraćaja), Arbortekst (Arbortext, koji proizvodi softver za izdavaštvo zasnovano na IksML-u), DžejSTOR (JSTOR, digitalna arhiva akademskih časopisa), MedijaSpan medija softver (MediaSpan Media Software, sotfver za novinsko izdavaštvo i ASP usluge), i ProKvest (ProQuest), čiji je deo Juniverziti majkrofilms internešnel (University Microfilms International).

Među mrežnim mestima i firmama za onlajn medije u gradu i okolini su Ol medija gajd (All Media Guide), Evriting2 (Everything 2) i Veder andergraund (Weather Underground). U En Arboru se takođe nalazi i Mičigenski centar za informacione tehnologije, u čijim su kancelarijama Internet2 i mreža Merit, neprofitna istraživačka i obrazovna računarska mreža.[32] 11. jula 2006, Gugl je objavio planove da otvori odeljenje u En Arboru sa 1.000 zaposlenih za svoj Edvords (AdWords) program, kasnije tokom godine.[33]

Fajzer, drugi po veličini poslodavac u gradu, ima veliki centar za farmaceutska istraživanja (jedan od tri velika Fajzerova centra u SAD) na severoistočnoj strani En Arbora. 27. januara 2007, Fajzer je saopštio da će centar u En Arboru biti zatvoren do kraja 2008.[34] Centar je ranije bio deo Vorner-Lamberta i, pre toga, Parki-Dejvisa. U gradu se nalaze i drugi istraživački i inženjerski centri, uključujući i centre Dženeral dajnemiksa i Nacionalne okeanske i atmosferske službe SAD. Među drugim istraživačkim centrima u gradu su i Nacionalna laboratorija za vozila i emisije gasova Agencije za zaštitu životne sredine SAD[35] i Tehnički centar Tojote.[36]

Nekoliko velikih kompanija imaju poslovno sedište u En Arboru. Prvu knjižaru Borders su 1971. na ulici Stejt otvorila braća Tom i Luis Borders,[37] koji su počeli sa otvaranjem drugih radnji u široj oblasti 1985. godine. Danas veliki nacionalni lanac Borders i dalje ima sedište u gradu, kao i svoju vodeću knjižaru (mada ne na prvobitnom mestu). Unutar vodeće knjižare su dozvoljeni psi, za koje kasiri uvek imaju spremne poslastice. Lanac picerija Dominos ima poslovno središte nadomak En Arbora na Dominos farmama, kompleksu od 109 hektara ispirisanom Frenkom Lojdom Rajtom, neposredno severoistočno od grada.[38] Flint ink korporacija, takođe zasnovana u En Arboru, je dugo bila najveći proizvođač mastila na svetu u privatnom vlasništvu (oktobra 2005, ovu firmu je kupila Eks-SIS Print solušns iz Štutgarta).[39] Još jedna firma sa sedištem u En Arboru je Zingermans delikatesen, koja služi sendviče, jevrejsku i međunarodnu hranu namenjenu višem tržišnom segmentu, i razvila je biznis pod više robnih marki. Zingermans je izrastao u porodicu kompanija koje nude razne proizvode (pekara, mlekara i narudžbe poštom) i usluge (poslovno obrazovanje).

U gradu su osnovane i mnoge kooperative; među onima koje su i dalje aktivne su Pipls fud ko-op i Inter-kooperativni savet na Univerzitetu Mičigena, kooperativa za studentski smeštaj osnovana 1937.[40] Severnoamerički studenti kooperacije (NASCO) je međunarodno udruženje kooperativa sa sedištem u En Arboru. Neposredno sa zapadne strane granica grada nalaze se tri zajednice za skupni život — Sanvord, Grejt oak i Tačstoun.[41]

Obrazovanje

Visoko obrazovanje

Rakham škola za poslediplomske studije, Univerzitet Mičigena

Univerzitet Mičigena je dominantna institucija visokog obrazovanja u En Arboru, koja gradu daje izraženu atmosferu koledž gradića.[42] Dobar deo kampusa se nalazi uz ili je izmešan sa centralnim distriktom grada. Pošto su se kampus i grad širili jedan uz drugi, često nema jasne granice između ova dva, tako da su neke univerzitetske zgrade raštrkane kroz najveći deo centra grada.

Među drugim lokalnim koledžima i univerzitetima su Kliri univerzitet, privatna škola za biznis; Univerzitet Konkordija, luteranska škola „slobodnih umetnosti“, i Vošteno koledž zajednice. Pravna škola Ave Marija, katolička škola koju je osnovao suosnivač Dominos pica Tom Monagan, je otvorena blizu severoistočnog En Arbora 2000. godine, ali će se preseliti u jugozapadnu Floridu 2009. godine.[43][44]

Osnovne i srednje škole

Lokalnim javnim obrazovanjem upravlja Javni školski distrikt En Arbor. Sistem — koji pohađa 16.974 učenika (broj iz septembra 2005.) — se sastoji od 21 osnovne škole[n 1], pet nižih srednjih škola (middle school) i pet srednjih škola (high school: dve tradicionalne, Pionir i Hjuron, te tri alternativne: Komjuniti haj, Stoun i Roberto Klemente).[45] Zbog problema sa prevelikim brojem đaka u dve tradicionalne srednje škole, u izgradnji je treća tradicionalna srednja škola, Skajlajn, koja će biti otvorena u septembru 2008. Školski distrikt takođe upravlja i program K-8 otvorene škole, En Arbor Open, izrasle iz nekadašnje Mek škole.[46] Ovaj program je otvoren za sve porodice koje žive unutar školskog distrikta. Javne škole En Arbora takođe vode i predškolski i porodični centar, sa programima za novorođenčad podložnu rizicima odmah po rođenju i drugim programima za decu podložnu rizicima pre klasičnog obdaništa. Predškolski centar distrikta ima besplatne i programe zasnovane na školarini za predškolce u distriktu. U En Arboru se nalazi preko 20 privatnih škola,[47] uključujući Rudolf Stajner školu, Klonlara školu i Grinhils, pripremnu školu blizu Univerziteta Konkordija.

Kultura

Mnoge kulturne znamenitosti i dešavanja sponzoriše Univerzitet Mičigena. Na univerzitetskom kampusu je nekoliko grupa i ustanova za scenske umetnosti, kao i muzeji umetnosti, arheologije, prirodnjaštva i prirodnih nauka. Među lokalnim i obližnjim grupama za scenske umetnosti koje nisu vezane za univerzitet su Građansko pozorište En Arbora, Opersko pozorište En Arbora, Simfonijski orkestar En Arbora, Baletsko pozorište En Arbora, Građanski balet En Arbora (osnovan 1954. kao prva čarterovana baletska trupa u Mičigenu), i Performans mreža, koja upravlja pozorištem u centru grada koji često nudi nove ili netradicionalne komade.

Muzej „iskusi sam“ En Arbora (The Ann Arbor Hands-On Museum), koji se nalazi u renoviranoj i proširenoj istorijskoj vatrogasnoj stanici u centru grada, sadrži više od 250 interaktivnih eksponata o nauci i tehnologiji. U gradu postoji više umetničkih galerija, posebno u centru grada i oko kampusa Univerziteta Mičigena. Pored velike restoranske scene uz ulicu Mejn, Južnu Stejt ulicu i Južnu univerzitetsku aveniju, En Arbor je na prvom mestu među američkim gradovima po broju knjižara i broju prodatih knjiga po stanovniku.[48] Biblioteka distrikta En Arbor ima četiri isturena odeljenja pored glavne zgrade u centru grada; 2008. godine će nova zgrada odeljenja zameniti ogranak koji se trenutno nalazi u tržnom centru Plimut. U gradu se nalazi i Predsednička biblioteka Džeralda R. Forda.

Nekoliko godišnjih dešavanja — od kojih su mnoga usredsređena na scensku i vizuelnu umetnost — privlače posetioce u En Arbor. Jedno od njih su Umetnički sajmovi En Arbora, skup četiri istovremena sajma koje ocenjuje žiri koji se održava na ulicama centra grada od 1960. Sajmovi, koji su zakazani od srede do subote u trećoj sedmici jula, privlače preko pola miliona posetilaca.[49] Jedan događaj nevezan za umetnosti je Heš beš (Hash Bash), koji se održava prve subote aprila kao podrška reformi zakona o marihuani u SAD. Prvi put je održan 1971. Naga milja, u kojoj studenti krajem aprila trče nagi ulicama proslavljajući kraj zime, se održava od 1986. Međutim, počevši od 2000, univerzitet i gradska policija suzbijaju događaj navodeći bezbednosne razloge, što je smanjilo broj trkača.[50]

Utakmica američkog fudbala na Stadionu Mičigen.

En Arbor ima značajnu scenu univerzitetskog sporta, posebno na Univerzitetu Mičigena, koji je deo Konferencije velikih deset. U gradu je nekoliko dobro poznatih objekata za univerzitetske sportove, uključujući i Stadion Mičigen, najveći stadion za američki fudbal na svetu, kapaciteta 107.501 gledalaca.[51] Stadion je kolokvijalno poznat kao „Velika kuća“. Krajsler arena i Jost ledena arena su domaćini univerzitetskog košarkaškog i hokejaškog tima. Univerzitet Konkordija, član Nacionalnog udruženja za međuuniverzitetsku atletiku, takođe ima sportske timove.

Stanovnik En Arbora je (Ann Arborite), dok mnogi dugogodišnji stanovnici sebe nazivaju townies. Sam grad se često naziva A2 („A na kvadrat“), ili „A dva“, ili, ređe, „grad drveća“. Skorije, neki mlađi stanovnici su počeli nazivati En Arbor „As dvojka“ (Ace Deuce) ili prosto „dvojka“. U šaljivom potkačinjanju liberalnog političkog naklona grada, neki ponekad nazivaju En Arbor Narodna Republika En Arbor[52] ili 25 kvadratnih milja okruženih stvarnošću, pri čemu je ova druga fraza prilagođena iz reči kojima je guverner Viskonsina Li Drajfus opisao Medison.

Mediji

Jedan od 39 požarnih hidranata koje su oslikali učenici. Ovaj hidrant je oslikao osnovnoškolarac, među drugima su bili i srednjoškolci ili studenti.[53]

En Arbor njuz (Ann Arbor News), koji je u vlasništvu mičigenskog lanca But njuzpejpers, su glavne dnevne novine u gradu. Među drugim ustanovljenim izdanjima u gradu je En Arbor obzerver (Ann Arbor Observer), mesečni časopis koji pokriva lokalnu kulturu, politiku, porodični život, biznis i istoriju, kao i iscrpni kalendar događaja; Karent (Current), vodič zabave i En Arbor pejper (Ann Arbor Paper), besplatni mesečnik koji je prestao da izlazi.[54] Oblast kampusa Univerziteta Mičigena opslužuju mnoga studentska izdanja, uključujući i nezavisni dnevnik Mičigen dejli (Michigan Daily). Poslovni pregled En Arbora (Ann Arbor Business Review) pokriva lokalne radnje. Časopisi Car and Driver (Automobil i vozač) i Automobile Magazine (Automobil magazin) su takođe bazirani u En Arboru.

Tri glavne radio stanice na srednjim talasima u En Arboru su WAAM 1600, stanica za vesti i razgovore, WLBY 1290, koja je deo liberalno-progresivne mreže Er Amerika radio, i WTKA 1050, koja je prevashodno sportska stanica.[55] Među stanicama na kratkim talasima su WUOM 91.7, u saradnji sa Nacionalnim javnim radiom, kantri stanica WWWW 102.9, alternativna stanica WQKL 107.1, i WCBN 88.3, nekomercijalna stanica koju vode studenti, u čijem su programu eklektičan izbor muzike i pitanja od javnog interesa.[55] U gradu se takođe mogu čuti javni i komercijalni radio emiteri iz obližnjeg Ipsilantija, oblasti Lensinga i Džeksona, Detroita, Vindzora (Kanada) i Toleda (Ohajo).

Stanica WPXD kanal 31, u saradnji sa televizijskom mrežom ION, je registrovana na grad. Televizijska mreža zajednice (CTN) je kablovski televizijski kanal, koji pruža grad, i čija je produkcijska oprema na raspolaganju stanovnicima grada i neprofitnim organizacijama.[56] Radio i televizijske stanice iz Detroita i Toleda se takođe mogu primati u En Arboru, dok se u nekim delovima mogu pratiti i stanice iz Lensinga i Vindzora.

Dva glavna bloga pružaju mogućnost za javnu raspravu o lokalnim vestima i pitanjima, često o pitanjima stanovanja, planiranja i nekretnina. Blog Ann Arbor is Overrated („En Arbor je precenjen“) vodi anonimni poslediplomac, dok Arbor Update („Novo u Arboru“) vodi grupa lokalnih dobrovoljaca.

Zdravstvo i gradske službe

Medicinski centar Univerziteta Mičigena, vodeća zdravstvena služba u gradu, je bila na 14. mestu na spisku najboljih bolnica časopisa Ju es njuz.[57] Zdravstveni sistem Univerziteta Mičigena (UMHS) uključuje u svom centralnom kompleksu Univerzitetsku bolnicu, Č. S. Mot dečiju bolnicu i Žensku bolnicu. Zdravstveni sistem UM takođe vodi i klinike i druge objekte po sistemu doma zdravlja na drugim mestima u gradu. Među drugim velikim medicinskim centrima u oblasti su veliki objekat u En Arboru kojim rukovodi američki Sekretarijat za poslove veterana, i bolnica Sen Džozef Mersi u obližnjem Superior taunšipu.

Grad obezbeđuje odvod kanalizacije i usluge dobavljanja vode, pri čemu se voda crpi iz reke Hjuron i podzemnih izvora. Postoje dva postrojenja za prečišćavanje vode, jedan glavni i tri periferna rezervoara, četiri stanice za pumpanje i dva vodena tornja. Ovi objekti opslužuju grad, koji je podeljen na pet distrikta za vodu. Gradski sekretarijat za vodu takođe upravlja sa četiri brane na reci Hjuron, od kojih dve i generišu hidroelektričnu energiju.[58] Grad takođe nudi i usluge odlaganja smeća, pri čemu se Risajkl En Arbor bavi uslugama reciklaže.[59] Ostale službe obavljaju privatne firme. Električnu energiju i gas dobavlja Di-Ti-I Energdži. Glavni dobavljači usluga fiksne telefonije u oblasti En Arbora su AT&T (naslednik Mičigen Bela), Ameritek i Es-Bi-Si komjunikejšns. Telefonske usluge nude i brojne nacionalne kompanije za mobilnu telefoniju. Usluge kablovske televizije prevashodno obezbeđuje Komkast.

Saobraćaj

Grad okružuju tri autoputa: I-94, koji ide uz južni deo grada, US 23, koji uglavnom teče uz istočnu obalu grada, i M-14, koji vodi severnom ivicom grada. Ulice u centru En Arbora uglavnom prate pravougaonu mrežu, mada je ovakva mreža ređa u okolnim krajevima. Veći putevi se granaju iz centralnog distrikta kao krakovi na točku ka autoputevima oko grada. Neke od glavnih površinskih arterija vode ka susretu I-94 i M-14 na zapadu, ka US 23 na istoku, i ka južnim krajevima grada. Razvijena mreža biciklističkih staza takođe ispreseca grad.[60]

Gradski autobus. U pozadini je Blejk tranzitni centar.

Saobraćajna uprava En Arbora (Ann Arbor Transportation Authority), koja posluje pod markom The Ride, obavlja usluge javnog autobuskog prevoza kroz En Arbor i obližnji Ipsilanti. Unutar kampusa Univerziteta Mičigena radi i zaseban sistem besplatnih autobusa. Sa autobuskog terminala u centru grada, koji je jedini preostali primerak „strimlajn modern“ arhitekture u gradu,[61] polaze međumesni autobusi Grejhaunda. Megabas vozi dva puta dnevno bez presedanja do Čikaga. Amtrak, američki nacionalni železnički prevoznik, nudi autobuski transfer do Istočnog Lensinga i Toleda (Ohajo), ali samo za putnike koji presedaju na železnicu.

Opštinski aerodrom En Arbor je mali objekat za opštu avijaciju koji se nalazi južno od I-94. Aerodrom Detroit metropolitan, veliki međunarodni aerodrom ove oblasti, je oko 45 km istočno od En Arbora, u Romulusu. Aerodrom Vilou ran u obližnjem Ipsilantiju služi teretne, poslovne i klijente iz oblasti opšte avijacije.

Grad je bio značajno železničko raskršće, posebno za teretni saobraćaj između Toleda i luka severno od Čikaga, od 1878. do 1982. Međutim, En Arborska železnica je takođe prodavala i značajan broj putničkih karata (1,1 milion 1913. godine).[62] Grad je od 1837. opsluživala i Mičigenska centralna železnica. Amtrak opslužuje En Arbor svojim servisom Wolverine tri puta dnevno u svakom smeru između Čikaga i Pontijaka, preko Detroita. Vozovi kreću sa Železničke stanice En Arbor, koja je današnji sused nekadašnjeg Mičigenskog centralnog depoa, koji je renoviran kao restoran 1969. Postoje planovi da se između En Arbora i Detroita izgradi prigradska železnička veza, za izgradnju koje su savezne vlasti SAD obezbedile 100 miliona američkih dolara. Skoriji plan da se izgradi putnička železnička veza između Hauela i En Arbora počevši od leta 2007. su odloženi za najmanje godinu dana.[63]

Napomene

Reference

Literatura

Vidi još

Vanjske veze

Portal SAD