Ječam
Ječam (lat.Hordeum vulgare) je vrsta zeljastih biljaka iz porodice trave (Poaceae), jedna od najuzgajanijih žitarica umjerenih područja širom svijeta. Prvenstveno je kultiviran zbog zrnevlja, posebno u Evroaziji, od prije više od 10.000 godina.[2]
Ječam | |
---|---|
Sistematika | |
Carstvo | Plantae |
Divizija | Magnoliophyta |
Red | Poales |
Porodica | Poaceae |
Rod | Hordeum |
Vrste | |
Sinonimi | |
Spisak
|
Ječam se koristi kao životinjska hrana, kao izvor fermentirajućeg materijala za pivo i određena destilirana pića, te kao sastavni dio različitih zdravih namirnica. Koristi se u supama i gulašima, te u ječmenom hljebu raznih kultura. Zrno ječma se obično pravi u sladu u tradicionalnom i drevnom načinu pripreme.
U 2017. godini ječam je zauzeo četvrto mjesto među žitaricama u proizvedenoj količini (149 miliona tona), odmah iza kukuruza, riže i pšenice.
Biologija
Ječam je član porodice trave. To je samoprašujuća, diploidna vrsta sa 14 hromosoma . Divlji predak pripitomljenog ječma, Hordeum vulgare ssp. spontaneum , obilno raste u travnjacima i šumama širom Plodnog polumjeseca, područja zapadne Azije i sjeveroistočne Afrike, a posebno na sekundarno uznemirenim staništima, obalnim putevima i voćnjacima. Izvan ove regije divlji ječam je rjeđi i obično se nalazi na poremećenim staništima.[2] Međutim, u istraživanju markera širenja raznolikosti genoma, utvrđeno je da je Tibet bio dodatni centar pripitomljavanja kultiviranog ječma.[3]
Pripitomljavanje
Divji ječam ( H. spontaneum ) je predak domaćeg ječma ( H. vulgare ). Tokom pripitomljavanja, morfologija zrna ječma znatno se promijenila, prešavši iz izduženog oblika u okrugliji i zaobljerniji.[4] Pored toga, divlji ječam ima karakteristične genske, alele i regulatore koji imaju potencijal za otpornost na abiotski ili biotski stres uzgajanog ječma i prilagodbu klimatskim promjenama.[5] Divlji ječam ima krhak klas; po zrelosti, odvajaju se pljevice, olakšavajući raspršivanje semena. Domaći ječam ima nelomljene bodlje, što olakšava berbu zrelih plodova. Takvo stanje uzrokovano je mutacijom u jednom od dvije genetičke vezanosti gena poznatih kao Bt 1 i Bt2; mnogi kultivari imaju obje mutacije. Nelomljivo stanje je recesivno, pa su sorte ječma koje ispoljavaju ovo stanje homozigotne za mutantni alel.[2]Pripitomljavanje ječma prati promjena ključnih fenotipskih svojstva na genetičkom nivou. Malo se zna o genetičkoj varijaciji među pripitomljenim i divljim genima u hromosomskim regijama.[6]Ječam se smatra jednom od najstarijih žitarica u Evropi. Sijao se još u kameno doba, kultivirao u starom Egiptu, Mezopotamiji i području europskih sojenica. Sumerani su osim togaovu žitaricu koristili kao mjeru i novac, a Vedski tekstovi spominju ječam i rižu kao dva besmrtna nebeska sina. U Babilonu se od njega pravila kaša i pivo, a u Starom vijeku je prženi ječam bio važna prehrambena namirnica. Zdrava je i jeftina zamjena za kahvu, što se često koristilo u kriznim razdobljima a ječmeni slad je odlična zamjena za šećer. Upotrebljava seza proizvodnju hljeba, slada, piva, viskija, stočne hrane i dr.,zbog čega zauzima četvrto mjesto u proizvodnji žitarica.
Hordeum vulgare obično se dijeli na pet tzv. konvarijeteta
- dvoredni ječam (Hordeum vulgare convar. distichum), koji najčešće služi za proizvodnju piva;
- višeredni ječam (Hordeum vulgare convar. hexastihum)
- prijelazni ječam (Hordeum vulgare convar. intermedium)
- nepotpuni ječam (Hordeum vulgare convar. deficiens)
- labilni ječam (Hordeum vulgare convar. labile)
Genetika
Genom ječma sekvenciran je 2012,[7] uz potporu Međunarodnog konzorcija za sekvenciranje genoma ječma i britanskog Konzorcija za sekvenciju ječma.
Genom je sačinjen od sedam parova jedarnih hromosoma (preporučene oznake: 1H, 2H, 3H, 4H, 5H, 6H i 7H) i po jednim mitohondrijskim i hloroplastnim, sa ukupno 5000 parova megsbaza Mbp.[8]Mnogobrojne biološke informacije već su slobodno dostupne u nekoliko baza podataka za ječam.[9]
Divlji ječam (H. vulgare ssp. spontaneum) ) koji danas raste u Plodnom polumesecu možda nije potomak ječma koji se uzgaja u Eritreji i Etiopiji, što ukazuje da se u istočnoj Africi moglo desiti odvojeno pripitomljavanje.[10]
Proizvodnja
Proizvodnje ječma 2017. | |
---|---|
Zemlja | (Milioni tona) |
U 2017. godini svjetska proizvodnja ječma iznosila je 149 miliona tona, a predvodila ga je Rusija koja proizvodi 14% svjetske ukupne proizvodnje. Australija, Njemačka, Francuska i Ukrajina bili su također glavni proizvođači.[11]
Kultivacija
Ječam je široko prilagodljiva kultura. Posebno je popularna u umjerenim područjima gdje se uzgaja kao ljetni usjev i u tropskim područjima gdje se sije kao višekratni usjev. Vrijeme njegovog klijanja je jedan do tri dana. Ječam raste u hladnim uvjetima, ali nije naročito otporan na zimske uvjete.
Ječam je tolerantniji na salinitet tla od pšenice, što bi moglo objasniti porast uzgoja ječma u Mezopotamiji od drugog milenija p. n. e. Ječam nije otporniji na zimu od ozime pšenice (Triticum aestivum), jesen od raži (Secale cereale), ali se može sijati kao zimska kultura i u toplijim predjelima Australije i Velike Britanije.
Ječam ima kratku sezonu rasta i relativno je tolerantan na sušu.[12]
Hrana
Hranjiva vrijednost po 100g | |
---|---|
Energija | 515 kJ |
Ugljikohidrati | 28.2 g |
Šećeri | 0.3 g |
Vlakna | 3.8 g |
Masnoće | 0.4 g |
Bjelančevine | 2.3 g |
Voda | 68.8 g |
Vitamin A ekviv. | 0 μg (0%) |
- beta karoten | 5 μg (0%) |
- lutein i zeaksantin | 56 μg |
Tiamin (Vit. B1) | 0.083 mg (6%) |
Riboflavin (Vit. B2) | 0.062 mg (4%) |
Niacin (Vit. B3) | 2.063 mg (14%) |
Vitamin B5 | 0.135 mg (3%) |
Vitamin B6 | 0.115 mg (9%) |
Folna kiselina (Vit. B9) | 16 μg (4%) |
Vitamin B12 | 0 μg (0%) |
Vitamin C | 0 mg (0%) |
Vitamin D | 0 IU (0%) |
Vitamin E | 0.01 mg (0%) |
Vitamin K | 0.8 μg (1%) |
Kalcij | 11 mg (1%) |
Željezo | 1.3 mg (10%) |
Magnezij | 22 mg (6%) |
Mangan | 0.259 mg (13%) |
Fosfor | 54 mg (8%) |
Kalij | 93 mg (2%) |
Natrij | 3 mg (0%) |
Cink | 0.82 mg (8%) |
Procenti su relativni u odnosu na američke preporuke za dnevne potrebe odraslih osoba. |
U obroku od 100 grama kuhanog ječma ima 123 kilokalorija i dobar je izvor (10% ili više dnevne vrijednosti, DV) esencijalnih hranjivih sastojaka, uključujući, hranjiva vlakna, vitamin B, niacin (14% DV) i prehrambeni minerali uključujući gvožđe (10% DV) i mangan (12 % DV).