Placentni sisari

Placentni sisari (lat. Placentalia), znani i kao viši sisari ili placentaši, jedan je od tri postojeća podrazreda razreda sisarskih životinja (Mammalia); druga dva su Monotremata i Marsupialia. Posteljice se dijelom razlikuju od ostalih sisara po tome što se fetus nosi u majčinoj maternici u relativno kasnim fazama razvoja. Ime je pogrešno poimenovano s obzirom da torbari također hrane svoje fetuse preko placente,[3] iako u relativno kraćem periodu, rađaju manje razvijene mladunce koji se potom drže u majčinskom periodu u torbi.

Placentalia
(Placentni sisari)
Raspon fosila: Paleocen, prije oko 60, najviše 120 miliona godina – Sadašnjost[1][2]
Od vrha ka dnu: vampirski šišmiš, čovjek, slonovska foka, vjeverica, pangolin, slon, zebra, leteći lemur, sob, kit grbavac, zvjezdasta krtica, gigantska panda, armadilo i slonovska rovčica
Od vrha ka dnu: vampirski šišmiš, čovjek, slonovska foka, vjeverica, pangolin, slon, zebra, leteći lemur, sob, kit grbavac, zvjezdasta krtica, gigantska panda, armadilo i slonovska rovčica
Sistematika
CarstvoAnimalia
KoljenoChordata
PotkoljenoVertebrata
RazredMammalia
InfraklasaEutheria
Owen, 1837
  • Afrotheria
  • Xenarthra
  • Boreoeutheria

Anatomska obilježja

Sisaarii sa placentom se anatomski razlikuju od ostalih po:

  • dovoljno širokom otvor na dnu karlice da omogući rođenje velike bebe u odnosu na veličinu majke;[4]
  • odsustvo epistidnih kostiju koje se protežu prema naprijed od karlice, a koje imaju svi ostali sisari;[5] (Njihova je funkcija kod sisara koji nemaju placentu ukrućenje tijela tokom kretanja);[5] but in placentals they would inhibit the expansion of the abdomen during pregnancy.)[6]
  • najstražnjije kosti stopala uklapaju se u udubljenje formirano krajevima cjevalice i lisne kosti, čineći cjeloviti gornji gležanjski glob;[7]
  • prisustvo maleolusa na dnu fibule;

Potpodjela

Analiza prisutnosti/odsustva obrazaca retropozona pružila je brzo, nedvosmisleno sredstvo za otkrivanje evolucijske historije organizama: to je rezultiralo revizijom klasifikacije placentalija.[8] Sada se smatra da postoje tri glavne poddijela ili loze sisara s placentom: Boreoeutheria, Xenarthra i Afrotheria, a svi su se razlikovali od zajedničkih predaka.

Redovi današnjih sisara sa placentom u ove tri grupe

[9]
  • Magnored Afrotheria (slonovske vjeverice, tenreci, zlatne krtice, hyraxi, slonovi i morske krave)
    • Nadred Afroinsectiphilia
      • Red Afrosoricida
      • Red Macroscelidea
      • Red Tubulidentata
    • Nadred Paenungulata
      • Red Hyracoidea
      • Mirored Tethytheria
        • Red Proboscidea
        • Red Sirenia
  • Magnored Boreoeutheria
  • Magnored Xenarthra
    • Red Cingulata
    • Red Pilosa

Tačan odnos između ove tri loze još uvijek je predmet rasprave o četiri različite hipoteze s obzirom na to koja je skupina bazna ili je prvo divergirana od drugih placentnih sisara. Te hipoteze su Atlantogenata (bazna Boreoeutheria), Epitheria (bazna Xenarthra), Exafroplacentalia (bazna Afrotheria) i hipoteza koja podržava skoro istovremeno divergiranje.[1] Procjene vremena divergencije između ove tri placentalijske grupe kreću se od prije 105 do 120 miliona godina, ovisno o tipu analizirane DNK (npr. jedarnarna ili mitohondrijska)[10] i variranja interpretacije paleogeografskih podataka.[1]

Placentalia
Atlantogenata

Afrotheria

Xenarthra

Boreoeutheria
Euarchontoglires

Euarchonta

Glires

Laurasiatheria

Eulipotyphla

Scrotifera

Chiroptera

Ferungulata
Ungulata

Artiodactyla

Perissodactyla

Ferae

Pholidota

Carnivora

Kladogram je utemeljen preama Amrine-Madsen, H. et al. (2003)[11] and Asher, R. J. et al. (2009)[12]

Genomika

U 2020., genom je sekvenciran za najmanje jednu vrstu u svakom postojećem redu placentalija i u 83% porodica (105 od 127 postojećih placentnih porodica).[13]

Evolucija

Pravi sisari sa placentom (krunska grupa, uključujući sve moderne) nastali su od članova matične grupe kladusa Eutheria, koja je postojala najmanje od sredinom jure, prije oko 170 miliona godina. Ove rane euterije bili su mali, noćni insektivori, sa prilagodbama za život na drveću.[7]

Pravi posteljičari su možda potekl iz kasne krede, prije oko 90 milona godina, ali najraniji neosporni fosili su iz ranog paleocena, prije oko 66 miliona godina, nakon događaja izumiranja u kredi i paleogenu. Smatralo se da je vrsta Protungulatum donnae matična ungulata [14] poznati kao 1 metar iznad granica krede i paleogena, u geološkom sloju koji označava događaj izumiranja kredno-paleogenskog izumiranja[15] i Purgatorius, prethodno smatran matičnim primatom , pojavljuje se ne više od 300 000 godina nakon granice kreda-paleogen.[16][17] Brza pojava posteljica nakon masovnog izumiranja na kraju krede sugerira da je grupa već nastala i prošla početnu diverzifikaciju u kasnoj kredi, kako sugeriraju molekulski satovi. Loze koje su vodile do grupa Xenarthra i Afrotheria vjerovatno su nastale prije oko 90 miliona godina, a Boreoeutheria je imala početnu diverzifikaciju prije oko 70-80 miliona godina, proizvodeći loze što bi na kraju dovelo do modernih primata, glodara, Insectivora, Artiodactyla i Carnivora.

Međutim, moderni članovi placentnih redova porijeklom su iz paleogena, prije oko 66 do 23 miliona godina, odnosno nakon događaja izumiranja kreda-paleogen. Čini se da je evolucija krunskih redova poput modernih primata, glodara i mesojeda dio adaptivne radijacije[18] koja se dogodila dok su sisari brzo evoluirali da iskoriste ekološke niše koje su ostale otvorene kada je nestala većina dinosaura i drugih životinja nakon udara Chicxulub asteroida. Kako su zauzimali nove niše, sisari su brzo povećavali veličinu tijela i počeli preuzimati velike niše biljojeda i velikih mesoždera, koje su desetkacijom dinosaura ostale otvorene. Sisari su također koristili niše koje dinosauri nikada nisu dotakli: na primjer, šišmiši su razvili letenje i eholokaciju, omogućavajući im da budu visoko efikasni noćni, zračni insektivori; kitovi su prvo dobili slatkovodna jezera i rijeke, a zatim se preselili u okeane. U međuvremenu su primati stekli specijalizirane hvatajuće udove i stopala, koja su im omogućavala da hvataju grane, i velike oči sa pronicljivijim vidom koje su im omogućavale da se hrane u mraku.

Evolucija kopnenih posteljičara pratila je različite puteve na različitim kontinentima, jer ne mogu lahko preći velike vodene površine. Izuzetak su manji, poput glodara i primata, koji su napustili Lauraziju i kolonizirali Afriku, a zatim i Južnu Ameriku putem tzv. raftinga (na prirodnim splavovima)

U Africi je grupa Afrotheria doživjela veliku adaptivnun radijaciju, što je dovelo do pojavw slonova, slonovskih rovki, tenreka, zlatnih krtica, aardvarksa i morskih krava. U Južnoj Americi, dogodila se slična radijacija geupe Xenarthra, što je dovelo do modernih ljenjivaca, mravoreda i armadilosa, kao i do izumrlih ljenjivaca i gliptadonta. Ekspanzijom u Lauraziju dominirala je grupa Boreoeutheria, koja uključuje primate i glodare, insektivore, mesojede, perajare i artiodactyla. Te su se grupe proširile izvan jednog kontinenta, kada su se stvorili kopneni mostovi koji su povezivali Afriku s Evroazijom i Južnu Ameriku sa Sjevernom Amerikom.

Reference

Vanjski linkovi

Šablon:Sisari