Poljski jezik

	Poljski jezik
	język polski
Države	Poljska; Bjelorusija; Ukrajina; Češka; Slovačka; Litva; SAD
Regije	Europa
Govornici	50 milijuna
Rang	25.
Razredba	indoeuropski; baltoslavenski; slavenski; zapadnoslavenski; lehitski; poljski
	Službeni status
Služben u	Poljska; EU
Ustanova	Vijeće za poljski jezik
	Jezični kôd
ISO 639-1	pl
ISO 639-2	pol
ISO 639-3	pol
	Povezani članci: jezik \| jezična porodica \| popis jezika (po kodnim nazivima)

Poljski jezik (polj. język polski; ISO 639-3: pol) je službeni jezik Republike Poljske. Zajedno s češkim, slovačkim, lužičkosrpskim i drugim jezicima čini skupinu zapadnoslavenskih jezika. Njime se služi oko 50 000 000 ljudi, od čega 36 600 000 u Poljskoj (1986.).^[2]

Narječja

velikopoljsko narječje – Velikopoljska (sjeverozapadna unutarnja Poljska,
mazursko narječje – Mazovija (sjeveroistok Poljske)
malopoljsko narječje – Malopoljska (jugoistočna Poljska i središnja Poljska), zap. Ukrajina
sjevernokreško narječje (sjeverni Kresy) – govore ga Poljaci u Litvi (okolica Vilniusa), Bjelorusiji (posebice sjeverozapad), u nekim klasifikacijama ga stavljaju s mazurskim
južnokreško narječje (južni Kresy) – neki ga smatraju pidginom poljskog i staroruskog jezika koji se govorio u Crvenoj Rusiji (današnja Galicija)
kašupsko narječje (spor s Kašubima koji to smatraju svojim jezikom) – govori ga se u pokrajini Pomorje, zapadno od Gdanjska,
šlesko narječje – govori se u središnjoj južnoj Poljskoj (neki ga smatraju posebnim jezikom)
goralsko narječje – govor gorštačkog plemena na jugu Poljske i sjeveru Slovačke, uz poljsko-slovačku granicu; predmetom su sporenja o nacionalnoj pripadnosti (kasno razvijanje nacionalne svijest i opredjeljivanja), a spore se Poljska, Češka i Slovačka
nova miješana narječja – narječja na repoloniziranim krajevima nakon drugog svjetskog rata na zapadu, sjeverozapadu, jugozapadu i sjeveroistoku današnje Poljske (karakteristike govora područja u poljskom zvanom Kresy, krajeva koja je pripojio SSSR nakon drugog svjetskog rata)

Izvan tradicionalnih šema se nalaze i gradska narječja, kao što su varšavsko narječje (danas je sačuvan u izvornom obliku samo u četvrti Prazi, koja se nalazi s druge strane Visle), poznanjsko narječje, ljodzsko narječje i lavovsko narječje, zatim nekolicina strukovnih narječja i sociolekta, od kojih je najpoznatija grypsera.

Fonologija

Samoglasnici

Poljski jezik ima 8 samoglasnika.

Jednoglasnici poljskog jezika
	prednji		srednji	stražnji
	oralni	nazalni	srednji	oralni	nazalni
zatvoreni	i		ɨ	u
srednji	ɛ	ɛ̃		ɔ	ɔ̃
otvoreni			a

Suglasnici

Poljski ima 27 suglasničke foneme i 2 polusamoglasnika.

Suglasnici poljskog jezika
	bilabijalni	labio- dentalni	alveolarni	prednjo- tvrdonepčani	stražno- tvrdonepčani	palatalni	velarni
ploziv	p b		t d				k g
slivenik			ts dz	tɕ dʑ	tʃ dʒ
nazal	m		n	ɲ			ŋ
vibrant			r
frikativ		f v	s z	ɕ ʑ	ʃ ʒ		x
lateral			l
polu- samoglasnik	w					j

Pismo

Poljski jezik upotrebljava latinicu.

А

Ą

B

C

Ć

D

E

Ę

F

G

H

I

J

K

L

Ł

M

N

Ń

O

Ó

P

Q

R

S

Ś

T

U

V

W

X

Y

Z

Ź

Ż

а

ą

b

c

ć

d

e

ę

f

g

h

i

j

k

l

ł

m

n

ń

o

ó

p

q

r

s

ś

t

u

v

w

x

y

z

ź

ż

Sljedeća tablica prikazuje slova poljske latinice, glasove poljskog jezika i njihove približne hrvatske ekvivalente:

Poljsko slovo	Glas	Približni glas u hrvatskom	Primjer	Napomene
a	[a]	a	adres (adresa)	uvijek kratko a
ą	[ɔ̃]	--	wąż (zmija)	nazalni (nosni) o, kao u francuskom bon
b	[b]	b	bar
c	[ts]	c	cukier (šećer)	ispred slova i izgovara se ć
ć	[tɕ]	ć	ćwierć (četvrt)	ispred samoglasnika piše se ci: npr. cielę (tele)
d	[d]	d	dom (kuća)
e	[ɛ]	e	efekt	uvijek kratko e
ę	[ε̃]	--	język (jezik)	nazalni (nosni) e, kao u francuskom saint
f	[f]	f	fragment
g	[g]	g	głos (glas)
h	[x]	h	humor
i	1. [i] 2. [ʲ]	i	imię (ime)	1. uvijek kratko i 2. koristi se za označavanje prethodnog suglasnika kao mekog, ne izgovara se između suglasnika i samoglasnika: imię = [imʲɛ]
j	[j]	j	ja
k	[k]	k	kasa
l	[l]	l	legenda
ł	[w]	--	łyżka (žlica)	neslogotvorno u kao u europa ili kao w u engleskom why
m	[m]	m	maj
n	[n]	n	noga
ń	[ɲ]	nj	koń (konj)	ispred samoglasnika piše se ni: npr. nie (ne)
o	[ɔ]	o	konto	uvijek kratko o
ó	[u]	u	sól (sol)	uvijek kratko u
p	[p]	p	pas
q	[p]	k	quiz	samo posuđenice
r	[r]	r	ręka (ruka)	uvijek neslogotvrono r, npr. litr (litra) je jednosložna riječ
s	[s]	s	bas
ś	[ɕ]	lišće	śliwa (šljiva)	meko (palatalizirano) š ispred samoglasnika piše se si: npr. siedem (sedam)
t	[t]	t	tenis
u	[u]	u	suma	uvijek kratko u
v	[v]	v	via	samo posuđenice
w	[v]	v	waga
x	[ks]	ks	xenia	samo posuđenice
y	[ɨ]	--	syn (sin)	kao y u engleskom Harry
z	[z]	z	zebra
ź	[ʑ]	--	źle (zlo)	meko (palatalizirano) ž ispred samoglasnika piše se zi: npr. zima ([ʑima])
ż	[ʒ]	ž	żaba
Poljski dvoslovi	Glas	Približni glas u hrvatskom	Primjer	Napomene
ch	[x]	h	dach (krov)
cz	[tʃ]	č	Czech
dz	[dz]	otac bi	dzwon (zvon)	zvučno c
dź	[dʑ]	đ	dźwig (kran)	ispred samoglasnika piše se dzi: npr. dziewięć (devet)
dż	[dʒ]	dž	dżungla
rz	[ʒ]	ž	rzecz (stvar)
sz	[ʃ]	š	szkoła

Izvori

Literatura

Julije Benešić – Hrvatsko-poljski rječnik. Zagreb, 1949.
Milan Moguš, Neda Pintarić – Poljsko-hrvatski rječnik. Zagreb, 2002.
Łucja Bednarczuk-Kravić, Marica Korzinek – Rozmówki polsko-chorwackie ze słowniczkiem turystycznym. Varšava, 2002.

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Poljski jezik

[2]

[1]

Poljski jezik
język polski
Države	Poljska Bjelorusija Ukrajina Češka Slovačka Litva SAD
Regije	Europa
Govornici	50 milijuna^[1]
Rang	25.
Razredba	indoeuropski baltoslavenski slavenski zapadnoslavenski lehitski poljski
Službeni status
Služben u	Poljska EU
Ustanova	Vijeće za poljski jezik
Jezični kôd
ISO 639-1	pl
ISO 639-2	pol
ISO 639-3	pol
Povezani članci: jezik \| jezična porodica \| popis jezika (po kodnim nazivima)

Search