Spisak dobitnika Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu

Spisak dobitnika Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu obuhvata sve laureate u periodu od 1901. do danas. Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu (švedski: Nobelpriset i fysiologi eller medicin) je jedna je od pet Nobelovih nagrada koju dodjeljuje Švedska kraljevska akademija nauka svake godine za izuzetna otkrića u području fiziologije i medicine.

Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu
Nobelpriset i fysiologi eller medicin (sv)
Zlatna medalja sa dubljom slikom čovjeka s bradom koji je profilom okrenut u lijevu stranu. Sa lijeve strane čovjeka je tekst "Alfr •" "NOBEL", a na desnoj strani, tekst (manji) "NAT •" onda "MDCCCXXXIII" gore, a zatim (manje) "OB •" onda "MDCCCXCVI" ispod.
Otkrića u fiziologiji ili medicini koja vode ka boljitku čovječanstva
LokacijaStockholm, Švedska
U organizacijiInstitut Karolinska
Prvi put dodijeljena1901.
Službeni veb-sajtnobelprize.org

Nagrada nije dodjeljivana tokom devet godina i to od 1915. do 1918, 1921, 1925, i perioda od 1940. do 1942. Bilo je i pet godina za koje je dodjela Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu odgađana za narednu godinu. Nagrada nije dodijeljena 1914. godine, jer je Nobelov odbor za fiziologiju ili medicinu odlučio da niti jedna od nominacija te godine ne ispunjava potrebne kriterije, već je dodijeljena Robertu Bárányu 1915. godine i računa se kao nagrada za 1914. godine.[1] Ovaj presedan uslijedio je još nekoliko puta kada je nagrada Archibaldu Hillu i Ottou Fritzu Meyerhofu za 1922. dodijeljena 1923. godine,[2] nagrada za 1926. dodijeljena Johannesu Fibigeru 1927. godine, nagrada za 1938. dodijeljena Corneilleu Heymansu 1939. dok su Henrik Dam i Edward Adelbert Doisy nagradu za 1943. primili naredne 1944. godine.[3]

Dobitnici nagrade

U sljedećoj tabeli data su imena laureata sa nekim osnovnim podacima.

GodinaSlikaLaureat[A]Država[B]Obrazloženje [C]Referenca
1901. Emil Adolf von Behring Njemačkaza rad na serumskoj terapiji, posebno njenoj primjeni protiv difterije zbog čega je poznat kao spasilac djece jer je difterija bila glavni uzrok smrti djece.[4]
1902. Sir Ronald Ross UKza svoj rad na istraživanju životnih ciklusa parazita malarije koji se razvijaju unutar uzročnika tj. komaraca koji prenose bolest čime je postavio temelje za uspješno istraživanje ove bolesti i metode borbe protiv nje[5]
1903. Niels Ryberg Finsen Danska
( Farska ostrva)
doprinos liječenju bolesti, posebno lupus vulgaris, koncentriranim svjetlosnim zračenjem, čime je otvorio novi put u medicinskoj nauci[6]
1904. Ivan Petrovich Pavlov Rusijakao priznanje za rad na proučavanju fiziologije probave, kroz koje se transformiralo i proširilo znanje o vitalnim aspektima predmetne oblasti[7]
1905. Robert Koch Njemačkaza njegova istraživanja i otkrića u vezi sa tuberkulozom[8]
1906. Camillo Golgi Italijakao priznanje za njihov rad na strukturi nervnog sistema[9]
Santiago Ramón y Cajal Španija
1907. Charles Louis Alphonse Laveran Francuska[10]
1908. Ilja Iljič Mečnjikov Rusijau znak priznanja za njihov doprinos na polju proučavanja mehanizma imuniteta[11]
Paul Ehrlich Njemačka
1909. Emil Theodor Kocher Švicarska[12]
1910. Albrecht Kossel Njemačka[13]
1911. Allvar Gullstrand Švedskaza rad na dioptriji oka[14]
1912. Alexis Carrel Francuskaza njegov rad na vaskularnim šavovima i transplantaciji krvnih sudova i organa[15]
1913. Charles Richet Francuskaza doprinos na polju anafilaksije[16]
1914. Robert Bárány Austro-Ugarskaza svoj rad u oblasti fiziologije i patologije vestibularnog aparata[1]
1915.Nije dodijeljena
1916.
1917.
1918.
1919. Alexis Carrel Belgijaza njegova otkrića iz oblasti imuniteta[17]
1920. August Krogh Danskaza otkriće mehanizma regulacije kapilarnog protoka[18]
1921.Nije dodijeljena
1922. Archibald Hill UKza otkriće koje se odnosi na proizvodnju toplote u mišićima[2]
Otto Fritz Meyerhof Njemačkaza otkriće fiksne veze između potrošnje kisika i metabolizma mliječne kiseline u mišićima[2]
1923. Sir Frederick Banting Kanadaza otkriće inzulina[19]
John Macleod UK
1924. Willem Einthoven Holandijaza otkriće mehanizma elektrokardiograma
1925.Nije dodijeljena
1926. Johannes Fibiger Danskaza otkriće Spiroptera carcinoma
1927. Julius Wagner-Jauregg Austrijaza otkriće terapijske vrijednosti malarijske inokulacije u liječenju paralitičke demencije
1928. Julius Wagner-Jauregg Francuskaza rad u oblasti tifusa
1929. Christiaan Eijkman Holandijaza otkriće antineuritskog vitamina
Sir Frederick Gowland Hopkins UKza otkriće vitamina koji potiču rast
1930. Karl Landsteiner Austrijaza otkriće krvnih grupa kod ljudi
1931. Otto Heinrich Warburg Njemačkaza otkrića prirode i načina djelovanja respiratornog enzima
1932. Sir Charles Scott Sherrington UKza otkrića u vezi sa funkcijama neurona
Edgar Adrian UK
1933. Thomas Hunt Morgan SADzbog otkrića koja se tiču uloge koju hromosom ima u procesu nasljeđivanje
1934. George Whipple SADza otkrića koja se tiču terapije jetre u slučajevima anemije
George Minot SAD
William P. Murphy SAD
1935. Hans Spemann Njemačkaza otkriće organizacionih centara u procesu embriogeneze
1936. Sir Henry Hallett Dale UKza otkrića koja su povezana s neurotransmiterom
Otto Loewi Njemačka
Austrija
1937. Albert Szent-Györgyi Mađarskaza otkrića vezana uz procese ćelijskog disanja, s posebnim osvrtom na vitamin C i katalizu fumarne kiseline
1938. Corneille Heymans Belgijaza otkriće uloge koju igraju sinusni i aortni mehanizmi u regulaciji disanja
1939. Gerhard Domagk Njemačkaza otkriće antibakterijskih učinaka prontosila
1940.Nije dodijeljena
1941.
1942.
1943. Henrik Dam DANza otkriće vitamina K[3]
Edward Adelbert Doisy SADza otkriće hemijske prirode vitamina K[3]
1944. Sir Joseph Erlanger SADza otkrića koja se odnose na visoko diferencirane funkcije pojedinih nervnih vlakana[20]
Herbert Spencer Gasser SAD
1945. Sir Alexander Fleming UKza otkriće penicilina i njegovog ljekovitog dejstva kod različitih zaraznih bolesti[21]
Sir Ernst Chain UK
Howard Florey AUS
1946. Hermann Joseph Muller SAD"za otkrivanje proizvodnje mutacija zračenjem X-zracima"[22]
1947. Carl Ferdinand Cori SAD"za njihovo otkriće toka katalitičke konverzije glikogena"[23]
Gerty CoriŠablon:SAD
Bernardo Houssay ARG"za njegovo otkriće uloge koju hormon prednjeg režnja hipofize igra u metabolizmu šećera"[23]
Emil Von Behring je prvi dobitnik Nobelove nagrade za medicinu ili fiziologiju
  • 2018. James P. Allison (SAD) Tasuku Honjo (Japan)[24]
  • 2017. Jeffrey C. Hall, Michael Rosbash, Michael W. Young[25]
  • 2016. Yoshinori Ohsumi,[26] Japan
  • 2015. William C. Campbell, Satoshi Ōmura, Tu Youyou
  • 2014. John O'Keefe, May-Britt Moser, Edvard I. Moser
  • 2013. James E. Rothman, Thomas C. Südhof, Randy W. Schekman
  • 2012. John B. Gurdon, Shinya Yamanaka
  • 2011. Ralph M. Steinman, (14. januar 1943 – 30. septembar 2011, kanadski imunolog): za otkriće dendritičkih ćelija, i njihove uloge u adaptivnom imunitetu (nagrađen posthumno)[27], Bruce A. Beutler, Sjedinjene Američke Države i Jules A. Hoffmann, Francuska, "za njihova otkrića u vezi aktivacije urođenog imuniteta"[27]
  • 2010. Robert G. Edwards
  • 2009. Carol Greider, Elizabeth Blackburn, Jack Szostak
  • 2008. Harald zur Hausen, Françoise Barré-Sinoussi, Luc Montagnier
  • 2007. Mario Capecchi, Martin Evans, Oliver Smithies
  • 2006. Andrew Z. Fire, Craig C. Mello
  • 2005. Barry Marshall, Robin Warren
  • 2004. Richard Axel, Linda B Buck
  • 2003. Paul C Lauterbur, Sir Peter Mansfield
  • 2002. Sydney Brenner, H Robert Horvitz, John E Sulston
  • 2001. Leland H Hartwell, Tim Hunt, Sir Paul Nurse
  • 2000. Arvid Carlsson, Paul Greengard, Eric R Kandel
  • 1999. Günter Blobel
  • 1998. Robert F Furchgott, Louis J Ignarro, Ferid Murad
  • 1997. Stanley B Prusiner
  • 1996. Peter C Doherty, Rolf M Zinkernagel
  • 1995. Edward B Lewis, Christiane Nüsslein-Volhard, Eric F Wieschaus
  • 1994. Alfred G Gilman, Martin Rodbell
  • 1993. Richard J Roberts, Phillip A Sharp
  • 1992. Edmond H Fischer, Edwin G Krebs
  • 1991. Erwin Neher, Bert Sakmann
  • 1990. Joseph E Murray, E Donnall Thomas
  • 1989. J Michael Bishop, Harold E Varmus
  • 1988. Sir James W Black, Gertrude B Elion, George H Hitchings
  • 1987. Susumu Tonegawa
  • 1986. Stanley Cohen, Rita Levi-Montalcini
  • 1985. Michael S Brown, Joseph L Goldstein
  • 1984. Niels K Jerne, Georges J F Köhler, César Milstein
  • 1983. Barbara McClintock
  • 1982. Sune K Bergström, Bengt I Samuelsson, John Robert Vane
  • 1981. Roger W Sperry, David H Hubel, Torsten N Wiesel
  • 1980. Baruj Benacerraf, Jean Dausset, George D Snell
  • 1979. Allan M Cormack, Godfrey N Hounsfield
  • 1978. Werner Arber, Daniel Nathans, Hamilton O Smith
  • 1977. Roger Guillemin, Andrew V Schally, Rosalyn Yalow
  • 1976. Baruch S Blumberg, D Carleton Gajdusek
  • 1975. David Baltimore, Renato Dulbecco, Howard M Temin
  • 1974. Albert Claude, Christian de Duve, George E Palade
  • 1973. Karl von Frisch, Konrad Lorenz, Nikolaas Tinbergen
  • 1972. Gerald M Edelman, Rodney R Porter
  • 1971. Earl W Sutherland Jr.
  • 1970. Sir Bernard Katz, Ulf von Euler, Julius Axelrod
  • 1969. Max Delbrück, Alfred D Hershey, Salvador E Luria
  • 1968. Robert W Holley, H Gobind Khorana, Marshall Warren Nirenberg
  • 1967. Ragnar Granit, Haldan K Hartline, George Wald
  • 1966. Peyton Rous, Charles B Huggins
  • 1965. François Jacob, André Lwoff, Jacques Monod
  • 1964. Konrad Bloch, Feodor Lynen
  • 1963. Sir John Eccles, Alan L Hodgkin, Andrew F Huxley
  • 1962. Francis Crick, James Watson, Maurice Wilkins
  • 1961. Georg von Békésy
  • 1960. Sir Frank Macfarlane Burnet, Peter Medawar
  • 1959. Severo Ochoa, Arthur Kornberg
  • 1958. George Beadle, Edward Tatum, Joshua Lederberg
  • 1957. Daniel Bovet
  • 1956. André F Cournand, Werner Forssmann, Dickinson W Richards
  • 1955. Hugo Theorell
  • 1954. John F Enders, Thomas H Weller, Frederick C Robbins
  • 1953. Hans Krebs, Fritz Lipmann
  • 1952. Selman A Waksman
  • 1951. Max Theiler
  • 1950. Edward C Kendall, Tadeus Reichstein, Philip S Hench
  • 1949. Walter Hess, Egas Moniz
  • 1948. Paul Müller

Također pogledajte

Reference