Javno vlasništvo
Javno vlasništvo sastoji se od svih stvaralačkih djela na koja se ne primjenjuju isključiva prava intelektualnog vlasništva. Pravo mogu biti istekla,[1] oduzeta,[2] izričito odbijena ili neprimjenjiva.[3]
Kada nešto nije u javnom vlasništvu, to može biti posljedica vlasničkih interesa, izraženih na primjer pravom na kopiranje ili patentom. Domet do kojeg pojedinci mogu koristiti ili iskorištavati stavke za koje postoje vlasnički interesi je obično ograničen. Ipak, kada isteknu ograničenja prava na kopiranje ili drugih intelektualnih svojina, djela prelaze u javno vlasništvo.
Kao primjeri mogu poslužiti djela Williama Shakespearea i Ludwiga van Beethovena, kao i većina ranih nijemih filmova, koji se danas nalaze u javnom vlasništvu.[4] Neka djela nisu zaštićena autorskim pravima i zato spadaju u javno vlasništvo, kao što su su formule newtonske fizike, recepti za kuhanje[5] i sav računarski softver napisan prije 1974.[6]