Lionel Messi

Lionel Andrés Messi (Rosario, 24. lipnja 1987.) argentinski je nogometaš koji trenutačno igra za argentinsku nogometnu reprezentaciju i slobodan je igrač. Messi se naširoko smatra jednim od najboljih nogometaša svih vremena.[1][2][3] Njegov igrački stil izazvao je usporedbe s Diegom Maradonom, koji je Messija proglasio svojim "nasljednikom".[4][5]

Lionel Messi
Lični podaci
Puno imeLionel Andrés Messi
Datum rođenja24. lipnja 1987.
Mjesto rođenjaArgentina Rosario, Argentina
NacionalnostArgentinac
DržavljanstvoArgentina argentinsko
Visina1.69m
NadimakLeo
Pozicijanapadač
Informacija o klubu
Trenutni klubslobodan igrač
Omladinski pogoni
1995 - 2000
2000 - 2004
Argentina Newell's Old Boys
Španija FC Barcelona
Profesionalni klubovi*
GodineKlubUta. (gol.)
2004 – 2021Španija FC Barcelona520 (474)
2021 – 2023Francuska Paris Saint-Germain58 (22)
2023 –Sjedinjene Američke Države Inter Miami0 (0)
Nacionalna reprezentacija**
GodineReprezentacijaUta. (gol.)
2005 –Argentina Argentina174 (102)
* Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima koji se računaju samo za službene utakmice i tačni su do 8.6.2023.

Messi je počeo igrati nogomet u ranoj dobi, a njegov je potencijal ubrzo primijetila Barcelona. Sa 13 godina (2000. godine) je napustio mladu momčad Newell's Old Boysa i s obitelji se preselio u Europu, budući da je Barcelona ponudila da će platiti liječenje njegove deficijencije hormona rasta. Debitiravši u sezoni 2004./05., srušio je ligaški rekord za najmlađeg igrača koji je zaigrao u ligaškoj utakmici, a postao je i najmlađi strijelac u povijesti. Slijedila su velika priznanja budući da je Barcelona u Messijevoj debitantskoj sezoni osvojila prvenstvo i Ligu prvaka. Prekretnicom se pokazala sezona 2006./07.: postao je standardni prvotimac, postigavši hat-trick u El Clásicu i završivši sezonu s 14 golova u 26 ligaških utakmica. Njegova vjerojatno najbolja sezona bila je 2008./09., u kojoj je postigao 38 golova i bio sastavni dio momčadi koja je osvojila tri trofeja. U prosincu 2009. osvojio je Zlatnu loptu France Footballa,[6] nagradu World Soccera za nogometaša godine[7] i FIFA-inu nagradu za nogometaša godine.[8]

Messi je bio najbolji strijelac sa šest postignutih pogodaka, uključujući dva u finalu, Svjetskog nogometnog prvenstva mladih. Ubrzo nakon toga, postao je standardni član argentinske seniorske nogometne reprezentacije. 2006. je postao najmlađi Argentinac koji je zaigrao na Svjetskom nogometnom prvenstvu, a sljedeće je godine bio osvajač srebrne medalje na Copa Américi. Na Olimpijskim igrama 2008. u Pekingu osvojio je zlatnu medalju, svoje prvo međunarodno priznanje.

Rani život

Messi je rođen 24. lipnja 1987. u Rosariu u Argentini, u obitelji Jorgea Messija, tvorničkog radnika, i Celie (djevojački Cuccitini), honorarne čistačice.[9][10] Očeva strana obitelji potječe iz talijanskog grada Ancone odakle je njegov predak, Angelo Messi, 1883. emigrirao u Argentinu.[11][12] Ima dva starija brata Rodriga i Matíasa kao i sestru Mariu Sol.[13] Messi je s pet godina počeo igrati nogomet za Grandoli, mjesni klub koji je trenirao njegov otac Jorge.[14] Messi se 1995. preselio u Newell's Old Boys čije je sjedište u njegovu rodnom gradu Rosariu.[14] Kad mu je bilo 11, dijagnosticiran mu je manjak hormona rasta.[15] Prvoligaš River Plate pokazao je zanimanje za Messijev napredak, ali nije imao dovoljno novca za plaćanje liječenja, budući da je ono stajalo 900 dolara mjesečno.[10] Carles Rexach, sportski direktor Barcelone, saznao je za njegov talent budući da je Messi imao rođake u Kataloniji, a Messi i njegov otac dogovorili su probni rok.[10] Barcelona ga je potpisala nakon što su ga vidjeli kako igra,[16] ponudivši mu plaćanje medicinskih računa ako bi bio spreman preseliti se u Španjolsku.[14] Obitelj mu se preselila u Europu, a on je počeo igrati za omladinsku klupsku momčad.[16]

Klupska karijera

Barcelona

Messi je svoj neslužbeni debi u prvoj momčadi ostvario u prijateljskoj utakmici protiv Porta 16. studenog 2003. (sa 16 godina i 145 dana).[17][18] Za manje od godinu dana ostvario je svoj ligaški debi protiv Espanyola 16. listopada 2004. (sa 17 godina i 114 dana), postavši tako treći najmlađi igrač ikad koji je zaigrao za Barcelonu i najmlađi klupski igrač koji je igrao u La Ligi (rekord je u rujnu 2007. srušio njegov suigrač Bojan Krkić).[19][17] Kad je postigao svoj prvi seniorski gol za klub protiv Albacetea 1. svibnja 2005., Messiju je bilo 17 godina, 10 mjeseci i 7 dana, čime je postao najmlađi igrač Barcelone koji je postigao pogodak u La Ligi[20] sve do 2007. kad je Bojan Krkić srušio ovaj rekord, pogodivši na Messijevu asistenciju.[21]

Sezona 2005./06.

"Mislim da je Messi kao ja, on je najbolji u svijetu uz Ronaldinha."

Diego Maradona.[22]

16. rujna, drugi put u tri mjeseca, Barcelona je najavila obnavljanje Messijeva ugovora – ovaj se put radilo o povećanju plaće kao redovitom prvotimcu i produženju ugovora do lipnja 2014.[14] Messi je 26. rujna stekao španjolsko državljanstvo[23] te je konačno mogao ostvariti svoj debi u prvom razredu španjolskog nogometa. Messijevo prvo istrčavanje na domaćem terenu bilo je 27. rujna u Ligi prvaka protiv talijanskog Udinesea.[17] Navijači na Barceloninu stadionu, Camp Nou, ispratili su Messija ovacijama po njegovoj zamjeni, budući da su njegove majstorije s loptom i kombinacije s Ronaldinhom oduševile prisutne.[24]

Messi je u 17 ligaških nastupa šest puta tresao mreže, a u šest je nastupa u Ligi prvaka pogodio jedanput. Međutim, sezona mu je završila 7. ožujka 2006. nakon što je tijekom utakmice drugog kruga Lige prvaka protiv Chelsea pretrpio rupturu mišića.[25] Barcelona je sezonu završila trijumfalno, postavši prvak Španjolske i Europe.[26][27]

Sezona 2006./07.

Messi na utakmici s Rangersom 2007.

Messi se u sezoni 2006./07. ustalio kao standardni prvotimac, postigavši 14 pogodaka u 26 utakmica.[28] 12. studenog, na utakmici protiv Zaragoze, Messi je slomio stopalo, što ga je udaljilo s terena tri mjeseca.[29][30] Messi se od ozljede oporavio u Argentini, a vratio se protiv Racing Santandera 11. veljače,[31] gdje je nastupio kao zamjena u drugom poluvremenu. 11. ožujka, u El Clásicu Messi je bio u vrhunskoj formi, postigavši hat-trick u remiju 3:3 kojeg je Barcelona okončala s deset igrača na terenu. Sva tri pogotka bila su izjednačujuća, a treći je postignut u sudačkoj nadoknadi.[32] Tako je postao prvi igrač nakon Ivana Zamorana (za Real Madrid u sezoni 1994./95.) koji je postigao hat-trick u El Clásicu.[33] Osim toga, Messi je i najmlađi igrač ikad koji je postigao pogodak u velikom derbiju. U nastavku je prvenstva još češće pronalazio mrežu; 11 od njegovih 14 ligaških golova u sezoni postignuto je u posljednjih 13 utakmica.[34]

Messi trenutak prije postizanja zgoditka protiv Getafea

Messi je dokazao i kako etiketa "novog Maradone" nije bila samo napuhavanje, gotovo repliciravši Maradonine najslavnije golove u istoj sezoni.[35] 18. travnja 2007., postigao je dva gola tijekom polufinala Kupa kralja protiv Getafea, od kojih je jedan bio iznimno sličan Maradoninom slavnom golu protiv Engleske na Svjetskom prvenstvu 1986. u Meksiku.[36] Svjetski mediji počeli su ga uspoređivati s Maradonom, dok su ga oni španjolski nazvali "Messidona".[37] Pretrčao je otprilike istu razdaljinu, 62 metra, prešao isti broj igrača (šest, uključujući vratara), pogodio iz vrlo slične pozicije te potrčao prema korner zastavici kao i Maradona 21 godinu ranije.[35] Na konferenciji za novinare nakon utakmice, Messijev suigrač Deco je rekao: "Bio je to najbolji gol kojeg sam vidio u životu."[38] Messi je i protiv Espanyola postigao gol jako sličan onom Maradoninu kojeg je dao rukom u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva 1986. protiv Engleske. Messi se odrazio prema lopti i rukom je proslijedio pokraj vratara Carlosa Kamenog.[39] Unatoč protestima igrača Espanyola gol je priznat iako su televizijske snimke jasno ukazivale na igranje rukom.[39]

Sezona 2007./08.

Tijekom sezone 2007./08., Messi je u jednom tjednu zabio pet golova odvevši Barcelonu među prve četiri momčadi La Lige. 19. rujna je pogodio jednom u domaćoj pobjedi protiv Lyona 3:0 u Ligi prvaka.[40] 22. rujna protiv Seville postigao je dva zgoditka,[41] a 26. rujna još dva u 4:1 pobjedi nad Zaragozom.[42] 27. veljače 2008. odigrao je svoju 100. službenu utakmicu za Barçu protiv Valencije.[43]

Nominiran je za nagradu FIFPro u kategoriji napadača.[44] U anketi internetskog izdanja španjolskih novina Marca izabran je za najboljeg igrača svijeta sa 77 posto glasova.[45] Kolumnisti iz novina El Mundo Deportivo i Sport izjavili su da bi Zlatna lopta trebala pripasti Messiju, što je potvrdio i Franz Beckenbauer.[46]

Messi je 4. ožujka tijekom utakmice protiv Celtica pretrpio rupturu mišića koja ga je izbacila s terena na šest tjedana. Bila je to četvrta ozljeda te vrste koju je Messi zadobio u posljednje tri sezone.[47]

Sezona 2008./09.

Messi na utakmici protiv Deportiva

Nakon Ronaldinhova odlaska iz kluba, Messi je naslijedio njegov broj 10[48] 1. listopada 2008., tijekom susreta Lige prvaka protiv Šahtara, Messi je pogodio dva puta u posljednjih sedam minuta, ušavši kao zamjena za Thierryja Henryja i tako preokrenuo rezultat od 1:0 na 1:2 za pobjedu Barcelone.[49] Sljedeća ligaška utakmica protiv Atlético Madrida etiketirana je kao prijateljski susret između Messija i njegova dobrog prijatelja Sergia Agüera.[50] Messi je postigao gol iz slobodnog udarca i asistirao za još jedan u pobjedi Barcelone od 6:1.[51] Messi je ponovno oduševio protiv Seville postigavši gol iz voleja s 23 metra, a zatim predriblavši vratara i pogodivši za drugi iz mrtvog kuta.[52] 13. prosinca 2008. godine, tijekom prvog Clásica sezone, Messi je pogodio za drugi gol u Barceloninoj pobjedi 2:0.[53] Završio je i kao drugi u izboru za FIFA-inog igrača godine sa 678 bodova.[54][55]

Messi je postigao svoj prvi hat-trick u 2009. u utakmici Kupa kralja protiv Atlético Madrida koju je Barcelona dobila s 3:1.[56] 1. veljače je, ušavši na poluvremenu kao zamjena, opet zabio dva važna pogotka u pobjedi Barcelone protiv Racing Santandera 1:2 nakon vodstva Racinga. Drugi od dva pogotka bio je Barcelonin 5000. ligaški gol.[57] U 28. kolu La Lige, Messi je postigao svoj 30. gol sezone u svim natjecanjima, sudjelujući u pobjedi 6:0 protiv Malage.[58] 8. travnja 2009. pogodio je dvaput u pobjedi protiv Bayerna u Ligi prvaka, postavivši tako osobni rekord od devet golova u natjecanju.[59] 18. travnja Messi je zabio svoj 20. ligaški gol sezone u pobjedi 1:0 kod Getafea, čime je Barcelona zadržala svoju prednost od šest bodova ispred Real Madrida.[60]

Michael Carrick i Messi u finalu Lige prvaka 2009.

Pri završetku Barcelonine sezone, Messi je dvaput zabio (svoj 35. i 36. gol u svim natjecanjima) te tako zapečatio veliku pobjedu od 6:2 nad Real Madridom na Santiago Bernabéuu[61] što je bio najteži poraz Reala od 1930.[62] Nakon postizanja oba gola, otrčao je prema kamerama, podigao svoj dres i pokazao majicu s natpisom Síndrome X Fràgil, kako bi pokazao suosjećanje s djecom koja pate od bolesti.[63] Messi je sudjelovao i u akciji koja je prethodila pogotku Andrésa Inieste u sudačkoj nadoknadi protiv Chelseaja u polufinalu Lige prvaka kojim je Barcelona prošla u finale s Manchester Unitedom. 13. svibnja je osvojio svoj prvi Kup kralja, postigavši jedan gol i asistiravši za druga dva u pobjedi 4:1 nad Athletic Bilbaom.[64] Pomogao je svojoj momčadi i u osvajanju dvostrukog naslova konačnim trijumfom u La Ligi. 27. je svibnja pomogao Barceloni da odnese i trofej Lige prvaka postigavši drugi pogodak u 70. minuti; postao je i najbolji strijelac Lige prvaka s devet golova.[65] Osvojio je i nagrade UEFA-e za najboljeg napadača i igrača Lige prvaka čime je zaokružio fantastičnu europsku sezonu.[66] Ta je pobjeda označila trostruki trijumf Barcelone koja je u jednoj sezoni osvojila Kup kralja, La Ligu i Ligu prvaka,[67] te postala prvi španjolski klub koji je ikada osvojio tri naslova.[68]

Sezona 2009./10.

Nakon osvajanja europskog Superkupa 2009., Barcelonin menadžer Josep Guardiola priznao je kako je Messi vjerojatno najbolji igrač kojeg je ikada vidio.[69]

Messi je 18. rujna potpisao novi ugovor s Barcelonom, do 2016. te s otkupnom klauzulom od 250 milijuna eura, čime je postao najplaćeniji igrač u La Ligi sa zaradom koja se kreće oko 9,5 milijuna eura godišnje.[70][71] Četiri dana kasnije, 22. rujna, Messi je postigao dva gola i asistirao za još jedan u Barçinoj pobjedi od 4:1 protiv Racinga u prvenstvu.[72] 29. rujna je postigao svoj prvi europski gol sezone u 2:0 pobjedi nad Dinamo Kijevom.[73]

1. prosinca nogometni magazin France Football objavio je kako je Messi dobitnik Zlatne lopte sa 473 boda, 240 više od drugoplasiranog Cristiana Ronalda.[6] 10. prosinca časopis World Soccer proglasio ga je nogometašem godine.[7] Messi je sezonu nagrada zaključio 21. prosinca trećim najvećim priznanjem, FIFA-inom nagradom za nogometaša godine.[8]

Messi je u posljednjem mjesecu 2009. s Barcelonom nastupio i na Svjetskom klupskom prvenstvu. Barcelona je natjecanje kao europski prvak započela u polufinalu, gdje je svladala meksički Atlante, a u finalu argentinski Estudiantes. Messi je postigao dva pogotka, po jedan u svakoj utakmici, a drugi je ujedno odlučio pobjednika turnira.[74][75] Proglašen je i najboljim igračem turnira.[76]Messi je 10. siječnja 2010. postigao svoj prvi hat-trick u 2010., ali i u sezoni, protiv Tenerifea u pobjedi 0:5.[77] 17. siječnja je zabio svoj 100. gol za klub u 4:0 pobjedi protiv Seville.[78]

Zatim je ostvario niz od 11 pogodaka u pet utakmica. Prvo je pogodio u 84. minuti protiv Málage za pobjedu 2:1, a zatim dva gola protiv Almeríje u remiju 2:2. Uslijedio je tjedan u kojem je bio strijelac osam pogodaka; započeo je hat-trickom protiv Valencije u domaćoj 3:0 pobjedi, nastavio se u Ligi prvaka s dva gola Stuttgartu u pobjedi 4:0, kojom je Barcelona osigurala plasman u četvrtfinale,[79] te sve zaključio novim hat-trickom Zaragozi u gostujućoj 4:2 pobjedi,[80] postavši tako prvi Barcelonin igrač koji je u prvenstvu postigao dva uzastopna hat-tricka.[81] Protiv Osasune 24. ožujka odigrao je svoju 200. službenu utakmicu za Barcelonu. 6. travnja po prvi je put u karijeri postigao četiri gola u jednoj utakmici u pobjedi 4:1 protiv Arsenala u uzvratnoj utakmici četvrtfinala Lige prvaka. Tako se izjednačio s Rivaldom kao Barcelonin najbolji strijelac u tom natjecanju.[82] Messi je 10. travnja postigao svoj 40. gol sezone kad je bio strijelac prvog pogotka u gostujućoj 2:0 pobjedi protiv Real Madrida u El Clásicu.[83]

Sezonu je u španjolskoj ligi završio kao najbolji strijelac s 34 gola, čime je izjednačio Ronaldov klupski rekord po broju pogodaka u jednoj ligaškoj sezoni, postavljen u sezoni 1996./97. Osim toga, postao je i dobitnik Zlatne kopačke kao najbolji strijelac europskih liga.[84]

Reprezentativna karijera

U lipnju 2004. debitirao je za Argentinu, odigravši za reprezentaciju do 20 godina prijateljsku utakmicu protiv Paragvaja.[85] 2005. je bio dio momčadi koja je osvojila svjetsko prvenstvo mladih u Nizozemskoj. Na istom je natjecanju osvojio Zlatnu loptu, nagradu za najboljeg igrača turnira, i Zlatnu kopačku, nagradu za najboljeg strijelca.[86]

17. kolovoza 2005. sa 18 je godina odigrao svoju prvu utakmicu za seniorsku reprezentaciju protiv Mađarske. Trebao je biti zamijenjen u 63. minuti, ali je isključen u 65. jer je sudac Markus Merk smatrao kako je laktom udario braniča Vilmosa Vanczáka, koji je vukao Messija za dres. Odluka je bila prijeporna, a Maradona je čak tvrdio kako je unaprijed smišljena.[87][88] Messi se vratio u momčad 3. rujna u kvalifikacijskom porazu Argentine 1:0 u gostima kod Paragvaja. Prije utakmice je izjavio: "Ovo je moj ponovljeni debi. Prvi je bio malo prekratak."[89] Zatim je protiv Perua odigrao prvu utakmicu za reprezentaciju od prve minute; nakon utakmice Pekerman je opisao Messija kao "dragulj".[90]

28. ožujka 2009., u kvalifikacijskoj utakmici protiv Venezuele, Messi je po prvi put nosio dres s brojem 10. Bila je to prva službena utakmica Diega Maradone na klupi Argentine. Argentina je pobijedila 4:0, a Messi je postigao prvi pogodak.[91]

Svjetsko prvenstvo 2006.

Ozljeda koja ga je na kraju sezone 2005./06. na dva mjeseca udaljila s terena ugrozila je njegovo pojavljivanje na Svjetskom prvenstvu. Messi je 15. svibnja 2006. ipak izabran u argentinsku selekciju. Igrao je u posljednjoj utakmici prije prvenstva s argentinskom U-20 reprezentacijom 15 minuta te prijateljsku utakmicu s Angolom od 64. minute.[92][93]S klupe je promatrao prvu utakmicu Argentine protiv Obale Bjelokosti.[94] U sljedećoj utakmici protiv Srbije, Messi je postao najmlađi igrač koji je predstavljao Argentinu na svjetskom prvenstvu kad je u 74. minuti ušao kao zamjena za Maxija Rodrígueza. Nekoliko trenutaka nakon ulaska asistirao je Hernanu Crespu te postigao pogodak u pobjedi 6:0, čime je postao najmlađi strijelac na turniru i šesti najmlađi u povijesti svjetskih prvenstava.[95] Messi je u remiju 0:0 s Nizozemskom zaigrao od prve minute.[96]U osmini finala protiv Meksika, Messi je ušao kao zamjena u 84. minuti, kad je rezultat bio 1:1. Postigao je pogodak, ali je on poništen zbog zaleđa[97][98] nakon čega je Argentina prošla dalje u produžetku. Trener José Pekerman ostavio je Messija na klupi u četvrtfinalnom okršaju protiv Njemačke, koju su izgubili s 4:2 na jedanaesterce.[99]

Copa América 2007.

Messi na Copa Américi 2007.

Svoju prvu utakmicu na Copa Americi 2007. odigrao je 29. lipnja 2007., kad je Argentina u prvoj utakmici porazila Sjedinjene Države s 4:1. Messi je u toj utakmici pokazao svoje playmakerske vještine: pripremio je gol za napadača Hernána Crespa te nekoliko puta zaprijetio američkom golu. Tevez ga je zamijenio u 79. minuti i zabio nekoliko minuta kasnije.[100]

Drugu je utakmicu odigrao protiv Kolumbije, u kojoj je izborio jedanaestarac koji je Crespo pretvorio u izjednačenje 1:1. Sudjelovao je i u akciji za drugi pogodak Argentine budući da je fauliran ispred šesnaesterca, nakon čega je Juan Roman Riquelme pogodio iz slobodnog udarca i povisio vodstvo Argentine na 3:1.[101]

U trećoj utakmici protiv Paragvaja trener je odmarao Messija jer se Argentina već plasirala u četvrtfinale. U 64. je minuti zamijenio Estebana Cambiassa dok je rezultat bio 0:0. U 79. je minuti pripremio gol za Javiera Mascherana.[102] U četvrtfinalu, protiv Perua, Messi je postigao drugi gol nakon Riquelmeova dodavanja u pobjedi 4:0.[103] U polufinalnom okršaju s Meksikom, Messi je postigao pogodak lobom preko Oswalda Sancheza u pobjedi Argentine 3:0.[104] Argentina je u finalu s 3:0 poražena od Brazila.[105]

Messi na utakmici protiv Brazila na Olimpijskim igrama 2008.

Olimpijske igre 2008.

Nakon što je zabranila Messiju da zaigra za svoju zemlju na Olimpijskim igrama 2008. u Pekingu,[106] Barcelona je pristala pustiti ga nakon razgovora kojeg je održao s Josepom Guardiolom.[107] Pridružio se momčadi Argentine i postigao prvi gol u pobjedi 2:1 protiv Obale Bjelokosti.[107] Zatim je postigao prvi zgoditak i asistirao Ángelu Di Maríi u drugoj utakmici u pobjedi 2:1 u produžetku protiv Nizozemske.[108] Nastupio je i u polufinalnom susretu protiv Brazila, kojeg je Argentina dobila 3:0 i tako prošla u finale.[109] U utakmici za zlatnu medalju, Messi je ponovno asistirao Di Maríi za jedini pogodak u pobjedi protiv Nigerije.[110]

Svjetsko prvenstvo 2010.

Nakon uspješne klupske sezone s Barcelonom Messi se pronašao na popisu izbornika Diega Maradone za Svjetsko prvenstvo u Južnoafričkoj Republici,[111] gdje je reprezentacija smještena u skupinu B s Grčkom, Južnom Korejom i Nigerijom.

U prvom kolu, 12. lipnja, u pobjedi 1:0 protiv Nigerije Messi je odigrao svih devedeset minuta i propustio nekoliko izglednih prilika.[112] 17. lipnja, u drugom kolu protiv Južne Koreje, sudjelovao je u akcijama za sva četiri pogotka Argentine u pobjedi 4:1 te pomogao Gonzalu Higuainu da postigne hat-trick.[113] Odigrao je i cijeli susret trećeg kola protiv Grčke (pobjeda 2:0) te je proglašen igračem utakmice.[114]

U osmini finala protiv Meksika bio je asistent za prvi gol Carlosa Teveza u pobjedi 3:1. Gol je priznat iako je bilo jasno da je postignut iz zaleđa.[115] Messi je Svjetsko prvenstvo završio u četvrtfinalu, kad je Argentina doživjela poraz od Njemačke 4:0.[116]

Osobni život

Messi je u vezi s Antonellom Roccuzzo, koja je isto tako podrijetlom iz Rosaria.[117] Planiraju se vjenčati krajem 2010.[118]

Nalazi se na omotu videoigre Pro Evolution Soccer 2009, a uključen je i u promotivne kampanje za igru.[119][120] Messi je, zajedno s Fernandom Torresom,[121] zaštitno lice videoigre Pro Evolution Soccer 2010.[122][123][124] Messija sponzorira njemačka kompanija za proizvodnju sportske opreme Adidas, a pojavljuje se i u njihovim televizijskim reklamama.[125]

Klupska statistika

  • Stanje 23. listopada 2010.
KlubSezonaLigaKup[nb 1]Europa[nb 2]Svj. kl. pr.Ukupno
Nas.Gol.Asi.Nas.Gol.Asi.Nas.Gol.Asi.Nas.Gol.Asi.Nas.Gol.Asi.
Barcelona2004./05.710100100910
2005./06.17632106112584
2006./07.2614242161000036173
2007./08.281012300961401613
2008./09.3123118621295513818
2009./10.3534104301281220534711
2010./11.333118910313123555324
Ukupno177119563122659371122026918073

Reprezentativni golovi

#DatumMjestoProtivnikRezultatIshodNatjecanje
1.
1. ožujka 2006.Basel, Švicarska Hrvatska
2:3
porazPrijateljska
2.
16. lipnja 2006.Gelsenkirchen, Njemačka Srbija i Crna Gora
6:0
pobjedaSvjetsko prvenstvo 2006.
3.
5. lipnja 2007.Barcelona, Španjolska Alžir
4:3
pobjedaPrijateljska
4.
5. lipnja 2007.Barcelona, Španjolska Alžir
4:3
pobjedaPrijateljska
5.
8. srpnja 2007.Barquisimeto, Venezuela Peru
4:0
pobjedaCopa America 2007.
6.
11. srpnja 2007.Puerto Ordaz, Venezuela Meksiko
0:3
pobjedaCopa América 2007.
7.
16. listopada 2007.Maracaibo, Venezuela Venezuela
0:2
pobjedaKvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2010.
8.
20. studenog 2007.Bogotá, Kolumbija Kolumbija
2:1
porazKvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2010.
9.
4. lipnja 2008.Kalifornija, SAD Meksiko
1:4
pobjedaPrijateljska
10.
11. listopada 2008.Buenos Aires, Argentina Urugvaj
2:1
pobjedaKvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2010.
11.
11. veljače 2009.Marseille, Francuska Francuska
0:2
pobjedaPrijateljska
12.
28. ožujka 2009.Buenos Aires, Argentina Venezuela
4:0
pobjedaKvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2010.
13.
14. studenog 2009.Madrid, Spanska Španija
2:1
porazPrijateljska
14.
7. rujna 2010.Buenos Aires, Argentina Španija
4:1
pobjedaPrijateljska

Nagrade

Klub

  • La Liga (9): 2004./05., 2005./06., 2008./09., 2009./10., 2010./11., 2012./13., 2014./15., 2015./16., 2017./18.
  • Kup kralja (6): 2008./09., 2011./12., 2014./15., 2015./16., 2016./17., 2017./18.
  • UEFA Liga prvaka (4): 2005./06., 2008./09., 2010./11., 2014./15.
  • Španjolski superkup (7): 2006., 2009., 2010., 2011., 2013., 2016., 2018.
  • UEFA Superkup (3): 2009., 2011., 2015.
  • FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo (3): 2009., 2011., 2015.

Reprezentacija

Individualne

  • U-21 europski nogometaš godine: 2007.
  • Najbolji strijelac FIFA U-20 svjetskog prvenstva: 2005.
  • Najbolji igrač FIFA U-20 svjetskog prvenstva: 2005.
  • Najbolji mladi igrač Copa Américe: 2007.
  • Igrač godine u Argentini: 2005., 2007.
  • FIFPro specijalna nagrada za mladog igrača godine: 2006./07., 2007./08.
  • FIFPro nagrada za svjetskog mladog igrača godine: 2005./06., 2006./07., 2007./08.
  • Nagrada World Soccera za mladog igrača godine: 2005./06., 2006./07., 2007./08.
  • Premio Don Balón (Najbolji strani igrač u La Ligi): 2006./07., 2008./09.
  • Trofej EFE (Najbolji ibero-američki igrač u La Ligi): 2006./07., 2008./09.
  • FIFPro World XI: 2006./07., 2007./08.
  • UEFA momčad godine: 2007./08., 2008./09.
  • FIFA momčad godine: 2008.
  • Najbolji strijelac UEFA Lige prvaka: 2008./09., 2009./10.
  • Trofej Alfredo Di Stéfano: 2008./09., 2009./10.
  • UEFA klupski napadač godine: 2008./09.
  • UEFA klupski nogometaš godine: 2008./09.
  • Zlatna lopta France Footballa: 2009.
  • Nagrada World Soccera za nogometaša godine: 2009.
  • Najbolji igrač Svjetskog klupskog prvenstva 2009.
  • FIFA-in igrač godine: 2009.
  • Trofej Pichichi: 2010.
  • Europska Zlatna kopačka: 2010.

Bilješke

Izvori

Vanjske veze