Čili (biljka)

Čili (chilli)[3] je plod različitih tropskih vrsta paprike[4] (uključujući i neke varijetete nama poznate domaće paprike) s vrlo sitnim plodovima koji se suše i melju u prah. Dugi svega 4 cm, boje žute, zelene, narančaste ili crvene, a imaju nadasve ljuti ukus. Kada se komuške osuše i samelju dobije se kajenski biber.

Čili
Čili
Научна класификација e
Царство:Plantae
Кладус:Tracheophytes
Кладус:Angiospermae
Кладус:Eudicotidae
Кладус:Asterids
Ред:Solanales
Породица:Solanaceae
Племе:Capsiceae
L.
Род:Capsicum
L.
Varieties and Groups
  • C. annuum var. glabriusculum[1]
  • C. annuum 'Bell'
  • C. annuum 'Cayenne'
  • C. annuum 'Jalapeño'
  • C. annuum 'New Mexico Group' (New Mexico chile)
  • C. annuum 'Poblano'
  • C. chinense 'Habanero'
  • C. chinense 'Scotch bonnet'
  • C. frutescens 'Peri-peri'
  • C. frutescens 'Tabasco pepper'
Синоними[2]
Sinonimi
  • Capsicum buforum Salisb.
Čili paprike kubanela

Naziv "čili" potiče od španske reči chile za tu vrstu paprike, budući da su je Španci donijeli u Europu za vreme Kolumbovih putovanja. Šarenilo naziva proizlazi iz doba kada se čili dopremao iz portugalskih i španskih kolonija u Južnoj AmericiInidiji i Africi, gde se i danas uzgaja.[5]

Čili ima izvanredno oštar ukus, pa je dvadesetak puta jači od obične ljute paprike. Ukus mu je međutim manje aromatičan i pikantan, boja mnogo bleđa. Glavni sastojak koji mu daje specifičnu ljutinu je kapsaicin, materija koja pokazalo se snižava nivoe holesterola i triglicerida u krvi, sprečava grušanje krvi, jača imunitet i ima afrodizijačka, antibakterijskafungicidna svojstva.

Upotrebljava se za začinjanje jela od povrća, pikantnih umaka, namaza, kao dodatak kravljem siru, variva od paprika i pasulja, a važni je sastojak popularnog meksičkog jela chili con carne. Sastavni je deo svih ljutih pikantnih umaka poput karija, tabasko umaka, meksičkih salsa. Može se kombinovati i sa slatkim namirnicama.

Veruje se da je čili paprika nastala negde u Centralnoj ili Južnoj Americi.[6][7][8] i prvobitno je uzgajana u Meksiku.[9] Nakon Kolumbijske razmene, mnoge sorte čili paprike proširile su se širom sveta. One se koriste za hranu i za tradicionalnu medicinu. Ovo je dovelo do širokog spektra sorti, uključujući annuum vrste, sa glabriuskulum sortom i grupom sorti iz Novog Meksika, kao i vrste bakatum, kineske, fruteskens i pubeskens.

Veruje se da sve sorte koje se uzgajaju u Severnoj Americi i Evropi potiču od Capsicum annuum i imaju bele, žute, crvene ili ljubičaste do crnih plodova. U 2019. svetska proizvodnja sirove zelene čili paprike iznosila je 38 miliona tona, a Kina je proizvela polovinu.[10]

Čili u ishrani

Čili, sveži ili u prahu, koristi se prvenstveno kao začin u pripremi slanih jela, ali i deserata i napitaka.U svim svetskim kuhinjama poznati su ljuti umaci sa čilijem. Indonezija ima začinski prilog sambal od slatke paprike, čilija i ribljeg umaka, Tajland ljuti umak nam prik, Meksiko salsu, umak na bazi rajčice s lukom, svežim kolijanderom i čilijem. Za marinadu mesa za roštilj može se pripremiti i "čili džem", umak od slatke crvene paprike, čili papričica, luka, ulja, šećera i limunova soka.

Čili kao lek

Američki starosedeoci od davnina upotrebljavaju čili papriku kao lek. Koristi se i u indijskoj,kineskoj, japanskoj i korejskoj medicini, za stimulaciju apetita, bolove u mišićima i povreda. U Evropi i Americi koriste se preparati za spoljašnju uporabu- melemi, gelovi i obloge, za smanjenje bolova vezanih za osteoartritis, reumatoidni artritis, bolove u mišićima i zglobovima i za poboljšanje cirkulacije. Capsaicin papričicama daje ne samo ljutinu, nego i posebna lekovita svojstva zbog kojih ih možemo svrstati među najzdravije namirnice svijeta. Pokazalo se da ljute papričice smanjuju razinu holesterola i triglicerida te sprečavaju stvaranje krvnih ugrušaka. Kulture koje široko primjenjuju čili imaju puno manji postotak srčanih bolesti, moždanog udara i tromboze. Prema ayurvedi, ljuti ukus stimulira apetit i poboljšava probavu. Hrana koja se dobro probavlja daje telu neophodne nutrijente i energiju, dok hrana koja se ne probavlja dobro, stvara toksine. Zbog toga, prema ayurvedi, dobra probava je ključna za naše zdravlje. Redovni unos čilija može sprečiti dijabetes tipa 2. Studija objavljena u American Journal of Clinical Nutrition, govori o tome da redovni unos čilija smanjuje potrebu organizma za lučenjem insulina kojim se smanjuje nivo šećera u krvi nakon obroka.

Istorija

Grčarija koja je imala pozitivan test za tragove Capsicum sp. ostataka, i koja je eskavirana kod Čijape de Korzo u južnom Meksiku potiče iz srednjeg do kasnog preklasičnog perioda (400. p. n. e. do 300.)

Capsicum plodovi su bili deo ljudske ishrane od oko 7.500 p. n. e, i jedan su od najstarijih kultiviranih useva u Amerikama.[11] Kultiviranje čilija vodi poreklo iz severoistočnog Meksika od pre nekih 6.000 godina.[12][13] Čili je bio jedna od prvih samo-oprašivanih useva kultiviranih u Meksiku, Centralnoj Americi, i delovima Južne Amerike.[11][14]

Peru ima najveću raznolikost kultivisanih vrsta roda Capsicum, jer je centar diverzifikacije gde su sorte svih pet domestikacija uvedene, uzgajane i konzumirane u pretkolumbovsko doba.[15] Najveća raznolikost divljih Capsicum paprika se konzumira u Boliviji. Bolivijski potrošači razlikuju dva osnovna oblika: ulupikas, vrste sa malim okruglim plodovima uključujući C. eximium, C. cardenasii, C. eshbaughii, i C. caballeroi landraces; i arivivis sa malim izduženim plodovima uključujući C. baccatum var. baccatum i C. chacoense varijetete.[15]

Prenos u Evropu

Kada su Kristofer Kolumbo i njegova posada stigli do Kariba, bili su prvi Evropljani koji su naišli na biljke roda Capsicum. Zvali su ih „paprike“ jer, kao i crni biber iz roda Piper poznatog u Evropi, imaju jak, ljut ukus za razliku od drugih namirnica.[16]

Galerija

Reference

Literatura

Spoljašnje veze