Leonardo DiCaprio

Leonardo Vilhelm Dikaprio (Leonardo Wilhelm DiCaprio [liːəʊˈnɑːrdəʊ ˈwɪlhɛlm dɪˈkæprioʊ]; Los Anđeles, 11. novembra 1974.),[1] američki je glumac i producent.

Leonardo DiCaprio

Leonardo DiCaprio, 2000.
Rođen/aLeonardo Wilhelm DiCaprio
11. 11. 1974. (1974-11-11) (dob: 49)
Los Angeles
Period aktivnosti1988–
Službena stranica

Pet puta je nominovan za nagradu Oskar, za najboljeg glumca u glavnoj ulozi u filmovima Avijatičar (2004), Krvavi dijamant (2006), Vuk sa Vol Strita (2013) i Povratnik (2016), za koji je i dobio ovu nagradu. Takođe, bio je nominovan i za najboljeg glumca u sporednoj ulozi u filmu Šta izjeda Gilberta Grejpa (1994), četiri puta za nagradu BAFTA, a jedanaest puta za nagradu Zlatni globus. Dobitnik je nagrade BAFTA za najboljeg glumca u glavnoj ulozi za ulogu Hju Glasa u filmu Povratnik (2016). Takođe je dobitnik i tri Zlatna globusaza najboljeg glavnog glumca u drami za ulogu Hauarda Hjuza u filmu Avijatičar (2004), za najboljeg glavnog glumca u komediji ili mjuziklu za ulogu Džordana Belforta u filmu Vuk sa Vol Strita (2013) i za najboljeg glavnog glumca u drami za ulogu Hju Glasa u filmu Povratnik (2016). Takođe je bio nominovan za nagrade Satelit, Nagradu Udruženja filmskih glumaca i Saturn.

Glumačku karijeru je započeo devedesetih godina prošlog veka nastupajući u reklamama i sapunicama kao što su Santa Barbara, Roditeljstvo, te u sitkomu Od muke do nauke. Prvu zapaženiju filmsku ulogu ostvario je u filmu Dečakov život iz 1993, gde mu je partner bio Robert de Niro. U drami Šta izjeda Gilberta Grejpa iz 1993. godine imao je sporednu ulogu, a u biografskom filmu Košarkaški dnevnici iz 1995. glumio je zavisnika Džima Kerola. Postaje popularan 1996. zahvaljujući ulozi u modernoj adaptaciji Šekspirovog dela Romeo i Julija u režiji Baza Lurmana. Međunarodnu slavu stiče glavnom ulogom u ljubavnom filmu Titanik iz 1997. režisera Džejmsa Kamerona, koji je u to vreme bio film sa najvećom zaradom u istoriji kinematografije. Početkom 21. veka kritika je hvalila njegove izvedbe u filmovima Uhvati me ako možeš (2002), Bande Njujorka (2002), Avijatičar (2004), Krvavi dijamant (2006), Dvostruka igra (2006), Revolucionarni put (2008), Zatvoreno ostrvo (2010), Početak (2010), Đangova osveta (2012), Vuk sa Vol Strita (2013) i Povratnik (2016).[2]

Vlasnik je producentske kompanije „Appian Way Productions“. Često sarađuje sa režiserom Martinom Skorsezeom i do sada je nastupio u pet njegovih filmova. Kao posvećenog filantropa i borca za očuvanje životne sredine pohvalile su ga organizacije za zaštitu životne sredine.[3]

Detinjstvo i porodica

Leonardo Dikaprio je sin jedinac, rođen u Los Anđelesu u Kaliforniji. Njegova majka, Irmelin Indenbirken, bivša sekretarica, rođena je u Nemačkoj, gde je živela do 1950ih godina prošlog veka, kada se sa porodicom iz grada Er-Erkenšvik preselila u Sjedinjene Američke Države. Njegov otac, Džordž Dikaprio, crtač, producent i distributer stripova.[4], poreklom je polu-Italijan (iz Napulja, sa očeve strane) i polu-Nemac (iz Bavarije, sa majčine strane).[1][5] Dikapriov deda po majci, Vilhelm Indenbirken bio je Nemac,[6] a baba Helen Indenbirken (1915 – 2008)[7] takođe je bila nemačka državljanka, mada je rođena u Rusiji kao Jelena Smirnova.[8][9] Leonardo Dikaprio osim maternjeg engleskog, tečno govori i nemački jezik.[10]

Dikapriovi roditelji upoznali su se dok su pohađali fakultet, a nakon diplomiranja preselili su se u Los Anđeles, gde se Leonardo rodio. Njegova majka osetila je pokret u stomaku dok je u jednom italijanskom muzeju posmatrala sliku Leonarda da Vinčija, pa je sinu dala ime po ovom čuvenom slikaru.[11] Glumčevi roditelji su se razveli godinu dana nakon njegovog rođenja. Leonardo je pretežno živeo sa majkom na nekoliko lokacija u Los Anđelesu, među kojima su Eho Park, Hilherst Avenija i okrug Los Feliz. Njegova majka je radila i po više poslova istovremeno kako bi izdržavala porodicu.[1] Dikaprio je oca viđao povremeno, a deo detinjstva je proveo u Nemačkoj sa majkom i njenim roditeljima. Završio je „Sids“ osnovnu školu (engl. Seeds Elementary School), srednju školu „Džon Maršal“ (engl. John Marshall High School), a zatim i četvorogodišnji fakultet „Los Angeles Center for Enriched Studies“.[12]

Karijera

Prve uloge

Dikaprio je glumačku karijeru započeo ulogama u reklamama i obrazovnim filmovima, kao i u sapunici Santa Barbara i sitkomu Od muke do nauke početkom devedesetih. Sa pet godina izbačen je sa snimanja dečje serije Romper Room jer je bio previše nestašan,[13] a zatim sledi primer svog starijeg brata od maćehe, Adama Ferara, i počinje da se pojavljuje u reklamama. Sa 14 godina nastupio je u reklami za Mečboks automobile.[13]

Prvu ulogu na televiziji dobija 1989. u seriji Novi Lesi, a 1990. glumi Gerija Bakmena u seriji Roditeljstvo, televizijskoj adaptaciji istoimenog filma. Tokom pojavljivanja u seriji Roditeljstvo, Dikaprio je igrao manje uloge u serijama Santa Barbara i Rozen. Nakon toga je u Ej-Bi-Si-jevom sitkomu Od muke do nauke (1991 – 1992) tumačio ulogu Luka Brauera, dečaka beskućnika koga je prihvatila porodica Siver. Za uloge u serijama Roditeljstvo, Santa Barbara i Od muke do nauke bio je nominovan za nagradu Mladi umetnik (engl. Young Artist Award).[14]

1991–1995: Početak filmske karijere

Prvi film u kome je nastupio bio je naučnofantastični horor Čupavci 3 iz 1991, u kome je igrao pastorka zlog zemljoposednika. Tu ulogu je opisao kao „prosečnu ulogu, bez dubine, bio sam običan klinac sa plavom kosom“.[15] Film je odmah počeo da se distribuira u video formatu, bez premijere u bioskopima.[15] Prvu zapaženiju filmsku ulogu ostvario je u biografskoj drami Dečakov život, gde glumi zajedno sa Elen Barkin i Robertom de Nirom koji ga je na kastingu među 400 drugih kandidata lično izabrao za tu ulogu.[13] Kritičari su pohvalili njegov nastup u pomenutom filmu.

Godine 1993. u tragi-komičnoj drami Šta izjeda Gilberta Grejpa, Dikaprio tumači ulogu mentalno onesposobljenog dečaka Arnija, jednog od članova disfunkcionalne porodice mladića Gilberta Grejpa, koga glumi Džoni Dep. Iako režiser Lase Halstrom u početku nije želeo da mu poveri ovu ulogu jer je smatrao da je „previše zgodan“, nije uspeo da nađe nekog drugog ko bi i po načinu glume, i po fizičkom izgledu, u potpunosti odgovarao liku, i na kraju se odlučio za Dikaprija koga je smatrao „najpažljivijim glumcem“ među svim kandidatima.[15] Kako bi se pripremio za ulogu Arnija Grejpa, Dikaprio je neko vreme proveo sa mentalno onesposobljenim tinejdžerima.[16] Film je naišao na pozitivne reakcije publike i kritičara, koji su bili impresionirani njegovom glumom. Dženet Mazlin iz Njujork Tajmsa pohvalila je Dikapriovu izvedbu i napisala da je „njegov portret Arnija toliko potresan i živopisan da ga je na početku zastrašujuće posmatrati... njegova gluma je izuzetno oštra i dramatična od početka do kraja filma“.[17] Dikapriju je ovaj film doneo nekoliko nagrada, kao i nominacije za Oskara i Zlatni globus u kategoriji Najbolji glumac u sporednoj ulozi.

Godine 1995. zajedno sa svetski poznatim zvezdama poput Džina Hekmena, Rasela Kroua i Šeron Stoun glumi u vesternu Brzi i mrtvi, u kome tumači ulogu Hekmanovog sina Kida. Filmski studio Soni Pikčers dvoumio se oko toga da li da unajmi Dikaprija zbog visine njegovog honorara i ograničenog budžeta filma, ali je na kraju Šeron Stoun odlučila da sama plati njegov honorar i Dikaprio je dobio ulogu.[18] Film je loše prošao na bioskopskim blagajnama i jedva je dostigao zaradu od 18,5 miliona dolara u SAD-u, a mišljenja kritičara su bila podeljena.[19]Iste godine nastupa u filmu Totalno pomračenje, čija radnja prikazuje homoseksualnu vezu između Artura Remboa, koga glumi Dikaprio, i Pola Verlena, koga igra Dejvid Tjulis. Dikaprio je zamenio glumca Rivera Finiksa koji je umro u toku pred-produkcije filma.[20] Film je ostvario skroman uspeh na bioskopskim blagajnama zaradivši 0,34 miliona dolara.[21] Poslednji film u kome je nastupio te godine, bila je biografska drama Košarkaški dnevnici o mladom košarkašu Džimu Kerolu čiji se snovi o profesionalnoj karijeri ruše kada postane heroinski zavisnik. Ova uloga donela mu je prvi milionski honorar.

U to vreme Dikaprio je takođe snimio kratkometražni crno-beli film Donova šljiva sa prijateljima Tobijem Megvajerom i Kevinom Konolijem.[13] Iako je prvobitno planirano da se distribuira kao video, režiser R. D. Rob je kasnije želeo da film bude dugometražni sa bioskopskom premijerom. Tome su se usprotivili Megvajer i Dikaprio koji su sudskom presudom obezbedili da se film ne prikazuje u bioskopima, jer su smatrali da režiser pokušava da iskoristi njihovu novostečenu popularnost kako bi ostvario veću zaradu, mada oni nikada nisu pristali da snime dugometražni film.[13] Film je premijerno prikazan 2001. godine na Berlinskom filmskom festivalu i bio je dobro prihvaćen od strane kritike. Novinar Majk D'Anđelo je u svojoj kolumni napisao da je to „najbolji film koji je gledao na Filmskom festivalu u Berlinu“.[22]

1996–2001: Svetski uspeh i slava

Godine 1996. zajedno sa Kler Dejns tumači naslovnu ulogu u filmu Romeo i Julija režisera Baza Lurmana, modernoj adaptaciji čuvene Šekspirove drame. U filmu je zadržan originalan dijalog, mada su izmenjena imena nekih likova i detalji vezani za tok radnje. Sa zaradom koja je iznosila 147 miliona dolara[23], ovo je bio njegov prvi projekat koji je ostvario veliki komercijalni uspeh i obezbedio mu status buduće zvezde, čemu u prilog govori i nekoliko nominacija za MTV filmsku nagradu.[24]

Kasnije, iste godine, glumi u porodičnoj drami Marvinova soba režisera Džerija Zaksa, gde ponovo sarađuje sa glumcem Robertom de Nirom. Skot Makferson, autor predstave iz 1991. po kojoj je film snimljen, takođe je bio zadužen za pisanje scenarija. Radnja prati dve rođene sestre, koje je nakon 17 godina otuđenosti ujedinila porodična tragedija.[25] Dikaprio glumi Henka, problematičnog tinejdžera koji se nalazi u mentalnoj instituciji nakon što je izazvao požar u kući svoje majke (Meril Strip).[26]

Leonardo Dikaprio na pres-konferenciji za film Plaža, februar 2000.

Godine 1997, Dikaprio zajedno sa Kejt Vinslet igra glavnu ulogu u ljubavnoj drami Titanik režisera Džejmsa Kamerona. Tumači lik dvadesetogodišnjeg Džeka Dosona, siromašnog mladića iz Viskonsina, koji na kocki dobija dve karte za putovanje trećom klasom brodom Titanikom. Iako je prvobitno odbio ponudu da nastupi u filmu, Kameronovo poverenje u njegove glumačke sposobnosti na kraju ga je ohrabrilo da prihvati ulogu.[27] Suprotno očekivanjima, Titanik je na bioskopskim blagajnama zaradio više od dve milijarde dolara, i stekao titulu najprofitabilnijeg filma svih vremena (rekord je držao sve do 2010. kada ga je po zaradi prešao futuristički film Avatar koji je, takođe, režirao Kameron).[28] Dikaprio je zahvaljujući ovoj ulozi postao internacionalna zvezda i stekao je veliki broj obožavatelja, pretežno tinejdžerki. Pomama za njim, koja je nastala zahvaljujući filmu Titanik u medijima je bila poznata pod nazivom „Leo-manija“.[29] Više od 200 njegovih obožavatelja pisali su pisma protesta Američkoj filmskoj akademiji kada 1998. nije bio nominovan za nagradu Oskar.[30] Dikaprio je bio nominovan za brojne druge prestižne nagrade, uključujući Zlatni globus. Povodom svog uspeha u filmu Titanik dao je izjavu časopisu Tajm 2000. godine: „Tokom tog perioda, nisam bio svestan fenomena Titanika i toga da sam postao poznat širom sveta. Znam da nikada neću ponovo dostići takvu popularnost, ali to i ne očekujem. To nije nešto što ću pokušavati da postignem“.[31]

Naredne godine, pravi kameo u filmu Poznata ličnost Vudija Alena, satiričnom osvrtu na holivudsku industriju, a u svom kratkom pojavljivanju ruga se na sopstveni račun. Nakon toga nastupa u drami Čovek sa gvozdenom maskom režisera Rendala Volasa, rimejku istoimenog filma iz 1939, u kome tumači dve uloge – braću blizance, iskvarenog kralja Luja XIV i njegovog brata Filipa koji je godinama bio zatočen i okovan metalnom maskom. Iako je naišao na veliki broj negativnih komentara[32], film je postao hit na bioskopskim blagajnama sa ukupnom zaradom od 180 miliona dolara[33]. Dikapriovu izvedbu kritičari su uglavnom pozitivno ocenili, a Oven Glajberman je za Entertejnment vikli napisao da „izgleda kao neko kod koga još nisu proradili hormoni, ali ipak oduševljava svojom instinktivnom glumom i anđeoskim licem“.[34] Uprkos tome, Dikaprio je za ovu ulogu osvojio Zlatnu malinu za najgori filmski par.

Slično je prošao i njegov sledeći projekat, avanturistička drama Plaža iz 2000. režisera Denija Bojla, snimljena po istoimenom romanu Aleksa Garlanda. Pored Dikaprija, u filmu nastupaju Tilda Svinton i Robert Karlajl, a radnja prati američkog turistu Ričarda koji traga za savršenim načinom života na jednom tajnom ostrvu u Tajlandskom zalivu. Uprkos negativnoj reakciji kritičara, film je na bioskopskim blagajnama zaradio 144 miliona dolara[35][36]. Tod Makarti je za časopis Varajeti napisao da je: „Ričard previše tipičan Amerikanac, nedovoljno definisan kao ličnost da bi mogao u potpunosti da zadrži pažnju i interesovanje gledalaca, a Dikaprio ga svojom glumom ne obogaćuje nikakvim specifičnim karakteristikama koja bi mu dale kompleksnost“.[37] Ova uloga donela mu je još jednu nominaciju za nagradu Zlatna malina.

2002–2007: Priznanje kritike

Dikaprio na Kanskom filmskom festivalu 2002.

Dikapriov prvi film iz 2002. godine bila je biografska kriminalistička drama Uhvati me ako možeš, inspirisana životom Frenka Abagnejla koji je pre svog 19. rođendana koristio šarm, samopouzdanje, dovitljivst i nekoliko lažnih identiteta kako bi zaradio milione tako što je falsifikovao čekove i mnoge druge dokumente krajem šezdesetih godina 20. veka. Film je režirao Stiven Spilberg, a sporedne uloge tumače Tom Henks, Martin Šin i Kristofer Voken. Sniman je na 147 različitih lokacija za samo 52 dana, što ga je učinilo najuzbudljivijim filmskim iskustvom koje je Dikaprio do tada doživeo.[38] Film je postao internacionalni hit i ostvario je veliki uspeh kod kritičara i publike, a sa zaradom koja je iznosila 351.1 miliona dolara u to vreme bio je Dikapriov najkomercijalniji projekat nakon Titanika.[39] Rodžer Ibert pohvalio je njegovu glumu rečima: „Dikaprio, koji je u skorašnjim filmovima igrao mračne i problematične likove, u ovom filmu predstavlja pravo osveženje i šarmantan je u ulozi dečaka koji otkriva u čemu je zaista dobar i odlučuje da to i radi“.[40] Uloga u ovom filmu Dikapriju donosi treću nominaciju za Zlatni globus.

Iste godine, Dikaprio po prvi put nastupa u filmu režisera Martina Skorsezea – istorijskoj drami Bande Njujorka. Radnja filma odigrava se u njujorškom okrugu „Fajv points“ polovinom 19. veka i prati sukobe između domorodaca i irskih imigranata. Skorseze se borio da nađe finansijere za film sve dok se Dikaprio nije zainteresovao za ulogu Amsterdama Valona, mladog vođe irskih imigranata, nakon čega se Miramaks uključio u finanasiranje projekta.[41] Prekoračenja budžeta i stalne prepirke između režisera i producenata rezultirali su time da snimanje traje osam meseci, a troškovi su na kraju iznosili 103 miliona dolara, čime je ovo postao najskuplji projekat koji je Skorseze do tada režirao.[41] Film je odmah nakon premijere doživeo komercijalni i kritički uspeh.[42] Iako su kritičari pohvalili Dikaprija, ostao je u senci Danijela Dej-Luisa čija je izvedba uglavnom naišla na bolje komentare.[43][44]

Dve godine kasnije nastavlja saradnju sa Skorsezeom, kao glavni glumac i producent biografske drame Avijatičar. Radnja filma odvija se u periodu od kraja 1920ih, pa sve do 1947. i prati život Hauarda Hjuza, ekscentričnog i opsesivnog američkog bogatataša, filmskog režisera i pionira avijacije. Dikaprio je prvobitno razvio projekat sa Majklom Manom, koji je na kraju odustao od režije jer je prethodno već režirao dva biografska filma – Ali i Insajder. Glumac je scenario Džona Logana prosledio Skorsezeu koji je ubrzo prihvatio da režira projekat. Dikaprio je proveo više od godinu i po dana pripremajući se za film koji nije sniman u kontinuitetu, zbog drugih obaveza glumaca i lokacija za snimanje. Budžet je iznosio 110 miliona dolara, a film je nakon premijere naišao na dobar prijem kod publike i kritičara. Dikaprio je za ovu ulogu osvojio nagradu Zlatni globus za najboljeg glavnog glumca u igranom filmu (drama), a takođe je bio nominovan za Oskara, BAFTU i Nagradu Udruženja glumaca u istoj kategoriji.

Dikaprio na Filmskom festivalu Tribeka 2007.

Dikaprio 2006. godine glumi u dva filma – Dvostruka igra i Krvavi dijamant. U Krvavom dijamantu, ratnoj drami Edvarda Zvika, tumači ulogu Denija Arčera, krijumčara dijamantima iz Rodezije, koji se slučajno našao u građanskom ratu u Sijera Leoneu. Kritičari su pozitivno ocenili film[45], a Dikaprio je hvaljen za autentičan južno-afrički akcenat koji je poznat kao veoma težak za imitiranje.[46] U Skorsezeovom filmu Dvostruka igra glumi Bilija Kostigana, tajnog agenta koji se infiltrirao u jednu kriminalističku organizaciju u Bostonu. Snimljen je sa budžetom od 90 miliona dolara, a zahvaljujući zaradi u iznosu 213.7 miliona dolara, postao je Dikapriov i Skorsezeov najkomercijalniji film u to vreme, oborivši rekord njihovog prethodnog zajedničkog projekta Avijatičar .[47] Naišao je na pretežno pozitivne reakcije kritičara kao jedan od najbolje ocenjenih filmova 2006. godine i osvojio je brojne nagrade, uključujući Oskara za najboljeg režisera, prvog u Skorsezeovoj karijeri.

Za ulogu u ovom filmu Dikaprio je osvojio nagradu Satelit, a bio je nominovan i za nagradu BAFTA za najboljeg sporednog glumca. Iste godine, Dikaprio je takođe bio višestruko nominovan za Zlatni globus i Nagradu udruženja glumaca za uloge u filmovima Dvostruka igra i Krvavi dijamant, koji mu je takođe doneo i treću nominaciju za Oskara.

2008–2012: Nastavak uspeha

Godine 2008. glumi u špijunskom filmu Krug laži, snimljenom po istoimenom romanu Dejvida Ignatiusa, čija je radnja smeštena u kontekst rata protiv terorizma na Srednjem istoku i prati tri čoveka koji se bore protiv organizacije Al Kaida, a ujedno imaju i neke međusobne sukobe. Režiju potpisuje Ridli Skot, a pored Dikaprija u filmu nastupaju Rasel Krou i Mark Strong. Za potrebe snimanja, Dikaprio je ofarbao kosu u tamniju boju i nosio je braon kontaktna sočiva. Ulogu u filmu je prihvatio jer ga je smatrao dobrim osvrtom na političke drame iz 1970ih Ubice i svedoci i Tri kondorova dana.[48] Mišljenja kritičara bila su podeljena,[49] a ca budžetom od 67,5 miliona dolara film je postigao skroman finansijski uspeh u iznosu od 115 miliona dolara.[50]

Dikaprio na premijeri filma Krug laži u Londonu

Iste godine tumači glavnu ulogu i u filmu Revolucionarni put sa Kejt Vinslet, koji je režirao njen tadašnji muž Sem Mendiz. Snimljen po istoimenom romanu Ričarda Jejtca iz 1961, film prikazuje život nesrećnog bračnog para iz Konektikata. Pošto su oboje glumaca osećali odbojnost prema ljubavnim filmovima nalik Titaniku, Vinsletova je nakon čitanja scenarija Džactina Hejda, predložila da Dikapriio prihvati ulogu, jer se uverila da film nema dodirnih tačaka sa njihovim prethodnim zajedničkim projektom.[51] Produkcija filma počela je ubrzo nakon što se Dikaprio pridružio glumačkoj ekipi.[52] Glumac je rekao da je svoj lik video kao „neherojsku i pomalo kukavičku osobu koja je spremna da bude proizvod svog okruženja“.[53] Kako bi se pripremili za uloge bračnog para u nesrećnom braku tokom 1950ih, Vinslet i Dikaprio su zajedno gledali video snimke iz tog razdoblja koji promovišu život u predgrađu, što im je na kraju donelo povoljne kritike.[54] Za ovu ulogu Dikaprio je sedmi put bio nominovan za nagradu Zlatni globus.

Godine 2010. nastavlja saradnju sa Martinom Skorsezeom ulogom u psihološkom trileru Zatvoreno ostrvo, snimljenom po istoimenom romanu Denisa Lihejna iz 2003. Radnja prati američkog maršala Edvarda "Tedija" Danijelsa, koji istražuje psihijatrijsku ustanovu na izolovanom na ostrvu i dovodi u pitanje i svoje mentalno zdravlje. Pored Dikaprija, u filmu nastupaju Mark Rafalo, Ben Kingsli i Mišel Vilijams. Film je zaradio 294 miliona dolara[55] i time postao Skorsezeov film sa najvećom zaradom.[56]

Dikaprio na premijeri filma Zatvoreno ostrvo na 60. Berlinskom filmskom festivalu 2010.

Iste godine glumi i u naučnofantastičnom trileru Početak koji je režirao Kristofer Nolan. Film je inspirisan iskustvom lucidnih snova i inkubacijom sna.[57] Dikaprio tumači lik Doma Koba koji ima sposobnost da ulazi u tuđe snove sa ciljem da dobije informacije koje su inače nedostupne.[58] Kobu je obećana šansa da povrati stari život ako zauzvrat ubaci ideju u um jedne korporativne mete.[59] Dikaprio je bio prvi glumac kome je bila ponuđena uloga u ovom projektu,[60] a pristao je da učestvuje jer je bio „intrigiran filmskim konceptom i time kako će njegov lik da otključa svoj svet snova, što će na kraju da utiče i na njegov stvaran život“.[61] Kritika je odlično prihvatila film, koji je ostvario zaradu od 825 miliona dolara.[62]

U julu 2010. objavljeno je da je Dikaprio odustao od snimanja filma o Vikinzima Mela Gibsona zbog kontroverznog snimka na kome pomenuti glumac i režiser viče i ima izlive besa, kao i zbog porodičnog nasilja nad ženom Oksanom Grigorijevom.[63] U novembru iste godine kompanija Leonarda Dikaprija kupuje filmska prava za ekranizaciju romana Đavo u belom gradu pisca Erika Larsona.[64] Očekuje se da će Dikaprio igrati ulogu serijskog ubice Henrija Hauarda Holmsa koji je odgovoran za smrt mnogih žena tokom svetske izložbe u Čikagu 1893.[65]

Godine 2011. nastupa uz Armija Hamera i Naomi Vots u istorijskoj drami Klinta Istvuda Džej Edgar, biografskoj priči o životu Džona Edgara Huvera.[66] Snimljen po scenariju Dastina Lensa Bleka, film se fokusira na karijeru prvog direktora FBI-ja od Palmer Rejdsa pa nadalje, uključujući i prikaz njegovog privatnog života kao homoseksualca.[67] Film je naišao na značajan broj negativnih komentara zbog dosta nedoslednosti, mada su kritičari pohvalili Dikapriov „potpuno realističan, suptilan i ubedljiv nastup koji nagoveštava više stvari nego što je Huver ikada otkrio bilo kome, ili samom sebi“.[68] Sledeće godine, Dikaprio igra ulogu negativca Kelvina Kendija u špageti vesternu Đangova osveta Kventina Tarantina.[69][70] Film je zaradio 424 miliona dolara na bioskopskim blagajnama i jedan je od najprofitabilnijih vesterna svih vremena.[71] Takođe je naišao na pozitivne reakcije kritičara i osvojio je brojne nagrade, uključujući dva Oskara, a Dikapriju je doneo još jednu nominaciju za Zlatni globus.

2013 – sadašnjost

Dikaprio na premijeri filma Vuk sa Vol Strita u Parizu 2013.

Godine 2013. nastupa zajedno sa Keri Maligan i Tobijem Magvajerom u drami Veliki Getsbi, filmskoj adaptaciji istoimenog književnog klasika F. Scott Fitzgeralda iz 1925. Film je režirao Baz Lurman, sa kojim je Dikaprio sarađivao 1996. kada je igrao glavnu ulogu u njegovoj ekranizaciji Šekspirovog romana Romeo i Julija. Veliki Getsbi je počeo da se prikazuje u bioskopima 10. maja i otvorio je Kanski filmski festival 2013.[72] Iako su mišljenja kritičara o samom filmu bila podeljena, Dikapriov portret Getsbija naišao je na pozitivne reakcije.[73] Rejfer Guzman iz Njuzdeja pohvalio je glumca rečima: „Što se tiče Dikaprija u ulozi Getsbija, on je glumac koga će biti teško nadmašiti. Iako je njegovo prvo pojavljivanje na ekranu gotovo komično – propraćeno vatrometom i Geršvinovom „Rapsodijom u plavom“ – Dikaprio sve to zasenjuje ulogom zahtevnog i zagonetnog lika. On je žestok kao Alan Lad 1949, uglađen kao Robert Redford 1974, ali takođe ranjiv, dirljiv, zanimljiv, prevarant, ali pre svega čovek. Sve to čujete u Getsbijevoj omiljenoj frazi „stari druže”, verbalnom tiku koji je zbunio ostale glumce. Njegova izvedba je grandiozna i teško nadmašiva“.[74] Kritičar Met Zoler Sajc opisao je Dikapriov nastup kao „najveći i istovremeno najprostiji specijalni efekat ovog filma“ i dodao da je ovo verovatno njegova najbolja izvedba u dosadašnoj karijeri.[75] Film je zaradio 348 miliona dolara i trenutno je Lurmanov najkomercijalniji projekat.[76][77]

Iste godine, Dikaprio sarađuje sa Skorsezeom po peti put u biografskoj drami Vuk sa Vol Strita, priči o životu brokera Džordana Belforta koji je uhapšen krajem 1990ih zbog raznih prevara i pranja novca.[78][79] Sniman u avgustu i septembru 2012. na lokacijama u Njujorku,[80] film je počeo da se prikazuje u bioskopima 25. decembra 2013.[81] Iako je izazvao polemike zbog brojnih škakljivih scena, kritičari su ga pozitivno ocenili, a na bioskopskim blagajnama je zaradio 392 miliona dolara.[82][83] Dikaprio je zadivio kritičare svojim talentom za komediju, kao glumac koji retko nastupa u filmovima ovog žanra. Dejvid Tompson iz Nju Ripablika pohvalio ga je rečima: „Dikaprio je ranije ulogom u filmu Uhvati me ako možeš nagovestio da bi komedija mogla da bude njegov istinski poziv – ali on ovde nije samo zabavan, već pravo otkriće“.[84] Vuk sa Vol Strita osvojio je brojne prestižne nagrade i našao se na listi 10 najboljih filmova 2013. po izboru Američkog filmskog instituta. Dobio je pet nominacija za Oskara, od toga dve za Dikaprija – u kategorijama Najbolji glavni glumac i Najbolji film, za koju je bio nominovan kao jedan od producenata. Za ovu ulogu osvojio je Zlatni globus za najboljeg glavnog glumca u mjuziklu ili komediji i bio je nominovan za nagrade BAFTA, Empajer, Satelit, MTV i mnoge druge[85].

Njegov sledeći projekat je film Povratnik Alehandra Gonzaleza Injaritua, u kome nastupa zajedno sa kolegom iz naučnofantastičnog trilera Početak, Tomom Hardijem.[86] Film je sniman od septembra do marta u Vankuveru i Alberti,[87][88] a premijera je bila 25. decembra 2015.[88]

Privatan život

Dikaprio sa Lukasom Hasom i Kevinom Konolijem na Filmskom festivalu Tribeka

Dikaprio je blizak prijatelj Tobija Megvajera, koga je upoznao na audiciji za seriju Roditeljstvo 1990.[89] Godinama se druži sa Kevinom Konolijem, Lukasom Hasom[90] i koleginicom iz filmova Titanik i Revolucionarni put, Kejt Vinslet.[91] U toku detinjstva bio je prijatelj glumca Kristofera Pedita, koji je umro 2000.[92][93]

U medijima se često pisalo o njegovom ljubavnom životu.[94] Dikaprio se nekoliko godina zabavljao sa manekenkom Kristen Zang, mada su raskidali više puta, a takođe se viđao i sa britanskom manekenkom Emom Miler.[95][96] Početkom 2000. godine upoznao je brazilsku manekenku nemačkog porekla Žizel Bindšen, sa kojom je bio u vezi sa nekoliko prekida, sve do konačnog raskida 2005.[97] U novembru iste godine, Dikaprio je počeo da se viđa sa izraelskom manekenkom Bar Refaeli, koju je upoznao na žurci u Las Vegasu, a koju su organizovali članovi muzičke grupe U2.[98] Zajedno su putovali u Izrael, gde su upoznali predsednika Šimona Pereza i posetili manekenkin rodni grad Hod Hašaron.[99] Iako su raskinuli u junu 2009, početkom 2010. obnovili su vezu i bili su zajedno sve do 2011. U avgustu 2011. mediji su pisali o Dikapriovoj vezi sa Blejk Lajvli,[100] koja je počela sredinom maja, a završila se u oktobru iste godine.[101] Dikaprio se potom zabavljao sa manekenkom Erin Hederton od decembra 2011. do oktobra 2012.[102] Tokom maja 2013. započeo je ljubavnu vezu sa nemačkom manekenkom Toni Garn.[103][104]

Dikaprio je ozbiljno povređen 2005. godine, kada ga je manekenka Areta Vilson pogodila u glavu polomljenom staklenom flašom na jednoj holivudskoj žurci. Nakon priznanja krivice 2010, Vilsonova je osuđena na zatvorsku kaznu u trajanju od dve godine.[105]

Vlasnik je kuće u Los Anđelesu i stana u Bateri Park Sitiju na Donjem Menhetnu.[106] Godine 2009. kupio je ostrvo u tropskoj državi Belize, od koga namerava da napravi ekološko odmaralište.[107] Početkom 2014. kupio je i rezidenciju glumice i pevačice Dajne Šor u Palm Springsu koju je dizajnirao arhitekta Donald Veksler.[108]

Aktivizam i filantropija

Dikaprio se zalaže za očuvanje životne sredine, a mnoge grupe koje se bave ovom delatnošću pohvalile su njegov aktivizam.[3] Poseduje električni auto Tesla rodster,[109] kao i hibridne automobile Fisker Karma[110][111] i Tojota Prius.[112] Takođe je ugradio solarne panele na svoju kuću.[3] U intervjuu za magazin Ukula povodom dokumentarnog filma Jedanaesti sat napomenuo je da je globalno zagrevanje „najveći izazov u borbi za očuvanje životne sredine“.[113]

Na ceremoniji dodele Oskara 2007. godine, Dikaprio je zajedno sa bivšim potpredsednikom Alom Gorom najavio vest da je Američka filmska akademija usvojila zdrav način planiranja i produkcije filmova i time potvrdila svoju posvećenost zaštiti životne sredine. Dana 7. jula 2007. Dikaprio je bio prezenter na koncertu Live Earth, jednom u nizu događaja koji za cilj imaju povećanje ekološke svesti kroz zabavne programe. Godine 2010. bio je nominovan za nagradu „Uradi nešto“, koju dodeljuje televizijska mreža VH1 u saradnji sa organizacijom Do Something, koja pokušava da osnaži i inspiriše mlade ljude da čine dobra dela.[114]

Dikaprio na humanitarnom događaju u martu 2009.

Sa majkom je 1998. godine donirao 35.000 dolara kompjuterskom centru "Leonardo Dikaprio", ogranku javne biblioteke Los Anđelesa locirane u Los Felizu, gde je glumac živeo tokom detinjstva. Biblioteka je bila uništena tokom zemljotresa Nortdridž koji se desio 1994. nakon čega je ponovo izgrađena i otvorena početkom 1999.[115] Tokom snimanja filma Krvavi dijamant, posetio je 24 siročeta putem organizacije SOS Children Vilage u Maputu u Mozambiku, a očevici su potvrdili da ga je interakcija sa decom veoma dirnula.[116] Godine 2010. donirao je milion dolara Haitiju nakon tragičnog zemljotresa.[117]

Tokom predsedničkih izbora 2004, podržao je kampanju Džona Kerija. Prema podacima Federalne izborne komisije, glumac je donirao 2.300 dolara predsedničkoj kampanji Baraka Obame na izborima 2008. To je bio maksimalni doprinos koji pojedinac može da dâ u tom izbornom krugu, a Dikaprio je takođe donirao 5.000 dolara Obaminoj kampanji 2012.[118][119]

U novembru 2010. Dikaprio daje milion dolara „Društvu za očuvanje divljih životinja“ na ruskom samitu o tigrovima. Glumčeva upornost da stigne na događaj uprkos tome što mu je let dvaput odložen, navela je tadašnjeg premijera Vladimira Putina da ga opiše rečju „mužik“ što znači "pravi muškarac".[120][121] Sledeće godine, Dikaprio se priključio inicijativi organizacije Animal Legal Defense Fund da oslobode Tonija, tigra koji je poslednju deceniju proveo u zatočeništvu.[122] Dikaprio je takođe aktivista za LGBT prava, a u aprilu 2013. donirao je 61.000 dolara organizaciji GLAAD koja promoviše sliku LGBT populacije u medijima.[123]

Filmografija

Leonardo Dikaprio je nastupio u 30 filmskih ostvarenja (ne računajući filmove u kojima se pojavljuje kao narator) i u sedam TV serija. Njegov prosečan honorar iznosi 20 miliona dolara. Godine 2011. bio je prvi na listi najplaćenijih holivudskih glumaca časopisa Forbs, sa zaradom od 77 miliona dolara.[124]

Filmovi
GodinaSrpski nazivIzvorni nazivUlogaNapomeneHonorar
1991.Čupavci 3Critters 3Džošdirektno distribuiran kao video
1992.Otrovna AjviPoison IvyGaj
1993.Dečakov životThis Boy's LifeTobajas „Tobi“ Volf
1993.Šta izjeda Gilberta GrejpaWhat's Eating Gilbert GrapeArni Grejp75.000$[125]
1994.The Foot Shooting PartyBadkratak film
1995.Sto i jedna noćLes cent et une nuits de Simon Cinémanemi glumac u Holivuduizbačena scena
1995.Brzi i mrtviThe Quick and The DeadFi Herod „Kid“150.000$[125]
1995.Košarkaški dnevniciThe Basketball DiariesDžim Kerol1.000.000$[125]
1995.Totalno pomračenjeTotal EclipseArtur Rembo
1996.Romeo i JulijaRomeo + JulietRomeo Monteki
1996.Marvinova sobaMarvin's RoomHenk
1997.TitanikTitanicDžek Doson2.500.000$[125]
1998.Čovek sa gvozdenom maskomThe Man in the Iron Maskkralj Luj XIV/Filip
1998.Poznata ličnostCelebrityBrandon Darou
2000.PlažaThe BeachRičard20.000.000$[125]
2001.Donova šljivaDon's PlumDerek
2002.Uhvati me ako možešCatch Me If You CanFrenk Abagnejl Mlađi20.000.000$[125]
2002.Bande NjujorkaGangs of New YorkAmsterdam Valon18.000.000$ plus procenat od zarade [125]
2004.AvijatičarThe AviatorHauard Hjuz.20.000.000$[125]
2006.Krvavi dijamantBlood DiamondDeni Arčer20.000.000$[125]
2006.Dvostruka igraThe DepartedVilijam „Bili“ Kostigan Mlađi20.000.000$[125]
2008.Krug lažiBody of LiesRodžer Feris
2008.Revolucionarni putRevolutionary RoadFrenk Viler
2010.Zatvoreno ostrvoShutter IslandEdvard „Tedi“ Danijels
2010.PočetakInceptionDom Kob59.000.000$ uključujući procentualni udeo od zarade filma[125]
2010.Imaks 3D HablImax 3D Hubblenaratordokumentarni film
2011.Dž. EdgarJ. EdgarDžon Edgar Huver2.000.000$[125]
2012.Đangova osvetaDjango UnchainedKelvin Kendi
2013.Veliki GetsbiThe Great GatsbyDžej Getsbi20.000.000$[125]
2013.Vuk sa Vol StritaThe Wolf of Wall StreetDžordan Belfort10.000.000$[125]
2016.PovratnikThe RevenantHju Glas
Televizijske serije
1989.Novi LesiThe New LassieGlendve epizode
1990.AutsajderiThe OutsidersDečak u tučipilot epizoda
1990.Santa BarbaraSanta BarbaraMladi Mejson Kepvelpet epizoda[126]
1991.RozenRoseanneDarlenin drugepizoda Home-Ec
1990–1991RoditeljstvoParenthoodGari Bakmen12 epizoda
1991–1992Od muke do naukeGrowing PainsLuk Brauer23 epizode
2014.Subotom uveče uživoSaturday Night Liveglumi samog sebe (kameo)epizoda Džona Hil/Bastili
Kao producent
2004.Atentat na Ričarda NiksonaThe Assassination of Richard Nixonizvršni producent
2004.AvijatičarThe AviatorHauard Hjuzizvršni producent
2007.Jedanaesti satThe 11th Hournaratordokumentarni film
2007.Rajski baštovanGardener of Eden
2008–2010GrinsburgGreensburgserija
2009.SiročeOrphan
2011.CrvenkapaRed Riding Hood
2011.Martovske ideThe Ides of Marchizvršni producent
2013.Rizična igraRunner, Runner
2013.Iz zla u goreOut of the Furnace
2013.Vuk sa Vol StritaThe Wolf of Wall StreetDžordan Belfort
2014.VirungaVirungaizvršni producent

Nagrade i nominacije

Dikaprio je bio nominovan za veliki broj prestižnih filmskih nagrada, među kojima su Oskar (5 nominacija), Zlatni globus (11 nominacija, 3 pobede), BAFTA (4 nominacije) i Nagradu Udruženja glumaca (5 nominacija).

GodinaKategorijaFilmRezultatIzgubio od
Oskar
1994.Najbolji glumac u sporednoj uloziŠta izjeda Gilberta GrejpaNeTomi Li Džouns (Begunac)
2005.Najbolji glumac u glavnoj uloziAvijatčarNeDžejmi Foks (Rej)
2007.Krvavi dijamantNeForest Vitaker (Poslednji kralj Škotske)
2014.Vuk sa Vol StritaNeMetju Makonahej (Poslovni klub Dalas)
2016.PovratnikDa
BAFTA
2005.Najbolji glumac u glavnoj uloziAvijatičarNeDžejmi Foks (Rej)
2007.Dvostruka igraNeForest Vitaker (Poslednji kralj Škotske)
2014.Vuk sa Vol StritaNeČuetel Edžiofor (Dvanaest godina ropstva)
2016.PovratnikDa
Zlatni globus
1994.Najbolji glumac u sporednoj uloziŠta izjeda Gilberta GrejpaNeTomi Li Džouns (Begunac)
1997.Najbolji glumac u glavnoj ulozi (drama)TitanikNePiter Fonda (Julijevo zlato)
2003.Uhvati me ako možešNeDžek Nikolson (Sve o Šmitu)
2005.AvijatičarDa
2007.Dvostruka igra
Krvavi dijamant
NeForest Vitaker (Poslednji kralj Škotske)
2009.Revolucionarni putNeMiki Rork (Rvač)
2012.Dž. EdgarNeDžordž Kluni (Potomci)
2013.Najbolji glumac u sporednoj uloziĐangova osvetaNeKristof Valc (Đangova osveta)
2014.Najbolji glumac u glavnoj ulozi (mjuzikl ili komedija)Vuk sa Vol StritaDa
2016.Najbolji glumac u glavnoj ulozi (drama)PovratnikDa
Nagrada Udruženja glumaca
2005.Najbolji glumac u glavnoj uloziAvijatičarNeDžejmi Foks (Rej)
2007.Najbolji glumac u sporednoj uloziDvostruka igraNe
Edi Merfi (Devojke iz snova)
2007.Najbolji glumac u glavnoj uloziKrvavi dijamantNeForest Vitaker (Poslednji kralj Škotske)
2012.Dž. EdgarNeŽan Dižarden (Umetnik)
2016.PovratnikDa
Nagrada Udruženja filmskih kritičara
2005.Najbolji glumac u glavnoj uloziAvijatičarNeDžejmi Foks (Rej)
2007.Dvostruka igra
Krvavi dijamant
NeForest Vitaker (Poslednji kralj Škotske)
2014.Vuk sa Vol StritaDa
2016.PovratnikDa
Nagrada Udruženja filmskih kritičara iz Bostona
2013.Najbolji glumac u glavnoj uloziVuk sa Vol StritaNeČuetel Edžiofor (Dvanaest godina ropstva)
2016.PovratnikDa
Nagrada Udruženja filmskih kritičara iz Njujorka
1993.Najbolji glumac u sporednoj uloziŠta izjeda Gilberta Grejpa, Dečakov životNeRejf Fajns (Šindlerova lista)
Nagrada Udruženja onlajn filmskih kritičara
2005.Najbolji glumacAvijatičarNePol Džijamati (Stranputice)
2007.Dvostruka igraNeForest Vitaker (Poslednji kralj Škotske)
2016.PovratnikNeMajkl Fasbender (Stiv Džobs)
Zlatni medved
1993.Najbolji glumacRomeo i JulijaDa
Nagrada AAKTA
2011.Najbolji internacionalni glumacDž. EdgarNeŽan Dižarden (Umetnik)
2013.Vuk sa Vol StritaNeČuetel Edžiofor (Dvanaest godina ropstva)
2013.Najbolji glumac u glavnoj uloziVeliki GetsbiDa
MTV filmska nagrada
1997.Najbolji poljubac
Najbolji filmski duo
Najbolji glumac
Romeo i JulijaNe, Ne, NeVil Smit i Vivika A. Foks (Dan nezavisnosti)
Nikolas Kejdž i Šon Koneri (Stena)
Tom Kruz (Džeri Magvajer)
1998.TitanikNe, Ne, DaAdam Sandler i Dru Barimor (Svadbeni pevač)
Nikolas Kejdž i Džon Travolta (Ukradeno lice)
2003.Najbolji poljubac (sa Kameron Dijaz)
Bande NjujorkaNeTobi Magvajer i Kirsten Danst (Spajdermen)
2003.Najbolji glumacUhvati me ako možešNeEminem (8 milja)
2005.AvijatičarDa
2005.Najšoknatniji filmski momenat (sa Elen Pejdž)PočetakNeDžastin Biber (Džastin Biber: Nikad ne reci nikad)
2013.Najbolji negativac
Najbolji filmski duo (sa Samjuelom L. Džeksonom)
Đangova osvetaNe, NeTom Hidlston (Osvetnici)
Set Makfarlan i Mark Volberg (Meda)
2014.Najšoknatniji filmski momenat (sa Margo Robi)Vuk sa Vol StritaDa
Nagrada Empajer
2007.Najbolji glumacDvostruka igraNeDanijel Krejg (Kazino Rojal)
2011.PočetakNeKolin Fert (Kraljev govor)
2014.Vuk sa Vol StritaNeDžejms Makavoj (Prljavo)
Nagrada Satelit
1998.Najbolji glumac u igranom filmuTitanikNeRobert Duval (Apostol)
2006.Krvavi dijamantNeForest Vitaker (Poslednji kralj Škotske)
2006.

Najbolji sporedni glumac u igranom filmu

Dvostruka igraDa
2008.Najbolji glumac u igranom filmuRevolucionarni putNeRičard Dženkins (Posetilac)
2010.PočetakNeKolin Fert (Kraljev govor)
2011.Dž. EdgarNeRajan Gozling (Vozač)
2013.Vuk sa Vol StritaNeMetju Makonahej (Poslovni klub Dalas)
2016.PovratnikDa
Nagrada Saturn
2011.Najbolji glumacPočetak, Zatvoreno ostrvoNeDžef Bridžiz (Tron - Legat)
Zlatna malina
1999.Najgori parČovek sa gvozdenom maskomDa
2001.Najgori glumacPlažaNeDžon Travolta (Bojno polje Zemlja, Srećni brojevi)

Poznati glumci sa kojima je sarađivao

FilmGlumci sa kojima je sarađivao
(„Dečakov život“)Robert de Niro i Elen Barkin
(„Šta izjeda Gilberta Grejpa“)Džoni Dep
(„Brzi i mrtvi“)Šeron Stoun, Rasel Krou i Džin Hekman
(„Košarkaški dnevnici“)Mark Volberg
(„Romeo i Julija“)Kler Dejns
(„Marvinova soba“)Meril Strip, Robert de Niro i Dajana Kiton
(„Titanik“)Kejt Vinslet i Bili Zejn
(„Čovek sa gvozdenom maskom“)Džeremi Ajrons, Džon Malkovič i Žerar Depardje
(„Poznata ličnost“)Kenet Brana, Vinona Rajder, Melani Grifit i Šarliz Teron
(„Plaža“)Tilda Svinton
(„Donova šljiva“)Tobi Magvajer
(„Uhvati me ako možeš“)Tom Henks, Kristofer Voken i Martin Šin
(„Bande Njujorka“)Danijel Dej-Luis i Kameron Dijaz
(„Avijatičar“)Kejt Blančet, Kejt Bekinsejl, Alek Boldvin, Džud Lo i Gven Stefani
(„Krvavi dijamant“)Dženifer Koneli i Džimon Hansu
(„Dvostruka igra“)Met Dejmon, Džek Nikolson, Mark Volberg, Martin Šin i Alek Boldvin
(„Telo laži“)Rasel Krou
(„Revolucionarni put“)Kejt Vinslet
(„Zatvoreno ostrvo“)Mark Rafalo, Ben Kingsli i Mišel Vilijams
(„Početak“)Majkl Kejn, Marion Kotijar, Elen Pejdž, Ken Vatanabe i Tom Hardi
(„Dž. Edgar“)Naomi Vots, Džudi Denč i Džoš Lukas
(„Đangova osveta“)Džejmi Foks i Semjuel L. Džekson
(„Veliki Getsbi“)Tobi Magvajer i Keri Maligan
(„Vuk sa Vol Strita“)Metju Makonahej, Džona Hil i Margo Robi
(„Povratnik“)Tom Hardi i Donal Glison

Izvori

Literatura

  • Catalano, Grace (1997). Leonardo DiCaprio: Modern-Day Romeo. New York, New York: Dell Publishing Group. str. 7–15. ISBN 978-0-440-22701-4. 

Eksterni linkovi