Nogometna konfederacija Okeanije

rukovodeći organ nogometa u Okeaniji

Nogometna konfederacija Okeanije (OFC; engleski: Oceania Football Confederation) jedna je od šest kontinentalnih konfederacija međunarodne nogometne federacije FIFA. OFC ima 13 članova, od kojih su 11 punopravni članovi, a dva su pridružena člana koji nisu povezani sa FIFA-om. Promoviše nogomet u Okeaniji i omogućava zemljama članicama da se kvalifikuju za FIFA Svjetsko prvenstvo.

Nogometna konfederacija Okeanije
Oceania Football Confederation
Logo OFC-a
SkraćenicaOFC
Datum osnivanja1966; prije 58 godina (1966)
VrstaSportska organizacija
Glavno sjedišteAuckland, Novi Zeland
36°50′26″S 174°44′24″E / 36.84056°S 174.74000°E / -36.84056; 174.74000
Područje utjecajaOkeanija
Članstvo13 članica (11 punopravnih)
Jezikengleski
Generalni sekretarFranck Castillo
PredsjednikLambert Maltock
PotpredsjedniciThierry Ariiotima
Kapi Natto John
Lord Ve'ehala
Glavni organFIFA
Veb-sajtoceaniafootball.com

OFC se pretežno sastoji od ostrvskih država u kojima nogomet saveza nije najpopularniji sport, s niskim BDP-om i niskom populacijom što znači da OFC nacije generiraju vrlo malo novca. OFC ima mali uticaj u širem nogometnom svijetu, bilo u smislu međunarodnog takmičenja ili kao izvor igrača za klupska takmičenja visokog profila. OFC je jedina konfederacija koja nije imala barem jednu međunarodnu titulu, a najbolji rezultat ima Australija koja se plasirala u finale FIFA Kupa konfederacija 1997.

Godine 2006, tada najveća i najuspješnija nacija OFC-a, Australija, napustila je po drugi put konfederaciju kako bi se pridružila Azijskoj nogometnoj konfederaciji (AFC), ostavljajući Novi Zeland kao najveću reprezentaciju unutar OFC-a.

Predsjednik OFC-a je Lambert Maltock od aprila 2018. Potpredsjednici su Thierry Ariiotima, Kapi Natto John i Lord Ve'ehala, dok je Franck Castillo generalni sekretar.[1] Sjedište konfederacije je u Aucklandu, Novi Zeland.

Historija

Konfederacija je nastala 1966. godine, kao rezultat neuspjelih pokušaja Australije i Novog Zelanda da se pridruže Azijskoj nogometnoj konfederaciji.[2] Osnivački članovi OFC-a bili su sljedeći:[3]

  • Nogometni savez Australije,
  • Nogometni savez Novog Zelanda,
  • Nogometni savez Fidžija,
  • Nogometni savez Papue Nove Gvineje.

Australija je napustila OFC 1972. kako bi ponovo nastavila sa članstvom u AFC-u, ali se ponovo pridružila OFC-u 1978.[4][5] Njihova muška reprezentacija (nadimak Socceroos) postala je prva Okeanijska zemlja koja je igrala na FIFA Svjetskom prvenstvu 1974, a izvučena je u istoj grupi sa Čileom, Istočnom Njemačkom i Zapadnom Njemačkom. Nisu uspjeli postići ni jedan gol, ali su i dalje bili konkurentni u sva tri svoja meča.[6] Reprezentaciju Novog Zelanda (nadimak All Whites) su igrali na svom prvom Svjetskom prvenstvu osam godina kasnije. Na Svjetskom prvenstvu 1982. pretrpjeli su teže poraze nego što je Australija ranije imala.[7]

Kineski Taipei je bio član OFC-a od 1975. do 1989. godine. Godine 1996. FIFA je potvrdila OFC kao punu konfederaciju i dodijelila mu mjesto u izvršnoj vlasti FIFA-e.[8] Godine 1998. OFC je predstavio novi logo i službeni časopis pod nazivom The Wave. Australija je u međuvremenu izgubila nekoliko međukonfederacijskih doigravanja za Svjetsko prvenstvo; prvo u Škotsku 1985, zatim u Argentinu 1993, te u Iranu 1997.[9]

Reprezentacija Australije dugo se smatrala najvećim izazovom u Okeaniji.[10] Bilo je mnogo nekonkurentnih utakmica u kojima su učestvovali, posebno 1990-ih i 2000-ih. Njihove utakmice drugog kola kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 1998. u junu 1997. uključivale su pobjedu Solomonskih Ostrva rezultatom 13-0.[11] Sljedeće godine su pobijedili Cookova Ostrva sa 16-0 na OFC kupu nacija 1998, dok su ih na OFC kupu nacija 2000. savladali sa 17-0.[12][13] Nekonkurentni rezultati su eskalirali u aprilu 2001. godine, tokom prvog kruga OFC kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2002. Australija je pobijedila Tongu rezultatom 22–0, nakon ovog rezultata dolazi poraz Američke Samoe 31–0 i poraz Samoe 11–0.[14][15] Utakmica Američke Samoe postala je najveća međunarodna pobjeda u historiji sporta (oborivši prethodni rekord postavljen u protiv Tonga),[16] dok je Archie Thompson također oborio rekord za najviše golova u međunarodnoj utakmici, postigavši 13.

Rekordna forma Australije u ranim fazama kvalifikacija na kraju se nije mogla ponoviti u njihovom međukonfederacijskom doigravanju protiv Urugvaja kasnije te godine. U prvoj utakmici, Australija je uspjela savladati Južnoamerikance rezultatom 1-0 pred domaćom publikom u Melbourneu od 84.656, ali su u gostima bili svladani rezultatom 3-0. Gostujuću utakmicu pokvario je incident na aerodromu u Montevideu prije same utakmice, gdje su australijske igrače pljuvali, udarali i zlostavljali gomila urugvajskih navijača.[17] Dana 24. maja 2004. Nova Kaledonija je postala 12. članica OFC-a.

Australija je 2005. stigla do još jednog međukonfederacijskog doigravanja protiv Urugvaja. Obje strane su pobijedile u jednoj od dvije utakmice, što je dovelo do toga da je Australija konačno okončala sušu na Svjetskom prvenstvu dramatičnom izvođenjem penala u Sidneju. Australiji je odobreno pojačano osiguranje za prvu gostujuću utakmicu, kao odgovor na incident na aerodromu 2001. godine, a u revanšu urugvajski tim je žestoko izviždan dok je svirala njihova nacionalna himna.[18] Na FIFA Svjetskom prvenstvu 2006. Australija je eliminirana od Italije tokom osmine finala.[19] Njihova pobjeda u grupnoj fazi 3-1 protiv Japana ostaje jedini put kada je tim koji predstavlja OFC pobijedio na turniru. Australija je iste godine ponovo napustila OFC i pridružila se Azijskoj nogometnoj konfederaciji.

Godine 2008, pridruženi član, Nogometni savez Sjevernih Marijanskih ostrva, također je napustio OFC i 2009. godine se pridružio AFC-u kao pridruženi član. Krajem 2009. godine, Nogometni savez Palaua, koji je geografski dio Okeanije, ali bez službenih veza s OFC-om, također je podnio zahtjev za isti status kod AFC-a kao i savez Sjevernih Marijanskih ostrva, ali nije bio uspješan.[20] Novi Zeland je okončao vlastitu sušu na Svjetskom prvenstvu 2009. kada su pobijedili Bahrein i plasirali se na Svjetsko prvenstvo 2010. Na turniru je učestvovala i Australija, koja je sada predstavljala AFC. Novi Zeland je bio jedini neporaženi tim na turniru, uprkos tome što nije prošao grupnu fazu.[21] Uz odsustvo Australije, Novi Zeland je sada redovno prisutan u plej-ofu međukonfederacija Svjetskog prvenstva. Ubjedljivo su poraženi od Meksika u dvije utakmice 2013, a za dlaku su propustili Peru 2017.[22] i Kostariku 2022.[23][24]

Kritike

Kroz svoju historiju, postojali su brojni pozivi da se ili spoje OFC i AFC, ili da se OFC raspusti i da se njegovi članovi pridruže AFC-u, kako bi se formirala Azijsko-pacifička nogometna konfederacija.

Pozivi su postali glasniji 2003. godine kada je FIFA poništila odluku da OFC-u odobri automatsko mjesto na Svjetskom prvenstvu.[25] Nedostatak učešća Australije na Svjetskom prvenstvu prije 2006. mnogi okrivljuju za OFC kvalifikacioni proces, a nogometni kritičar Matthew Hall je 2003. izjavio: "Za kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo, Socceroos će pobjeđivati u utakmicama u kriket poenima, a zatim se suočiti sa teškim doigravanjem protiv očajnog, borbeno prekaljenog protivnika koji je dobio drugi, ili čak treći život."[25]

Menadžment

ImePozicija
Lambert MaltockPredsjednik
Thierry AriiotimaPotpredsjednici
Kapi Natto John
Lord Ve'ehala
Franck CastilloGeneralni sekretar
Izvor: FIFA/OFC [26][27]

Članstvo

Trenutne članice

OFC se sastoji od 11 punopravnih članica i 2 pridružena člana. Njih dvoje su pridruženi članovi OFC-a, ali nisu članovi FIFA-e.[28]

KodDržavaGodina

osnivanja

Status

članstva

Članica

FIFA-e od

Članica

OFC-a od

Članica

MOK-a

ASA  Američka Samoa [a]1984.Punopravni1998.Da
COK  Cookova Ostrva [b]1971.1994.
FIJ  Fidži 1938.1964.1966.
KIR  Kiribati 1980.Pridruženi-2007.
NCL  Nova Kaledonija [c]1928.Punopravni2004.1999.Ne
NZL  Novi Zeland 18911948.1966.Da
PNG  Papua Nova Gvineja 19621966.
SAM  Samoa 19681986.
SOL  Solomonska Ostrva 19791988.
TAH  Tahiti [d]19891990.Ne
TGA  Tonga 19651994.Da
TUV  Tuvalu 1979Pridruženi-2006.
VAN  Vanuatu 1934Punopravni1988.

Napomene

Moguće buduće članice

  • Bougainville (autonomna regija Papua Nove Gvineje)
  •  Savezne Države Mikronezije (bila pridruženi član)[29]
  •  Maršalska Ostrva
  •  Nauru
  •  Niue (bila pridruženi član od 2006. do 2021)[29]
  •  Palau (bila pridruženi član)[29]

Bivše članice

DržavaStatus članstvaGodina
 Australija Punopravno1966–1972, 1978–2006[30]
 Kineski Taipei 1976–1978, 1982–1989
 Savezne Države Mikronezije Pridruženi2006–??? [29]
 Niue 2006–2021 [31]
 Sjeverna Marijanska ostrva 1998–2009
 Palau 2006–??? [29]

Napomene

Izrael je 1986. i 1990. iz političkih razloga učestvovao na OFC kvalifikacijskim turnirima za Svjetsko prvenstvo u nogometu, iako nikada nije bio član OFC-a.

Nečlanice

Članice AFC-a

Tri članice FIFA-e geografski su u Okeaniji, ali nisu povezane s OFC-om, već su umjesto toga članovi FIFA-ine Azijske nogometne konfederacije:

  •  Australija
  •  Guam
  •  Sjeverna Marijanska ostrva

Članice CONIFA-e

Tri članice CONIFA-e su geografski u Okeaniji, ali nisu povezane s OFC-om niti FIFA-om jer ne ispunjavaju uslove za članstvo:

  •  Havaji
  •  Uskršnje ostrvo
  •  Zapadna Nova Gvineja

Takmičenja

Nacionalna

Muška

  • OFC kup nacija
  • OFC kvalifikacijski olimpijski turnir za muškarce
  • OFC U-20 prvenstvo
  • OFC U-17 prvenstvo
  • OFC futsal prvenstvo
  • OFC omladinski turnir u malom nogometu
  • OFC prvenstvo u nogometu na pijesku

Ženska

  • OFC Kup nacija za žene
  • OFC U-20 prvenstvo za žene
  • OFC U-17 prvenstvo za žene

Ligaška

OFC profesionalna liga je regionalna liga koja se trenutno planira za inauguralnu sezonu 2025. uz podršku FIFA-e.[32]

Klupska

Muška

Ženska

  • OFC Liga prvaka za žene

Bivša takmičenja

Nacionalna

  • OFC kvalifikacijski turnir za Olimpijske igre za žene

Klupska

  • Kup pobjednika kupova Okeanije
  • OFC predsjednički kup

Također pogledajte

Reference

Vanjski linkovi