Prvi rat u Gorskom Karabahu (1988. – 1994.)

Ovo je glavno značenje pojma Prvi rat u Gorskom Karabahu (1988. – 1994.). Za trenutni događaj pogledajte Sukobi u Gorskom Karabahu 2020..

Rat u Gorskom Karabahu (armenski: Արցախյան ազատամարտ, izgovor: arcahjan azatamart; azerski: Qarabağ münaqişəsi) bio je oružani sukob između Armenaca u Gorskom Karbahu koje je podržavala Republika Armenije i Azerbajdžana koji se odvijao između veljače 1988. i svibnja 1994. u pokrajini Gorski Karabah. Kako se rat razvijao, Armenija i Azerbajdžan, obje bivše republike Sovjetskog Saveza, ušle su u otegnuti, neobjavljeni gorski rat unutar pokrajine Karabah zbog težnji Azerbajdžana da spriječi odvajanje iste pokrajine iz svojih granica. Narodna skupština Gorskog Karbaha glasovala je za ujedinjenje Karabaha s Armenijom, dok je također održan i referendum, kojeg su Azeri u Karabahu uglavnom bojkotirali, na kojem se većina stanovništva izjasnila za neovisnost. Zahtjev za ujedinjenjem s Armenijom, koji je dosegao svoj vrhunac krajem 1980.-ih, počeo je kao miran poduhvat. Međutim, sljedećih mjeseci, kako se bližio raspad SSSR-a, pokret se razvio u nasilan sukob između Armenaca i Azera što je rezultiralo tvrdnjama o etničkom čišćenju s obje strane.^[5][6]

Rat u Gorskom Karabahu
Vrijeme 1988. - 1994. Lokacija Gorski Karabah; Armenija, Azerbajdžan Ishod Armenska pobjeda Potpisan sporazum o prekidu vatre (Protokol iz Biškeka)
Sukobljeni
Armenija Republika Gorski Karabah Podrška: Plaćenici ZND-a	Azerbajdžan Podrška: Afganistanski mudžahedini Čečenski mudžahedini Plaćenici ZND-a
Vođe
Samvel Babajan Monte Melkonian † Hamajak Harojan Vazgen Sargsjan Arkadij Ter-Tatevosjan Anatolij Zinevič	Isgandar Hamidov Surat Husejnov Rahim Gazijev Shamil Basajev Gulbuddin Hekmatjar
Vojne snage
20.000 (snage RGK) 20.000 (Armenija)[1]	74.000[1] 2000 - 3000 afganistanskih/čečenskih mudžahedina
Posljedice
Mrtvi: 4.592[2] Nestali: 196[2]	Mrtvi: 25.000[3] - 30.000[2] Ranjeni: 60.000[1][3] Nestali: 4.210[4]
Civilne smrti 1264 armenskih civila (uključuje građane Armenije)[2] Točan broj azerbajdžanskih civilnih žrtava je nepoznat.

Među-etnički sukob ubrzo se rasplamsao nakon što je parlament Autonomne Oblasti Gorski Karabah 20. veljače 1988. izglasao odluku o pripajanju pokrajine Armeniji. Nastanak armenskog separatističkog pokreta olakašalo je i stanje u tadašnjem SSSR-u. Dok je Azerbajdžan proglašavao neovisnost od SSSR-a uklanjajući posebnosti koje je imala vlada enklave, armenska je većina glasovala za odvajanje od Azerbajdžana usputno proglasivši međunarodno nepriznatu Republiku Gorski Karabah.

Borbe širokih razmjera izbile su u zimu 1992. Međunarodno posredništvo nekoliko grupa uključujući europski OESS, nije bilo uspješno u donošenju rezolucije s kojom bi obje strane bile zadovoljne. U proljeće 1993. armenske su snage zarobile područja izvan same enklave, na taj način dovodeći u mogućnost uključenje drugih zemalja iz regije u sukob. Do kraja rata 1994. Armenci su imali punu kontrolu nad većinom enklave te su držali i oko 9 % azerbajdžanskog teritorija izvan nje. Kao rezultat sukoba, raseljeno je oko 230.000 Armenaca iz Azerbajdžana te 800.000 Azera iz Armenije i Karabaha.^[7] Prekid vatre je potpisan uz rusko posredništvo u svibnju 1994.