Bagdad

Ime Bagdad potiče iz predislamskog doba, a njegovo porijeklo nije sasvim sigurno. Mjesto gdje se nalazi grad bilo je naseljeno hiljadama godina, a u 8. vijeku tamo se razvilo nekoliko aramejskih sela, među kojima je jedno bilo naziva Bagdad, a za koje se smatra da je upotrijebljeno kao naziv Abasidske metropole.^[8]

U nekim zapisima na asirskom klinastom pismu te u babilonskim zapisima koji sežu u period 2000 p.n.e. spominje se pojam Bagdadu^[9][10] Zapisi Nabukodonosora (600 p.n.e.) opisuju kako je on renovirao stari babilonski grad Bag-dadu.^[11] Smatra se da je postojalo drugo babilonsko naselje nazvano Bagdad, u gornjoj Mezopotamiji, u blizini drevnog grada Edese. Ime grada nije pronađeno bilo gdje izvan drevne Mezopotamije.^[8]

Grad leži uz obale rijeke Tigris i bio je naseljen od starovjekovnih vremena. U Bagdadu je suptropska aridna klima i jedan je od najtoplijih velegradova na svijetu. Temperatura na području Bagdada kreće se od 16,4 °C zimi do 43,5°C u julu i augustu. Najveće padaline su u rujnu i svibnju, s prosječnih oko 150 mm. Dana 11. 1. 2008. godine, po prvi put u posljednjih stotinu godina, pao je lagani snijeg^[12].

Nakon pada dinastije Emevija, prve dinastije halifa, pobjednički vladari Abasida su htjeli imati svoju vlastitu prijestolnicu odakle će vladati hilafetom. Izabrali su mjesto sjeverno od sasanidske prijestolnice Ktesifona (a također i sjeverno gdje je nekad stajao drevni Babilon), te je halifa el-Mensur 30. jula 762.^[13] zvanično započeo gradnju grada, a nadzor nad izgradnjom vršila je vladarska porodica Barmakida.^[14] Halifa Mensur vjerovao je da je Bagdad savršen grad za prijestolnicu islamskog carstva kojim su vladali Abasidi. Njemu se ovo mjesto izuzetno sviđalo pa je jedne prilike rekao: Ovo je zaista grad koji ću osnovati, gdje ću živjeti i gdje će moji potomci nakon toga vladati.^[15]

Rastu grada pomogla je njegov odličan položaj, zasnovan na najmanje dva faktora: grad ima kontrolu nad strateškim i trgovačkim putevima duž rijeke Tigris te ima obilje vode u pustinjskom i vrlo suhom okruženju. Vodene površine postoje i na sjevernom i na južnom kraju grada, što daje mogućnost svim domaćinstvima da imaju dovoljne količine, što je u vrijeme nastanka grada bilo neuobičajeno.

Bagdad je uveliko zasjenio Ktesifon, prijestolnicu Perzijskog carstva, a koji se nalazio oko 30 km jugoistočno od današnjeg Bagdada. Danas sve što je ostalo od Ktesifona je grad-hram Salman Pak, južno od šireg gradskog područja Bagdada. Sam Ktesifon je zamijenila i "apsorbirala" Seleukija, prva prijestolnica Seleučkog carstva. Seleukija je ranije zamijenila i grad Babilon.

U prvim godinama od nastanka, grad je poznat kao mjesto koje je približno opisano u Kur'anu, kao raj (džennet).^[15] Za njegovu izgradnju bile su potrebne četiri godine (764-768). Mensur je sakupio inženjere, geometre i umjetnike iz cijelog tada poznatog svijeta koji su se sakupili i napravila planove za izgradnju. Preko 100 hiljada radnika je bilo angažirano na izgradnji, a mnogima se i plaćalo za radove.^[13] Za početak gradnje odabran je mjesec juli, jer je po mišljenju dva astrologa Naubakta Ahvazija i MašAllah ibn Atarija, grad trebao biti izgrađen u astrološkom znaku lava.^[15] Taj astrološki znak povezivan je sa vatrom i simbolizirao produktivnost, ponos i razvoj.

Za izgradnju grada korištene su cigle oblika kocke veličine 46 cm, jednake sa sve četiri strane. Ebu Hanifa je bio zadužen za cigle, te je konstruirao kanal kojim se voda dopremala do gradilišta a osim za proizvodnju cigli koristila se i za piće. Mramor se također koristio za izgradnju mnogih građevina u gradu, mramorne ploče se korištene kao obloga korita rijeke. Oko grada bila su četiri odbrambena zida po imenima Kufa, Basra, Damask i Horasan, nazvana tako jer su njihove kapije bile usmjerene u pravcima tih gradova odnosno regija. Udaljenost između tih kapija bila je nešto manja od 2,4 km. Svaka od njih je imala dvostruka vrata napravljena od željeza, bila su tako masivna da je bilo neophodno nekoliko ljudi da ih otvore ili zatvore. Sami zidovi grada bili su debeli oko 44 m na donjem dijelu te 12 m pri vrhu. Osim toga, zid je bio visok oko 30 m, što je uključivalo i zupce, sa brojnim otvorima (ambrazurama). Ovaj zid je bio opasan drugim zidom debelim 50 m. Drugi zid je imao tornjeve i zaobljene zupce koji su okruživali tornjeve. Taj vanjski zid je bio zaštićen masivnim glasijama, napravljenim od cigli i krečnjaka. Izvad vanjskog zida bili su jarkovi ispunjeni vodom.

Za samo jednu generaciju nakon svog osnivanja, Bagdad je postao središte obrazovanja i trgovine. Kuća mudrosti bila je organizacija posvećena prevođenju djela sa grčkog, perzijskog i sirjačkog. Naučnici su počeli da dolaze u Bagdad iz svih krajeva Abasidskog halifata, doprinoseći uvođenjem naučnih saznanja Perzijanaca, Grka i Indijaca u islamski i arapski svijet tog vremena. Smatra se da je Bagdad vjerovatno bio najveći grad na svijetu za vrlo kratko vrijeme nakon svog osnivanja i sve do 930tih, kada ga je sustigla Kordoba.^[16] Neke od procjena navode da je grad na svom vrhuncu imao preko milion stanovnika.^[16] U mnogim od bajki napisanih u čuvenoj "Hiljadu i jednoj noći", radnja se dešava upravo u Bagdadu u ovo vrijeme.

Do 10. vijeka, stanovništvo grada je iznosilo, po današnjim procjenama, između 1,2 miliona^[17] i 2 miliona.^[18] Međutim eksplozivni rast Bagdada je postepeno usporio zbog problema unutar halifata, uključujući i premještanje prijestolnice u Samaru (tokom dva perioda 808-819 i 836-892), gubitka krajnjih zapadnih i istočnih provincija i perioda političke dominacije iranske dinastije Buvejhida (945-1055) i Turaka Seldžuka (1055-1135).

Seldžuci su bili klan Ohuz Turaka iz Centralne Azije koji su prešli na sunitski ogranak islama. Godine 1040. oni su uništili Gaznavide, preuzevši njihovu zemlju te je 1055. Tugril-beg, vođa Seldžuka, osvojio Bagdad. Oni su protjerali pripadnike Bujidske šiitske dinastije koji su neko vrijeme tu vladali te preuzeli vlast i kontrolu nad Bagdadom. Poslije osvajanja, Seldžuci su vladali sa titulom sultana u ime abasidskih halifa (smatrali su sebe dijelom abasidskog režima). Tugril-beg je sebe smatrao zaštitnikom abasidskih halifa.^[19]

Dana 10. februara 1258. Bagdad su zauzeli Mongoli predvođeni unukom Džingis-kana, Huleguom, nakon opsade grada.^[20] Tom prilikom su mnogi kvartovi uništeni u požaru, pljačkama i razaranjem. Mongoli su ubili većinu stanovnika Bagdada, uključujući i halifu el-Musta'sima te veći dio grada potpuno uništili. Uništeni su i kanali i obalni nasipi koji su sačinjavali irigacijski sistem grada. Pustošenje Bagdada označilo je kraj Abasidskog halifata, udar od kojeg se islamska civilizacija nije nikad u potpunosti oporavila.

Od tog vremena, Bagdadom je vladao Ilkanat, država odvojena od Mongolskog carstva čija se prijestolnica nalazila u današnjem Iranu. Godine 1401. Bagdad je ponovno opustošen, ovog puta ga je napao turkijski osvajač Timur Lenk (Tamerlan Veliki).^[21] Kada je njegova vojska osvojila grad, nije poštedio gotovo nikog te je naredio da svaki od njegovih vojnika donese dvije osjećene glave stanovnika Bagdada.^[22] Bagdad je zatim postao provincijska prijestolnica koju su kontrolirali mongolski Džalajiridi (1400-1411), turkijski Kara Koyunlu (1411-1469), Ak Koyunlu (1469–1508) i iranske Safavidske dinastije (1508–1534).

U moderna vremena, Bagdad je bio u fokusu mnogih sukoba i ratova u Iraku. U Prvom zalivskom ratu (1980-1988) između Iraka i Irana, Bagdad je bio na meti iranskih napada raketama tipa Scud, ali one nisu izazvale veće žrtve a i štete su bile relativno malehne. U Drugom zalivskom ratu grad je napadnut 17. januara 1991. te su ga sedam sedmica bombardirale savezničke snage pod vodstvom SAD-a. Zračni napadi bili su usmjereni na vojne ciljeve kao što je iračka republikanska garda, sisteme protivzračne odbrane, vojne avione i aerodrome kao i špijunske sisteme. Osim toga, saveznici su bombardirali i objekte koji su od značaja za civilno stanovništvo: elektroenergetska postrojenja, rafinerije nafte i naftovode, medijske kuće i odašiljače, željeznice i mostove. Cjelokupna elektroenergetska mreža u gradu bila je uništena. Na kraju rata, proizvodnja električne eneregije iznosila je 4% predratne proizvodnje, ali je već za mjesec dana vraćena na 20 do 25%. Osim električne mreže, uništena je i vodoopskrba. Bombe su uništile i sisteme za upravljanje većine pumpnih stanica i uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Kanalizacija je oticala direktno u rijeku Tigris, odakle je stanovništvo iračkog glavnog grada uzimalo vodu za piće, te se pojavila velika epidemija u gradu.

Jedna od najstarijih građevina je Abasidska palača (12. – 13. v.) koja je dio historijskog centra grada sa Sokak-sarajem ("Palača trgovine") i medresom al-Mustansirija iz istog perioda. Džamija al-Kazimija ("Dvojice koji progutaše svoj bijes") iz 15. vijeka nalazi se u predgrađu Bagdada, a sadrži grobnice sedmog i devetog šijitskog imama (od dvanaest najvećih), Muse al-Kazima i Muhameda al-Takija. Zbog toga se smatra za jednim od najvažnijih šijitskih svetišta na svijetu.

Nacionalni muzej Iraka je posjedovao neprocjenjivu kolekciju historijskih predmeta i umjetnina, ali je tokom okupacije Bagdada 2003. godine kolekcija opustošena. U Nacionalnoj biblioteci i arhivi Iraka uništeno je hiljade drevnih rukopisa dok je Sadam Husein bio na vlasti. Zoološki vrt u Bagdadu je najveći zoološki vrt na Bliskom istoku. Za osam dana nakon početka invazije 2003. od 650 životinja koje su tamo boravile, samo ih je 35 preživjelo. Neke od životinja su ukradene a mnoge zatočene životinje uginule su zbog nedostatka hrane. Neki od čuvara zoološkog vrta su mesoždere hranili magarcima koje su kupovali od stanovništva.^[23][24]

Internacionalni aerodrom Bagdad (BIAP), najveći u Iraku, nalazi se 16 km od središta grada i svake godine potroši oko 900,000.000 USD kako bi primila do 7,500.000 putnika. Tada je stradao i Badadski zoološki vrt koji je bio najveći na Bliskom Istoku, no nakon 2003. godine tek 35 životinja, od njih 650, je preživjelo^[25].

Spomenik neznanom junaku na Velikom trgu proslava iz 1980. godine podignut je početkom Iransko-iračkog rata (1980. – 1988.) kako bi se obilježila mučenička smrt iračkih vojnika, a 1989. godine mu je dodan Trijumfalni luk ("Mačevi pobjede").

• 
  Suk al-Gazel je nastariji mineret u Mezopotamiji (901. – 907.)
• 
  Džamija al-Kazimija
• 
  Bagdadski aerodrom

Grad se nalazi na prostranoj niziji razdijeljenoj rijekom Tigris. Rijeka dijeli Bagdad na pola, tako da se istočni dio grada naziva Rusafa, dok se zapadni dio zove Karh. Zemljište na kojem se grad sagrađen je gotovo u potpunosti ravno i nisko, aluvijalnog je porijekla zbog velikih periodičnih poplava koje uzrokuje rijeka.

Administrativna podjela

Grad Bagdad ima 89 zvaničnih naselja grupiranih u 9 distrikta. Devet distrikata grada su:

• Azamija (ألأعظمية)
• Karh (الكرخ)
• Karrada (كرّادة)
• Kazimija (الكاظمية)
• Mensur (المنصور)
• Sadr City (Savra, Medina es-Sadr, مدينة الصدر)
• El Rašid (الرشید)
• Rusafa (الرصافة)
• Novi Bagdad (بغداد الجديدة, Bagdad el-Džidida)

Ova zvanična podjela grada služi kao administrativni centri za pružanje općinskih usluga, a sve do 2003. nisu imali nikakvu političku funkciju. Početkom aprila 2003. Prelazna vlada Iraka pod američkom kontrolom počela je proces kreiranja novih funkcija za ova naselja. Proces se prvobitno usredotočio na izbor mjesnih vijeća u zvaničnim naseljima. Prelazna vlada organizirala je seriju skupova u svakom naselju objašnjavajući lokalnu vladu, opisujući proces izbora po naseljima i ohrabrivala učesnike da razglase tu odluku prijateljima, komšijama i rođacima na sljedećim sastancima. Svaki proces u naselju je konačno završio završnim skupom kada su kandidati za svako mjesno vijeće bilo izabrano. Kada su svih 89 mjesnih vijeća izabrano, među sobom su izabrali predstavnike koji su služili u jednom od devet vijeća distrikta. Kada su fomirana vijeća distrikta dalje se krenulo u imenovanje članova gradskog vijeća Bagdada, koje čini 37 članova.

Klima

Bagdad ima suptropsku suhu klimu (po Köppenu BWh) i ubraja se među najtoplije gradove svijeta. Ljeti, od juna do augusta, prosječna dnevna temperatura raste do 44 °C uz nesnosno sunčevo zračenje. Padavine u ovo doba godine zabilježene samo pet ili šest puta i nikad nisu premašile 1 mm (1 litar/m²).^[26] Čak i noću, ljetne temperature vrlo rijetko padaju ispod 24 °C. Zbog vrlo niske vlažnosti zraka (obično ispod 10%) i vrlo velike udaljenost Bagdada od toplog Perzijskog zaliva, tokom ljeta su uobičajene pješćane oluje iz pravca pustinje prema zapadu.

Zimi, dani su dosta blagi a noći promjenjive. Od decembra do februara, dnevna temperatura iznosi između 15,5 i 18,5 °C, mada nisu neobične ni temperature iznad 21 °C. Jutarnje temperature ponekad budu prilično niske, prosječna jutarnja temperatura u januaru iznosi 3,8 °C a temperature ispod tačke smrzavanja dešavaju se samo nekoliko puta tokom zime.

Velika većina stanovništva su Arapi, a u gradu postoji i značajna nacionalna zajednica Kurda, kao i manje zajednice Turkmena, Sirijaca i Sudanaca.

Oko 95% stanovništva grada su muslimani, zbog čega gradsku sliku krase mnogobrojne džamije. Bagdad je i historijsko sjedište patrijarha Asirske Crkve istoka.

Medresu Mustansirija je osnovao 1227. godine abasidski halifa el-Mustansir. Promijenila je ime 1963. u Univerzitet el-Mustansirija. Univerzitet u Bagdadu je najveći u Iraku i drugi po veličini u arapskom svijetu. Osim ovih, postoje još tri univerziteta u Bagdadu: Irački univerzitet, Univerzitet Nahrain i Tehnološki univerzitet.

Bagdad je dom nekim od najuspješnijih nogometnih timova u Iraku, među kojima su najveći irački prvaci el-Šorta (policijski klub), el-Kuva el-Džavija (klub pilota), FK el-Zavra'a i FK Talaba (studentski klubovi). Najveći stadion u Bagdadu je stadion el-Šaab, otvoren 1966. godine. Drugi, mnogo veći stadion je još uvijek u fazi izgradnje.

Grad također ima dugu tradiciju u utrkama konja počev od Prvog svjetskog rata, stanovnicima Bagdada poznate samo kao Utrke. Postoje nezvanični izvještaji o pritisku nekih islamskih grupa da se ova tradicija ugasi zbog klađenja za vrijeme utrka, što se protivi islamskim vjerskim zakonima.

Poznate osobe

• Adil Abd al-Mahdi, šiitsko-irački političar, trenutni irački potpredsjednik
• Ijad Alavi, irački političar, bivši premijer vlade
• Zaha Hadid, iračko-britanska arhitektica i profesorica
• Ibn Kamuna, filozof
• Jakub ibn Kilis, egipatski vezir za vrijeme Fatimida
• Bassam Salih Kubba, zamjenik ministra vanjskih poslova (april - juni 2004)
• Abdud Karim Kasim, irački političar i premijer od 1958. do 1963.

Bagdad ima ugovore o partnerstvu sa sljedećim gradovima:

• Amman, Jordan
• Bejrut, Libanon^[27]
• Dubai, Ujedinjeni Arapski Emirati

Bagdad na Wikimedijinoj ostavi

• Bagdad na portalu Encyclopædia Britannica (en)