Zatvor (probava)

Konstipacija, opstipacija ili zatvor (lat. constipatio = sažimanje, stezanje u gužvu), jest pojava nepravilnih pokreta crijeva (peristaltika), s povremenim izostankom stolice, koja je tvrda i suha. Zatvor može biti prolazan (npr. na putovanju ili na iznenadnim promjenama životnog stila i navika) ili trajno. Uzročnici su brojni: neprikladna prehrana, suzbijanje nagona na defekaciju, neki lijekovi (npr. antiparkinonici, antidepresivi, antacidi, preparati gvožđa), metaboličke bolesti ili poremećaji (diabetes mellitus, poremećaji nivoa elektrolita u krvi, uremija), bolesti centralnog ili perifernog nervnog sistema, promjene ili bolesti probavnog sistema (tumori crijeva, loša, izbrazdana, razdražljiva crijeva itd.), te psihogeni faktori. Glavni problemi pacijenata su trbušni pritisak, nelagoda i naprezanje pri defeksiji, a sa prolongiranom opsticijom, može doći do gubitka apetita, glavobolja i osjećaj umora. Iznenadna forma konstipacije kod do tada zdrave osobe pokazuje poremećaj motorne funkcije trbušnog tkiva, uzrokovan živčanim, cirkulatornim ili mišićnim oštećenjem ili začepljenjem rektuma okorjelim komadom stolice. Liječenje se zasniva na uzroku (npr. uklanjanje mehaničkih zapreka), a najčešće pravilna prehrana, potrebni su redoviti pokreti crijeva i periodična upotreba laksativa (njihova duža upotreba može izazvati crijevnu atoniju).

Konstipacija je simptom, a ne bolest. Najčešće, zatvor se smatra rijetkim pražnjenjem crijeva, obično manje od tri stolice sedmično.^[8][9] Međutim, ljudi mogu imati i druge pritužbe, uključujući:^[6][10]

• Naprezanje pri pražnjenju crijeva
• Potrebno je previše vremena za pražnjenje crijeva
• Tvrde stolice
• Bol pri pražnjenju crijeva kao posljedica naprezanja
• Bol u stomaku
• Nadimanje stomaka.
• Osjećaj nepotpune evakuacije crijeva.

Rimski kriteriji III su skup simptoma koji pomažu u standardizaciji dijagnoze zatvora u različitim starosnim grupama. Ovi kriteriji pomažu ljekarima da bolje definišu zatvor na standardizovan način.

Uzroci zatvora se mogu podijeliti na urođene, primarne i sekundarne.^[2] Najčešći tip je primarni i nije opasna po život.^[11] Također se može podijeliti prema zahvaćenoj starosnoj grupi kao što su djeca i odrasli.

Primarni ili funkcionalni zatvori definiraju se simptomima koji traju duže od šest mjeseci, a nisu uzrokovani osnovnim uzrokom kao što su nuspojave lijekova ili osnovno zdravstveno stanje.^[2][12] Nije povezan sa bolom u stomaku, što ga razlikuje od sindroma iritabilnog crijeva.^[2] To je najčešći tip zatvora i često je multifaktorski.^[11][13] Kod odraslih, takvi primarni uzroci uključuju: izbore ishrane kao što je nedovoljan unos hranjkivih vlakana ili tečnosti ili ponašanja kao što je smanjena fizička aktivnost. Kod starijih osoba, uobičajeni uzroci se pripisuju nedovoljnom unosu dijetalnih vlakana, neadekvatnom unosu tečnosti, smanjenoj fizičkoj aktivnosti, nuspojavama uzimanja lijekova, hipotireozi i opstrukciji kolorektumskim karcinomom.<ref. name=Le2007/> Dokazi koji podržavaju ove faktore su, međutim, slabi.^[14]

Sekundarni uzroci uključuju nuspojave lijekova kao što su opijati, endokrini i metabolički poremećaji kao što je hipotireoza i opstrukcija kao što je kolorektumski karcinom^[13] ili rak jajnika .^[15] Celijakijska bolest i osetljivost na gluten bez celijakije mogu se takođe pojaviti sa zatvorom.^[5][16][4] Kao posljedica hroničnog zatvora može s razviti cistokela.^[17]

Komplikacije koje mogu nastati zbog zatvora uključuju hemoroide, anusne povrede, rektumski prolaps i fecesnu impakciju.^[10][18][19] Naprezanje prilikom odvajanja stolice može dovesti do hemoroida. U kasnijim fazama zatvora, abdomen može postati nategnut, tvrd i difuzno osjetljiv. Teški slučajevi ("fecesni zatvor" ili "maligni zatvor") mogu pokazati simptome opstrukcije crijeva (mučnina, povraćanje, osjetljiv abdomen) i ankopreze, gdje mehka stolica iz tankog crijeva zaobilazi masu uticaja fecesne materije u debelom crijevu.

Zatvor je najčešći hronični gastrointestinalni poremećaj kod odraslih. U zavisnosti od definicije koja se koristi, javlja se u 2% do 20% populacije.^[11][20] Češći je kod žena, starijih osoba i djece.^[20] Specifically constipation with no known cause affects females more often affected than males.^[21] Smatra se da su razlozi zbog kojih se češće javlja kod starijih osoba zbog sve većeg broja zdravstvenih problema kako ljudi stare i smanjene fizičke aktivnosti..^[12]

• 12% populacije širom svijeta prijavljuje zatvor.^[22]
• Hronični zatvor čini 3% svih posjeta pedijatrijskim ambulantama godišnje.^[10]
• Zdravstvena zaštita povezana sa zatvorom iznosi ukupno 6,9 milijardi dolara u SAD-u godišnje.^[11]
• Više od četiri miliona Amerikanaca ima čest zatvor, što predstavlja 2,5 miliona poseta ljekaru godišnje.^[19]
• U Americi se svake godine potroši oko 725 miliona dolara na laksative.^[19]

Od davnina različita društva su objavljivala medicinska mišljenja o tome kako bi zdravstveni radnici trebali reagirati na zatvor kod pacijenata.^[23] U različitim vremenima i na različitim mjestima, ljekari su iznosili tvrdnje da zatvor ima sve tipove medicinskih ili društvenih uzroka.^[23] U povijesti liječili su zatvor na razumne i nerazumne načine, uključujući korištenje spatula mundani.^[23]

Nakon pojave klicne teorije tada je ideja "autootrovanja" na novi način ušla u popularnu zapadnjačku misao.^[23] Klistir kao naučni medicinski tretman i čišćenje debelog crijeva kao alternativni medicinski tretman postali su češći u medicinskoj praksi.^[23]

Od 1700-ih godina na Zapadu postoji neka popularna misao da ljudi sa zatvorom imaju neke moralne slabosti zbog proždrljivosti ili lijenosti.^[24]

09-129b. na Merck Manual of Diagnosis and Therapy Home Edition

• Constipation - Introduction (UK NHS site)

MedlinePlus Overview constipation

• Constipation Guideline - the World Gastroenterology Organisation (WGO)