ASEAN

savez država Jugoistočne Azije

Savez država jugoistočne Azije, poznatija po svojoj kratici ASEAN (od engl. Association of Southeast Asian Nations) je regionalna međunarodna organizacija država u jugoistočnoj Aziji, osnovana 1967. godine s ciljem razvoja međusobnih političkih, privrednih i kulturnih odnosa te promicanje regionalnog mira i stabilnosti.

Države članice ASEAN-a

Sjedište Sekretarijata ASEAN-a je u Jakarti, Indonezija.

ASEAN (britanski /ˈæsiæn/ ASS -ee-an, američki /ˈɑːsiɑːn, ˈɑːzi-/ AH -see-ahn, AH -zee-an ),[1][2] zvanično Udruženje nacija jugoistočne Azije,[3] je politička i ekonomska unija 10 država članica u Jugoistočna Azija, koja promoviše međuvladinu saradnju i olakšava ekonomsku, političku, bezbjednosnu, vojnu, obrazovnu i sociokulturnu integraciju između svojih članica i zemalja azijsko-pacifičkog regiona. Unija ima ukupnu površinu od 4,522,518 km2 i procijenjena ukupna populacija od oko 668 miliona.

Primarni cilj ASEAN-a bio je ubrzanje ekonomskog rasta i kroz to društveni napredak i kulturni razvoj. Sekundarni cilj je bio promoviranje regionalnog mira i stabilnosti zasnovane na vladavini prava i principima Povelje UN-a. Uz neke od najbrže rastućih ekonomija u svijetu, ASEAN je proširio svoje ciljeve izvan ekonomskih i društvenih sfera. Godine 2003. ASEAN je krenuo putem koji je sličan Evropskoj uniji (EU) pristankom na uspostavljanje zajednice ASEAN-a koja se sastoji od tri stuba: ASEAN-ove sigurnosne zajednice, ASEAN-ove ekonomske zajednice i ASEAN-ove društveno-kulturne zajednice. Deset stabljika riže u zastavi i oznakama ASEAN-a predstavlja deset zemalja jugoistočne Azije povezanih zajedno u solidarnosti.

ASEAN redovno angažuje druge zemlje u azijsko-pacifičkom regionu i šire. Glavni partner UN-a, SCO- a, PA, GCC -a, MERCOSUR -a, CELAC -a i ECO -a,[4] ASEAN održava globalnu mrežu saveza i partnera u dijalogu i mnogi ga smatraju globalnom moćnom centrom,[5][6] centralnom unija za saradnju u Aziji i Pacifiku, i istaknuta i uticajna organizacija. Uključen je u brojne međunarodne poslove i domaćin je diplomatskih misija širom svijeta.[7][8][9][10] Uspjeh organizacije postao je pokretačka snaga nekih od najvećih trgovinskih blokova u historiji, uključujući APEC i RCEP .[11][12][13][14][15][16]

ASEAN-u je prethodila organizacija formirana 31. jula 1961. godine pod nazivom Udruženje jugoistočne Azije ( ASA ), grupa koju čine Tajland, Filipini i Federacija Malaje .[17][18] Sam ASEAN nastao je 8. avgusta 1967. godine, kada su ministri vanjskih poslova pet zemalja: Indonezije, Malezije, Filipina, Singapura i Tajlanda potpisali Deklaraciju ASEAN -a.[19] Kao što je navedeno u Deklaraciji, ciljevi i svrha ASEAN-a su ubrzavanje ekonomskog rasta, društvenog napretka i kulturnog razvoja u regiji, promicanje regionalnog mira, saradnje i uzajamne pomoći u pitanjima od zajedničkog interesa, pružanje pomoći jedni drugima u vidu objekata za obuku i istraživanje, da sarađuju radi boljeg korištenja poljoprivrede i industrije za podizanje životnog standarda ljudi, da promovišu studije jugoistočne Azije i da održavaju blisku, korisnu saradnju sa postojećim međunarodnim organizacijama sa sličnim ciljevima i svrhama.[20][21]

Globalni uticaj i prijem

Mnogi smatraju da je ASEAN među najutjecajnijim svjetskim organizacijama i globalni moćnik.[5][6] Organizacija igra istaknutu ulogu u regionalnoj i međunarodnoj diplomatiji, politici, sigurnosti, ekonomiji i trgovini.[22][23][24][25][26][27][28][29][30][31][32]  Zona slobodne trgovine ASEAN-a također je jedna od najvećih i najvažnijih područja slobodne trgovine u svijetu, i zajedno sa svojom mrežom partnera u dijalogu, pokretala je neke od najvećih svjetskih multilateralnih foruma i blokova, uključujući APEC, EAS i RCEP .[30][31][33][34][35][36]  Budući da je jedan od vodećih svjetskih političkih, ekonomskih i sigurnosnih sastanaka, samit ASEAN -a služi kao istaknuta regionalna (Azija) i međunarodna (svjetska) konferencija, sa svjetskim liderima koji prisustvuju njegovim povezanim samitima i sastancima kako bi razgovarali o različitim problemima i globalna pitanja, jačanje saradnje i donošenje odluka.[37][38]

Države članice

Vanjski linkovi

Bilješke

Reference