Srinivasa Ramanujan
Srinivasa Ramanujan (Erode, Indija, 22. prosinca 1887. – Kumbakonam, Indija 26. travnja 1920.) - indijski matematičar u vrijeme Britanske Indije, prirodni matematički genij, čudo od djeteta, jedan od najinteligentnijih i najplodnijih matematičara, koji je široj javnosti ostao uglavnom nepoznat i nepriznat. O njemu je snimljen britanski film „Čovjek koji je spoznao beskonačnost”.
| Srinivasa Ramanujan | |
 | |
| Rođenje | 22. prosinca 1887. Erode, Indija |
|---|---|
| Smrt | 26. travnja 1920. Kumbakonam, Indija |
| Državljanstvo | Indijac |
| Polje | Matematika |
| Poznat po | Ramanujanovoj theta funkciji, particijskim formulama, lažnim theta funkcijama, teoremima, jednadžbama |
| Portal o životopisima | |
Iako nije imao gotovo nikakvo formalno obrazovanje iz čiste matematike, dao je značajan doprinos matematičkoj analizi, teoriji brojeva, beskonačnim nizovima i kontinuiranim razlomcima, uključujući rješenja za matematičke probleme koji su se tada smatrali nerješivima. U matematiku se zaljubio sa samo 15 godina, sa 16 je već dobio stipendiju na sveučilištu u Madrasu, no matematika ga je toliko zanimala da je zanemario sve ostalo i stipendiju iste godine i izgubio. Ostao je siromah i u tom svojem siromaštvu nastavio se baviti matematikom.[1] Kako je oskudijevao s papirom za pisanje, dokaze je izvodio u glavi, a samo je konačna rješenja zapisivao na papir. Za 3 godine napisao je 4000 teorema, od kojih su mnogi i danas nedokazani.[2]
Ramanujan je u početku razvio vlastito nezavisno matematičko istraživanje. Prema Hansu Eysencku: "Pokušao je zainteresirati vodeće profesionalne matematičare za svoj rad, ali uglavnom nije uspio. Ono što im je morao pokazati bilo je previše novo, previše nepoznato i dodatno predstavljeno na neobične načine; nisu se htjeli obazirati na to".[3] Tražeći matematičare koji bi mogli bolje razumjeti njegovo djelo, 1913. započeo je pismenu korespondenciju s engleskim matematičarom G. H. Hardyjem na Sveučilištu Cambridge u Engleskoj. Prepoznavši Ramanujanov rad kao izvanredan, Hardy mu je organizirao putovanje u Cambridge. Hardy je u svojim bilješkama komentirao, da je Ramanujan iznjedrio revolucionarne nove teoreme, uključujući one koji su ga "potpuno razoružali; nikada prije nije vidio ništa poput njih"[4] i neke nedavno dokazane, ali vrlo napredne rezultate.
Tijekom svog kratkog života, Ramanujan je neovisno prikupio gotovo 3.900 rezultata (uglavnom identiteta i jednadžbi).[5] Mnogi su bili potpuno novi; njegovi originalni i krajnje nekonvencionalni rezultati, poput Ramanujanove theta funkcije, particijskih formula i lažnih theta funkcija, otvorili su čitava nova područja rada i nadahnuli veliku količinu daljnjih istraživanja. Gotovo sve njegove tvrdnje do sada su se pokazale točnim.[6] Ramanujan Journal, znanstveni časopis, osnovan je kako bi objavljivao radove iz svih područja matematike pod utjecajem Ramanujana,[7] a njegove bilježnice – koje sadrže sažetke njegovih objavljenih i neobjavljenih rezultata – analizirale su se i proučavale desetljećima nakon njegove smrti kao izvor novih matematičkih ideja. Još 2012. istraživači su nastavili otkrivati, da su puki komentari u njegovim spisima o "jednostavnim svojstvima" i "sličnim rezultatima" za određena otkrića sami po sebi bili duboki i suptilni rezultati teorije brojeva koji su ostali neslućeni gotovo stoljeće nakon njegove smrti.[8] Postao je jedan od najmlađih članova Kraljevskog društva i tek drugi indijski član, i prvi Indijac koji je izabran za člana Trinity Collegea u Cambridgeu. O njegovim pismima, Hardy je izjavio da je jedan pogled dovoljan da pokaže da ih je mogao napisati samo matematičar najvišeg kalibra, uspoređujući Ramanujana s matematičkim genijima poput Eulera i Jacobija.
Godine 1919. loše zdravlje, za koje se sada vjeruje da je bila hepatična amebija (komplikacija zbog dizenterije prije mnogo godina) - natjeralo je Ramanujana na povratak u Indiju, gdje je umro 1920. u dobi od 32 godine. Njegova posljednja pisma Hardyju, napisana u siječnju 1920. pokazuju da je i dalje nastavio smišljati nove matematičke ideje i teoreme. Njegova "izgubljena bilježnica", koja sadrži otkrića iz posljednje godine njegova života, izazvala je veliko uzbuđenje kod matematičara, kada je ponovno otkrivena 1976. godine.
O njemu je snimljen britanski film „Čovjek koji je spoznao beskonačnost” 2015. godine, temeljen na istoimenoj knjizi Roberta Kanigela iz 1991. godine. Indija je njemu u čast 22. prosinca (njegov rođendan) proglasila Nacionalnim danom matematike.[9]