XXVI. Olimpijske igre – Atlanta 1996.

XXVI. Olimpijske igre - Atlanta 1996.

XXVI. Olimpijske igre - Atlanta 1996.
grad domaćin	Atlanta, SAD
broj športaša	10320
broj športova	26
broj natjecanja	271
otvaranje igara	19. srpnja 1996.
zatvaranje igara	4. kolovoza 1996.
športaška prisega	Teresa Edwards
sudačka prisega	Hobie Billingsley
olimpijska baklja	Muhammad Ali

XXVI. Olimpijske igre su održane 1996. godine u Atlanti, u SAD-u. Ostali gradovi kandidati su bili Atena, Beograd, Manchester, Melbourne i Toronto. Usprkos očekivanju da će Igre 1996. godine, na sto godina modernog olimpizma, biti dodijeljene Grčkoj odnosno Ateni, to se nije dogodilo. MOO je u pojašenjenju objavio da su nažalost stanje i broj športskih borilišta u Ateni (te 1990. godine kada se donosila odluka) bili nedovoljni da bi se uspješno organizirale Igre za 1996. godinu. Atena je kasnije dobila organizaciju Olimpijskih igara 2004. godine.

Organizacija Igara nije protekla bez problema, iako su Igre ukupno ostvarile profit. Po prvi puta je primijenjen princip po kojem su se kompletne Igre financirale bez ikakve pomoći javnih fondova (države ili grada) već su se svi troškovi pokrili od prodaje ulaznica, reklama i iz privatnih fondova. Posljedica je bila da je organizatoru često bila zamjerana pretjerana komercijalizacija događanja, što nije baš u skladu s duhom olimpizma.

Igre su imale i tragičnu stranu, u eksploziji postavljene bombe na olimpijskom stadionu 27. srpnja poginuo je jedan gledatelj a još stotinjak ih je ozlijeđeno. Natjecatelji i novinari pamte Igre i po velikim prometnim gužvama, koje su jako otežale kretanje između različitih borilišta kroz grad, i izazvale dosta nezadovoljstva sudionika Igara.

Ipak, sama natjecanja su bila jako dobro praćena i kvalitetna, te su u športskom smislu Igre uspjele. Na ceremoniji otvaranja Igara baklju je upalio Muhammad Ali, a ceremoniji je bio prisutan i slovenski gimnastičar Leon Štukelj kao jedan od najstarijih živućih olimpijaca tih godina. U program su uključeni šport softbol te dvije nove discipline: odbojka na pijesku i brdski biciklizam. Sudjelovalo je rekordnih 197 zemalja, a čak njih 79 osvojilo je barem jedno odličje.

U natjecateljskom programu su se istaknuli sljedeći pojedinci i događaji:

• Naim Suleymanoglu je postao prvi dizač utega s tri osvojena zlata na OI za redom.
• Michael Johnson je osvojio zlata u utrkama na 200 m i na 400 m, oborivši pri tome svjetski rekord na 200 m. Donovan Bailey iz Kanade je pak postavio svjetski rekord na 100 m osvojivši pri tome logično i zlatnu medalju. U sprintu se još istaknula Marie-José Perec koja je kao i Johnson osvojila discipline 200 m i 400 m.
• Zbog činjenice da su po prvi puta na Igrama nastupali i profesionalci u biciklizmu, priliku za zlato je iskoristio i Miguel Indurain, jedan od najuspješnijih profesionalnih biciklista u povijesti.
• Michelle Smith iz Irske je osvojila tri zlata i broncu u plivanju. Na njene medalje je međutim pala sjena dvije godine kasnije kada je bila kažnjena zbog dopinga, iako su joj medalje s OI službeno ostale priznate. Amy van Dyken iz SAD-a je osvojila četiri zlata u plivanju.
• Andre Agassi iz SAD-a je osvojio zlatnu medalju, postavši time prvi tenisač koji je u karijeri osvojio barem jednom sva četiri najveća teniska turnira i Olimpijske igre.
• Kurt Angle iz SAD-a je osvojio zlato u hrvanju, iako je tijekom borbe imao frakturu vrata!
• Deng Yaping iz Kine je osvojila zlato u stolnom tenisu za žene pojedinačno i u paru. Time je ponovila uspjeh od četiri godine ranije, s Igara u Barceloni.
• Tradicionalna športska velesila, Velika Britanija osvojila je samo jednu zlatnu medalju. Čast britanskog športa spasio je dvojac bez kormilara Pinsent - Redgrave.
• Carl Lewis završava svoju veličanstvenu olimpijsku karijeru osvajanjem četvrte uzastopne zlatne medalje u skoku u dalj, čime ponavlja podvig svog sunarodnjaka, bacača diska Ala Oertera.