Dikotiledone biljke

Dicotyledoneae su najbrojnija i najvarijabilnija današnja grupa skupina biljaka, koje, uz rijetke izuzetke, imaju dva zametna listića (kotiledona), po čemu su i imenovane.

• Glavni korijen, koji se razvija iz klicinog korijenka, najčešće je dugovječan i formira bočno razgranato korijenje.
• Sposobne su za sekundarno rastenjer u debljinu, dijeljenjem ćelija kambij.
• Provodni sudovi (na poprečnom presjeku) stabljike raspoređeni su kružno.
• Listovi dvokotiledonih biljaka su različite morfologije i građe. Većinom imaju peteljku i liski, sa mrežastom nervaturom, a mogu biti jednostavni ili sastavljeni. Često imaju palistiće (brakteje), a rjeđe rukavce.
• Pazušni (aksilarni) pupovi imaju dva poprečna predlistića.
• Cvjetovi su izdijeljeni u čašku ili čašicu (lapove) i vjenčić ili krunicu (latice). Sastoje se od peteročlanih ili (rjeđe) četveročlanih pršljenova (ciklusa). Uvojiti (spiralan) raspored listića ocvijeća na produženom cvjetištu se rijetko javlja, što je obilježje primitivnijih grupa, koje ispoljavalju određene filogenetske veze s golosjemenjačama.

Osim broja kotiledona, između monokotiledona i dvokotiledona, postoje i druge razlike. Ove razlike su uglavnom između monokotiledona dikotiledonske grupe eudikotiledona. Mnoge dikotiledone grupe koje su se ranije izdvojile iz zajedničkog filogenetskog stabla imaju izvjesne karakteristike "monokotiledona", kao što su razbacani provodni snopići, trodijelne cvjetovi i stari (predački) tip polena.^[2] Neke monokotiledone također imaju i svojstva dikotiledoda, kao što je mrežasta lisna „nertvatura“ provodnih sudova^[2]

Postoji osam grupa današnjih angiospermi:

• Amborella, jedine vrsta je grm uz Nove Kaledonije;
• Nymphaeales, oko 80 vrsta,^[4] vodeni ljiljani i Hydatellaceae;
• Austrobaileyales, oko 100 vrsta^[4]
• Chloranthales, nekoliko desetina vrsta aromatičnog lišća
• Magnolide, oko 9.000 vrsta, okarakteriziranih trodijelnim , pollecvjetovima. polenom sa jednom porom i obično razgranatom mrežom lisne nervature, kao što je magnolija, lovor i crni biber;
• Monokotiledone, oko 70.000 vrsta obilježenim trimernim cvjetovima, jednim kotiledonom, polenom sa jednom porom i obično paralelnom lisnom nervaturom; primjeri: [[|Poaceae|Trave]], Orchidaceae, Arecaceae;
• Ceratophyllum, oko šest vrsta vodenih biljaka, poznatijih kao akvarijske biljke;
• Eudikotiledone, oko 175.000 vrsta, obilježenih 4- or 5-dijelnim cvjetovima, polenom sa tri pore i obično razgranatim lisnom nervaturom – npr. suncokreti, petunija, maslačak, jabuke i hrastovi.

Tačan odnos između ovih osam grupa još uvijek nije jasan, iako postoji dogovor da prve tri grupe odstupaju od predaka angiospermi: Amborellales, Nymphaeales i Austrobaileyales.^[5] Izraz bazne angiosperme se odnosi na ove tri grupe. Između ostalog, odnos između tri najšire od ovih grupa (magnoliide, monokotiledone, i eudikotiledone) ostaje nejasan. Prema nekim analizama, prve su se izdvojile magnoliide od ostalih monokotiledona.^[6]Ceratophyllum izgledaju kao grupa u eudikotiledonima prije nego u monokotiledonima.

Kladističke analize, na osnovu morfologije i sekvenci mitohondrijske i jedarne DNK hloroplasta, ne podržavaju podjelu cvjetnica u monokotiledone i dikotiledone.^[7] Te analize su pokazali da su dikotiledone parafiletska grana biljnog carstva.

Dikotiledone biljke su svrstane u monofiletske grupe, kako slijedi:^[8]

Uobičajena klasifikacija

Razred Magnoliopsida obuhvata slijedeće redove:

Komparacija tri klasifikacijska sistema

• Biljke
• Cvjetnica
• Monokotiledone biljke

• http://books.google.com/?id=P6m0OTheY8sC&printsec=frontcover#PPA2,M1
• http://www.ucmp.berkeley.edu/glossary/gloss8/monocotdicot.html

Ostali projekti

	U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Dikotiledone biljke
	U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Dikotiledone biljke
	Wikivrste imaju podatke o: Dikotiledone biljke