Heterociklični spoj

Heterociklički spoj je prstenasta struktura, ciklični spoj koji, kao članove prstena, ima atome najmanje dva različita elementa.[1]Hemija heterocikličnih spojeva je grana organske hemije koja se bavi sintezom, svojstvima i primenom ovog tipa cikličnih spojeva.

Strukture i nazivi najčešćih heterocikličnih spojeva
Piridin je jedan od heterocikličnih spojeva
Ciklo-oktasumporni, homociklični spoj

Primjeri heterocikličkih spojeva uključuju sve nukleinske kiseline, većinu lijekova, većinu biomase (celuloza i srodni materijali) i mnoštvo prirodnih i sintetskih boja. Oko 59% američkih odobrenih lijekova sadrži dušikove heteroprstenove,[2] zbog njihove sposobnosti da poboljšavaju topljivost i selektivnost molekule lijeka.

Klasifikacija

Iako heterociklični hemijski spojevi mogu biti anorganski ili organski, većina sadrži najmanje jedan ugljik. Dok se atomi koji nisu ni ugljik ni vodik u organskoj hemiji obično nazivaju heteroatomima, to je uobičajeno u poređenju sa skeletom svih ugljika. Ali to ne sprečava da spoj kao što je borazin (koji nema atome ugljika) bude označen kao "heterociklički". IUPAC, za imenovanje heterocikličkih spojeva preporučuje Hantzsch-Widmanovu nomenklaturu.[3]

Heterociklički spojevi se mogu korisno klasificirati na osnovu njihove elektronske strukture. Zasićeni ponašaju se poput acikličkih derivata. Prema tome, piperidin i tetrahidrofuran su konvencijski amini i eteri, sa modifikovanim sternim profilima. Stoga se proučavanje hemije heterocikličnih spojeva posebno fokusira na nezasićene derivate, a prednost rada i primjena uključuje nenapete peto– i šestočlane prstenove. Uključeni su piridin, tiofen, pirol i furan. Druga velika klasa heteroprstenova odnosi se na one kondenzirane, s benzenskim prstenovima. Naprimjer, fuzionirani analozi benzena piridina, tiofena, pirola i furana su kinolin, benzotiofen, indol, odnosno benzofuran. Fuzija dva benzenska prstena daje treću veliku porodicu spojeva. Analozi prethodno spomenutih heteroprstenastih spojeva ove treće porodice su akridin, dibenzotiofen, karbazol i dibenzofuran. Nezasićeni prstenovi mogu se klasificirati prema sudjelovanju heteroatoma u konjugiranom pi-sistemu.

Tročlani prstenovi

Heterociklični spojevi s tri atoma u prstenu imaju veću energiju i reaktivniji su zbog prstenaste deformacije. Oni koji sadrže jedan heteroatom su, općenito, stabilni. Sa dva heteroatoma imaju veću vjerovatnoću da se pojave kao reaktivni međuprodukti. Uglovi veze C-X-C (gdje je X heteroatom) u oksiranima i aziridinima spojevima, vrlo su blizu 60 °, a periferni uglovi veze H-C-H blizu 180 °.

Troprstenasti sa jednim heteroatomom

HeteroatomZasićeniNezasićeni
BorBoriranBoriren
DušikAziridinAzirin
KisikOksiran (etilen-oksid, epoksidi)Oksiren
FosforFosfiranFosfiren
SumporTiiran (episulfidi)Tiiren

Troprstenasti sa dva heteroatoma

HeteroatomZasićeniNezasićeni
DušikDiaziridinDiazirin
Dušik/kisikOksaziridin
KisikDioksiran

Četveročlani prstenovi

Četveročlani prstenovi s jednim heteroatomom

HeteroatomZasićeniNezasićeni
DušikAzetidinAzet
KisikOksetanOkset
SumporTietanTiet

Četveročlani prstenovi s dva heteroatoma

HeteroatomZasićeniNezasićeni
DušikDiazetidinDiazet
KisikDioksetanDiokset
SumporDitietanDitiet

Petočlani prstenovi

Petočlani prstenovi s jednim heteroatomom

HeteroatomZasićeniNezasićeni
AntimonStibolanStibol
ArsenArsolanArsol
BizmutBizmolaneBizmol
BorBorolanBorol
DušikPirolidin ("Azolidin" se ne koristi)Pirol ("Azol" se ne koristi)
KisikTetrahidrofuranFuran
FosforFosfolanFosfol
SelenSelenolanSelenofen
SilicijSilaciklopentanSilol
SumporTetrahidrotiofenTiofen
TelurTelurofen
KositarStanolanStannol

Petočlani prstenovi s dva heteroatoma

Petočlani prstenasti spojevi koji sadrže dva heteroatoma, od kojih je najmanje jedan dušik, zajednički se nazivaju azoli. Tiazoli i izotiazoli u prstenu sadrže sumpor i atom dušika . Ditiolani imaju dva atoma sumpora.

HeteroatomZasićeniNezasićeni (i djelimično nezasićeni)
Dušik/dušikImidazolidin
Pirazolidin
Imidazol (Imidazolin)
Pirazol (Pirazolin)
Dušik/kisikOksazolidin
Izoksazolidin
Oksazol (Oksazolin)
Izoksazol
Dušik/sumporTiazolidin
Izotiazolidin
Tiazol (Tiazolin)
Izotiazol
Kisik/kisikDioksolan
Sumpor/sumporDitiolan

Petočlani prstenovi s najmanje tri heteroatoma

Postoji i velika skupina peetočlanih prstenastih spojeva s tri ili više heteroatoma. Jedan od primjera je klasa ditiazola, koji sadrže dva atoma sumpora i jedan atom dušika.

HeteroatomZasićeniNezasićeni
3 × DušikTriazol
2 × Dušik / 1 × kisikFurazan
Oksadiazol
2 × Dušik/ 1 × sumporTiadiazol
1 × Dušik / 2 × kisikDioksazol
1 × Dušik / 2 × sumporDitiazol
4 × DušikTetrazol
4 × Došik/1 × kisikOksatetrazol
4 × Dušik/1 × sumporTiatetrazol
5 × DušikPentazol

Šestočlani prstenovi

Šesteročlani prstenovi s jednim heteroatomom

HeteroatomZasićeniNezasićeniIoni
AntimonStibinin[4]
ArsenArsinanArsinin
BizmutBizmin[5]
BorBorinanBorininBoratabenzenski anion
GermanijGerminanGermin
DušikPiperidin (Azinane nije u upotrebi)Piridin (Azin nije u upotrebi)Piridinski kation
KisikTetrahidropiranPiran (2H-Oksin nije u upotrebi)Pirilijski kation
FosforFosfinanFosfinin
SelenSelenopirilijski kation
SilicijSilinanSilin
SumporTianTiopiran (2H-Tiin nije u upotrebi)Tiopirilijski kation
KalajStaninanStanin

Šesteročlani prstenovi s dva heteroatoma

HeteroatomZasićeniNezasićeni
Dušik / dušikDiazinanDiazin
Kisik/ dušikMorfolinOxazine
Sumpor / dušikTiomorfolinTiazin
Kisik /kisikDioksanDioksin
Sumpor / sumporDitianDitiin
Bor/1,2-Dihidro-1,2-azaborin

Šesteročlani prstenovi s tri heteroatoma

HeteroatomZasićeniNezasićeni
DušikTriazinanTriazin
KisikTrioksan
SumporTritian

Šesteročlani prstenovi s četiri heteroatoma

HeteroatomZasićeniNezasićeni
DušikTetrazin

Šesteročlani prstenovi s pet heteroatoma

HeteroatomZasićeniNezasićeni
DušikPentazin

Šesteročlani prstenovi sa šest heteroatoma

Hipotetski spoj sa šest dušikovih heteroatoma bio bi heksazin.

Borazin je šesteročlani prsten s tri dušikova heteroatoma i tri borna heteroatoma.

Sedmeročlani prstenovi

Sa sedmeročlanim prstenovima, heteroatom mora biti u mogućnosti pružiti praznu pi-orbitalu (npr. bor), kako bi bila dostupna "normalna" aromatska stabilizacija; u suprotnom, homoaromatičnost može biti moguća. Spojevi s jednim heteroatomom uključuju:

HeteroatomZasićeniNezasićeni
BorBorepin
DušikAzepanAzepin
KisikOksepanOksepin
SumporTiepanTiepin

Oni sa dva heteroatoma obuhvataju:

HeteroatomZasićeniNezasičeni
NitrogenDiazepanDiazepin
Dušik/sumporTiazepin

Osmočlani prstenovi

HeteroatomZasićeniNezasićeni
DušikAzokanAzokin
KisikOksokanOksocin
SumporTiokanTiokin

Borazokin je s osmeročlanim prstenom s četiri heteroatoma dušika i četiri borna heteroatoma.

Devetočlani prstenovi

HeteroatomZasićeniNezasićeni
DušikAzonanAzonin
KisikOksonanOksonin
SumporTionanTionin

Slike

Imena u kurzivu/italiku su prema IUPAC-u i ne slijede Hantzsch-Widmanovu nomenklaturu.
ZasićeniNezasićeni
HeteroatomDušikKisikSumporDušikKisikSumpor
3-atomski prstenAziridinOksiranTiiranAzirinOksirenTiiren
4-Atomski prstenAzetidinOksetanTietanAzetOksetTiet
5-Atomomski prstenPirolidinOksolanTiolanPirolFuranTiofen
6-Atomski prstenPiperidinOksanTianPiridinPiranTiopiran
7-Atomski prstenAzepanOksepanTiepanAzepinOksepinTiepin
8-Atomski prstenAzokanOksokanTiokanAzokinOksokinTiokin
9-Atomski prstenAzonanOksonanTionanAzoninOksoninTionin

Spojeni prstenovi

Sistemi heterocikličkih prstenova koji su formalno izvedeni fuzijom s drugim prstenovima, bilo karbociklički ili heterociklički, imaju niz zajedničkih i sistemskih naziva. Naprimjer, s benzo-spojenom nezasićenom heterociklčkim spojevima dušika, pirola daje se naziv indol ili izoindol, ovisno o orijentaciji. Analog piridina je kinolin ili izokinolin. Za azepin je preferirani naziv benzazepin. Isto tako, spojevi s dva benzenska prstena spojena sa središnjim heteroprstenom su karbazol, akridin i dibenzoazepin. Tienotiofeni su spoj dvaju tiofenskih prstenova. Fosfafenaleni su triciklični heterociklički sistemi koji sadrže fosfor, izveden iz karboprstena fenalena.

Historija hemije heterocikličnih spojeva

Historijat hemije heterociklinih spojeva počinje 1800-ih, ukorak s razvojem organske hemije. Neki važni događaji:[6];

  • 1818: Brugnatelli izolira aloksan iz mokraćne kiseline;
  • 1832: Dobereiner proizvodi furfural (furan) obrađivanjem škroba sa sumpornom kiselinom;
  • 1834: Runge dobija pirol ("vatreno ulje") suhom destilacijom kostiju;
  • 1906: Friedlander sintetizira indigo-boju, dopuštajući sintetskoj hemiji da istisne veliku poljoprivrednu industriju;
  • 1936: Treibs izolira derivate hlorofila iz sirove nafte, objašnjavajući njeno biološko podrijeklo;
  • 1951: Opisana su Chargaffova pravila, ističući ulogu heterocikličkih spojeva (purina i pirimidina u formiranju genetičkog koda.

Upotreba

Heterociklički spojevi su široko rasprostranjeni u mnogim područjima nauka o životu i tehnologije.[7] Mnogi lijekovi su heterociklična jedinjenja.[8]

Reference

Vanjski linkovi