Malgaški jezik

Malagaški jezik nema nikakve veze s obližnjim afričkim jezicima, već je on najzapadniji član malajsko-polinezijske grane porodice austronezijskih jezika,^[6] tu činjenicu prvi je uočio još davne 1708. nizozemski jezikoslovac Adriaan van Reeland.^[7] On je blizak malajsko-polinezijskim jezicima koji se govore po Indoneziji, Maleziji i Filipinima, najbliži jugoistočnim Barito jezicima koji se govori na Borneu, osim po svojoj polinezijskoj morfologiji.^[8] Većina riječi malgaškog bazičnog vokabulara ista je kao kod manjanskog, koji se govori duž rijeke Barito u južnom Borneu. To upućuje na činjenicu da su Madagaskar prvi naselili doseljenici s indonezijskog arhipelaga, ali ni do danas nije jasno kad se i zašto ta kolonizacija dogodila. Kasnije su se ti doseljenici miješali s doseljenicima iz istočne Afrike i Arapima.

Malagaški jezik ima dosta posuđenica iz Arapskog i Bantu jezika (osobito Svahilija). Njegova pisana književnost vjerojatno se pojavila u 15. st. Kad su Francuzi osnovali svoju koloniju Fort-Dauphin u 17. st. oni su kod lokalnog stanovništva naišli na arapsko-malageško pismo u upotrebi poznato kao sorabe. Najstariji poznati rukopis na sorabeu je mali malgaško-nizozemski rječnik s početka 17. st. a, prvi put objavljen tek 1908. od strane Gabriela Ferranda^[9] to pismo moralo je po svim pokazateljima biti u upotrebi na jugoistoku Madagaskara već u 15. st.^[9]

Kralj Radama I. (oko 1810. – 1828.), prvi pismeni predstavnik Kraljevstva Merina, dobar poznavaoc sorabea, odlučio se ipak za uvođenje latinice u malgaški jezik i pozvao protestantsko Londonsko misionarsko društvo da mu pomogne u tome osnivanjem škola i crkava .

Malagaški ima bogatu tradiciju usmene narodne književnosti (epove i legende. Najpoznatiji nacionalni ep je Ibonia, o malgaškom narodnom junaka istog imena.

Prva tiskana knjiga na malgaškom bila je Biblija, koju su preveli na malgaški britanski protestantski misionari 1835.^[10]koji su djelovali na madagaskarskoj visoravni. Prvi dvojezični prijevod vjerskog teksta objavio je Étienne de Flacourt^[11] koji je objavio i prvi malgaški rječnik.^[12]

Malagaški jezik ima dva osnovna dijalekta; Istočni - kojim uglavnom govore Merine i Zapadni kojim uglavnom govore Sakalave. Ta podjela je logična posljedica geografije Madagaskara, jer je planinski lanac po sredini otoka ujedno i granica (izoglosa) dijalekata.

Malagaški alfabet je fonetski i vrlo jednostavan, upotrebljava 21 slovo iz latinice: a, b, d, e, f, g, h, i, j, k, l, m, n, o, p, r, s, t, v, y, z.Jedine razlike su kod slova i, koje na kraju riječi postaje y, i kod slova o, koje se izgovara kao u.

Donji primjeri su iz Istočnog dijalekta koji je standardni malagaški, u upotrebi u glavnom gradu Antananarivu i na centralnoj visoravni, gdje živi pleme Merina.^[13]

• Ethnologue (14th)
• Malagaško-engleski rječnik (engl.)