Rabindranath Tagore

Bengalski pesnik i filozof

Rabindranath Tagore (7. maj1861.[1] -8. august 1941.[2]), indijski pjesnik, pisac, scenarista, konpozitor, filozof i slikar.[3][4][5] jedan od rijetkih azijskih pisaca koji su još za života uspjeli steći širok krug čitalaca na Zapadu. Preoblikovao je bengalsku književnost i muziku, kao i indijsku umjetnost kontekstualnim modernizmom u kasnom 19. i ranom 20. vijeku. Prodro je u Evropu naglo, oko 1913. Nobelovom nagradom[6] nagrađen je već za prvu svoju na engleski jezik prevedenu knjigu, zbirku pjesama "Gitandžali".[7] Tagoreove pjesme smatrane su duhovnim i živim; gdje su njegova elegantna proza i magična poezija bili široko popularni na indijskom potkontinentu.[8] Bio je član Kraljevskog azijskog društva. Nazvan "bard iz Bengala",[4][5][9] Tagore je bio poznat po nazivima: Gurudeb, Kobiguru i Biswokobi.

Rabindranath Tagore
Rođenje (1861-05-07) 7. maj 1861.
Kolkata, Britanska Indija
Smrt8. august 1941(1941-08-08) (80 godina)
Kolkata, Britanska Indija
Zanimanjepjesnik, pisac, scenarista, konpozitor, filozof i slikar
JezikBengalski jezik
PeriodBengalska renesansa
Suprug(a)Mrinalini Devi
NagradeNobelova nagrada za književnost
Potpis
Rabindranath Tagore Signature.svg

"Gitandžali", koji je prevođen kao "Žrtveni pjev", "Pjevačeva žrtva" i "Pjesme darovnice", zbirka je sastavljena od 103 pjesme u prozi. Većina pjesama u zbirci nastale su u najtmurnijem razdoblju Tagoreova života, u vremenu kada su uzastopne porodične tragedije (smrt žene, pa kćerke, zatim najmlađeg sina) prekinule bujicu njegove razuzdane ljubavne lirike. Pjesme je preveo sam pjesnik na engleski jezik, 1912, iz triju svojih knjiga religioznih pjesama, koje su u originalu pisane u čvrstim metričkim oblicima, sa rimama, organizirane u pravilne strofe, a većina njih se pjevaju po melodijama što ih je Tagore komponirao.

Jedna za drugom, Tagoreove poetske zbirke - "Vrtlar" (ili "Gradinar", 1913.), "Mladi mjesec" (1913.) i druge, njegove drame - "Čitra" (1913.), "Kralj tamne sobe" (1914.) i druge, osvajale su publiku u Evropi, uklopivši se sasvim u drugi val simbolističkog strujanja u zapadnoevropskim književnostima. Shvaćen u Evropi kroz nekoliko desetljeća kao izraziti predstavnik evropskog kasnog simbolizma, objašnjavan redovno usporedbom sa Psalmima ili drugim tekstovima evropske književne tradicije, Tagore se može sasvim razumjeti tek u kontekstu indijske književne tradicije.

Njegova uža domovina je Bengal, pokrajina koja je u novije doba postala glavnim filterom kroz koji je Indija usvajala društvene navike, političke institucije i književne oblike Zapada, a ujedno pokrajina u kojoj su ponikli najvažniji moderni pokreti za društvenu i vjersku reformu, te nacionalno oslobođenje Indije. Tagoreova porodica, porodica bogatih agrarnih aristokrata, bila je u središtu burnog društvenog previranja Indije u XIX stoljeću; otac mu je bio vođa jednog od najvažnijih hinduskih reformskih pokreta svog vremena, a više političara, filozofa, književnika i slikara nalazimo među najbližim rođacima.

U osamdesetim i devedesetim godinama XIX stoljeća, u vremenu političkih strasti i nacionalističkih agitki u književnosti, Tagore je sav zanijet traženjem Ljepote i Istine: opčinjen čudesima prirode, mudrošću njenog reda, ljupkošću žene i zemlje, piše tada svoje lirske drame i svoju najbolju liriku, one stihove koje će Evropa upoznati dvadesetak godina poslije i po kojima će Tagorea prije svega poznavati sve do danas.Lirika je, ipak, samo jedna od aktivnosti mnogostranog Tagorea. Njoj su se zatim pridružili njegovi romani, među kojima su najpoznatiji "Dom i svijet", "Brodolom" i "Gora", pa brojne pripovijetke, eseji ("Sadhana") i političke rasprave ("Nacionalizam"). U neko doba, poslije Prvog svjetskog rata, slavu Tagorea pjesnika natkrilila je popularnost Tagorea političara, kritičara evropske civilizacije i zagovornika nesebične saradnje Istoka i Zapada. Često je Tagore sam smatrao najvažnijim dijelom svoje aktivnosti bavljenje glumom, slikarstvom ili muzikom, pedagoške eksperimente (na univerzitetu što ga je sam osnovao u Šantiniketanu), studij plesa ili proučavanje mogućnosti obnove indijskog sela. Veliki dio njegovog književnog rada ostao nam je, ipak, do danas nepoznat; nepoznata su nam ostala i ona djela koja mnogi Indijci smatraju njegovim najzrelijim ostvarenjima.

Tagore je modernizirao bengalsku umjetnost odbacujući krute klasične forme i odupirući se jezičkim ograničenjima. Njegovi romani, priče, pjesme, plesne drame i eseji govorili su o političkim i ličnim temama. Gitanjali (Ponuda pjesme), Gora (Sjajnog lica) i Ghare-Baire (Dom i svijet) su njegova najpoznatija djela, a njegovi stihovi, kratke priče i romani su hvaljeni - ili kritikovani - zbog svog lirizma, kolokvijalnosti , naturalizam i neprirodna kontemplacija. Njegove kompozicije su dvije nacije odabrale za nacionalne himne: indijska "Jana Gana Mana" i "Amar Shonar Bangla" Bangladeša. Nacionalna himna Šri Lanke takođe je inspirisana njegovim radom.[10]

Biografija

Bengalski braman iz Kalkute sa plemićkim korijenima predaka u okrugu Burdwan[11] i Jessore, Tagore je pisao poeziju kao osmogodišnjak.[12] Sa šesnaest godina objavio je svoje prve značajne pjesme pod pseudonimom Bhānusiṃha ("Sunčani lav"), koje su književni autoriteti prigrabili kao davno izgubljene klasike.[13] Do 1877. diplomirao je na svojim prvim kratkim pričama i dramama, objavljenim pod njegovim pravim imenom. Kao humanista, univerzalista, internacionalista i vatreni kritičar nacionalizma,[14] osudio je britanski raj i zagovarao nezavisnost od Britanije. Kao eksponent bengalske renesanse, razvio je ogroman kanon koji se sastojao od slika, skica i crteža, stotine tekstova i oko dvije hiljade pjesama; njegovo naslijeđe traje i do njegovog osnivanja Visva-Bharati univerziteta.[15][16]

Reference

Izvori

Primarni izvori

Antologije

  • Tagore, Rabindranath (1952), Collected Poems and Plays of Rabindranath Tagore, Macmillan Publishing (objavljeno januar 1952), ISBN 978-0-02-615920-3
  • Tagore, Rabindranath (1984), Some Songs and Poems from Rabindranath Tagore, East-West Publications, ISBN 978-0-85692-055-4
  • Tagore, Rabindranath (2011), Alam, F.; Chakravarty, R. (ured.), The Essential Tagore, Harvard University Press (objavljeno 15. 4. 2011), str. 323, ISBN 978-0-674-05790-6
  • Tagore, Rabindranath (1961), Chakravarty, A. (ured.), A Tagore Reader, Beacon Press (objavljeno 1. 6. 1961), ISBN 978-0-8070-5971-5
  • Tagore, Rabindranath (1997a), Dutta, K.; Robinson, A. (ured.), Selected Letters of Rabindranath Tagore, Cambridge University Press (objavljeno 28. 6. 1997), ISBN 978-0-521-59018-1
  • Tagore, Rabindranath (1997b), Dutta, K.; Robinson, A. (ured.), Rabindranath Tagore: An Anthology, Saint Martin's Press (objavljeno novembar 1997), ISBN 978-0-312-16973-2
  • Tagore, Rabindranath (2007), Ray, M. K. (ured.), The English Writings of Rabindranath Tagore, 1, Atlantic Publishing (objavljeno 10. 6. 2007), ISBN 978-81-269-0664-2

Originali

Prijevodi na engleski

  • Tagore, Rabindranath (1914), The Post Office, prevod: Mukerjea, D., London: Macmillan
  • Tagore, Rabindranath (2004), prevod: Pal, P. B., "The Parrot's Tale", Parabaas (objavljeno 1. 12. 2004)
  • Tagore, Rabindranath (1995), Rabindranath Tagore: Selected Poems, prevod: Radice, W. (1st izd.), London: Penguin (objavljeno 1. 6. 1995), ISBN 978-0-14-018366-5
  • Tagore, Rabindranath (2004), Particles, Jottings, Sparks: The Collected Brief Poems, prevod: Radice, W, Angel Books (objavljeno 28. 12. 2004), ISBN 978-0-946162-66-6
  • Tagore, Rabindranath (2003), Rabindranath Tagore: Lover of God, Lannan Literary Selections, prevod: Stewart, T. K.; Twichell, C., Copper Canyon Press (objavljeno 1. 11. 2003), ISBN 978-1-55659-196-9

Sekundarni izvori

Članci

Knjige

Ostalo

Dodatna literatura

Vanjski linkovi