Grčko pismo

Historija alfabeta

srednje bronzano doba 19–15. vijek p. n. e.

  • Kanaansko-feničko 14. vijek p. n. e.
    • paleohebrejsko 10. vijek p. n. e.
    • aramejsko 9. vijek p. n. e.
      • Brahmi i indijska 6. vijek p. n. e.
        • tibetansko 7. vijek
        • kmersko/javansko 9. vijek
      • hebrejsko 3. vijek p. n. e.
      • sirsko 2. vijek p. n. e.
        • nabatejsko 2. vijek p. n. e.
      • avestijsko 4–6. vijek
    • grčko 9. vijek p. n. e.
    • samaritansko 6. vijek p. n. e.
    • iberska 6. vijek p. n. e.
  • južnoarapsko 9. vijek p. n. e.
    • etiopsko 5–6. vijek p. n. e.
meroitičko 3. vijek p. n. e.
Geneologija

Grčko pismo (ili Grčki alfabet) jest pismo korišteno za grčki jezik još od kasnog 9. ili ranog 8 vijeka prije nove ere.[1][2]:9 Izvodi se iz ranijeg feničanskog pisma.[3] To je i prvo pismo u modernom smislu, gdje je svaki znak korišten da označi poseban suglasnik ili samoglasnik, te je i najstarije pismo koje je i danas, uz manje ili veće izmjene, u upotrebi. U arhaično i rano klasično doba, grčko pismo je postojalo u mnogim lokalnim varijantama, ali je do kraja 4. vijeka prije nove ere euklidsko pismo, sa 24 slova, poredano od alfa do omega, postalo standard i upravo se ova verzija i danas koristi za grčko pismo.

Grčko pismo
Α α AlfaΒ β Beta
Γ γ GamaΔ δ Delta
Ε ε EpsilonΖ ζ Zeta
Η η EtaΘ θ Theta
Ι ι JotaΚ κ Kapa
Λ λ LambdaΜ μ Mi
Ν ν NiΞ ξ Ksi
Ο ο OmikronΠ π Pi
Ρ ρ RoΣ σ Sigma
Τ τ TauΥ υ Ipsilon
Φ φ FiΧ χ Hi
Ψ ψ PsiΩ ω Omega
Davne slova
Digama Stigma
Heta San
Kopa Sampi
Šo

Velika i mala slova slova su:

Α α, Β β, Γ γ, Δ δ, Ε ε, Ζ ζ, Η η, Θ θ, Ι ι, Κ κ, Λ λ, Μ μ, Ν ν, Ξ ξ, ΠΟ Ξ ξ, Ο Ο , Σ σ/ς, Τ τ, Υ υ, Φ φ, Χ χ, Ψ ψ, Ω ω.

Grčko pismo je preteća drugih pisama,[4] kao što su Glagoljica, Ćirilica, Koptsko pismo i Latinica. Poput latinice i ćirilice, grčki je prvobitno imao samo jedan oblik svakog slova; razliku između velikih i malih slova razvilo se paralelno sa latinicom tokom moderne ere. Zvučne vrijednosti i konvencionalne transkripcije za neka slova razlikuju se između starogrčkog i modernog grčkog, jer se izgovor grčkog značajno promijenio između 5. vijeka p. n. e. i danas. Moderni i starogrčki također koriste različite dijakritičke znakove, a moderni grčki zadržava samo naglasak (akutni) i dijarezu.

Osim upotrebe u pisanju grčkog jezika, kako u svom drevnom tako i u modernom obliku, grčko pismo danas služi i kao izvor tehničkih simbola i oznaka u mnogim domenima matematike, nauke i drugih oblasti.

Oblik slova

Kao i latinica i druga alfabetska pisma, grčki je izvorno imao samo jedan oblik svakog slova, bez razlike između velikih i malih slova. Ova razlika je inovacija moderne ere, koja se oslanja na različite linije razvoja oblika slova u ranijem rukopisu.

Najstariji oblici slova u antici su majuskuli oblici. Osim uspravnih, ravnih natpisnih oblika (velikih slova) pronađenih u kamenorezima ili urezanoj keramici, tokom antike su se razvili i tečniji stilovi pisanja prilagođeni rukopisu na mekim materijalima. Takav rukopis sačuvan je posebno iz rukopisa papirusa u Egiptu iz helenističkog perioda. Drevni rukopis je razvio dva različita stila: uncijalno pisanje, sa pažljivo iscrtanim, zaobljenim štampanim slovima približno jednake veličine, koji se koristio kao ruka knjige za pažljivo izrađene književne i vjerske rukopise, i kurzivno pisanje, korišteno u svakodnevne svrhe.[5]:102-103 Kurzivne forme su se približile stilu oblika malih slova, sa uzlaznim i silaznim slovom, kao i mnogim povezujućim linijama i ligaturama između slova.

U devetom i desetom vijeku, uncijalne kazaljke za knjige zamenjene su novim, kompaktnijim stilom pisanja, sa oblicima slova djelimično prilagođenim ranijim kurzivom.[5]:102-103 Ovaj minijaturni stil ostao je dominantan oblik rukom pisanog grčkog u moderno doba. Tokom renesanse, zapadni štampari su usvojili male oblike slova kao mala štampana slova, dok su velika slova modelirali na drevnim natpisnim formama. Pravopisna praksa korištenja razlikovanja velikih slova za označavanje vlastitih imena, titula itd. razvila se paralelno sa praksom u latinskom i drugim zapadnim jezicima.

Tabela pisma

Izgovor je prikazan transkripcijom i transliteracijom u međunarodnu fonetsku abecedu.

SlovoImeGlasLatinička transkripcijaFeničko slovo
starogrčkonovogrčkostarogrčkinovogrčkistarogrčkinovogrčki
Α αἄλφαάλφαalfa[a] [][a]aa alef
Β ββῆταβήταbeta[b][v]bv bet
Γ γγάμμαγάμμαgama[g][ʝ], [ɣ]ggh, g gimel
Δ δδέλταδέλταdelta[d][ð]ddh, d dalet
Ε εεἶ, ἒ ψιλόνέψιλονepsilon[e][]ee he
Ζ ζζῆταζήταzeta[zd], [][z]zz zajin
Η ηἦταήταeta[ɛː] ([h])[i]e, ēi het
Θ θθῆταθήταtheta[][θ]thth tet
Ι ιἰῶταιώταjota[i], [][i], [j]i, īi jod
Κ κκάππακάππαkapa[k][k], [c]kk kaf
Λ λλάβδα, λάμβδαλάμδαlambda[l][l]ll lamed
Μ μμῦμιmi[m][m]mm mem
Ν ννῦνιni[n][n]nn nun
Ξ ξξεῖ, ξῖξιksi[ks][ks]ksks sameh
Ο οοὖ, ὂ μικρόνόμικρονomikron[o][]o, ŏo ajin
Π ππεῖ, πῖπιpi[p][p]pp pe
Ρ ρῥῶρωro[r], [][ɾ]rr reš
Σ σ, ςσῖγμασίγμαsigma[s][s]ss šin
Τ τταῦταυtau[t][t]tt tav
Υ υὗ, ὓ ψιλόνύψιλονipsilon[u], [y], [][i]u, yy vav
Φ φφεῖ, φῖφιfi[][f]ph, ff
Χ χχεῖ, χῖχιhi[], [ks][ç], [x]kh, ksh
Ψ ψψεῖ, ψῖψιpsi[ps][ps]psps
Ω ωὦ, ὦ μέγαωμέγαomega[ɔː][]o, ōo ajin

Brojevi

SlovoFeničko slovoImeLatinička transkripcijaGlas
latinicastarogrčkonovogrčko
Ϛ ϛ[6] vavstigmaστίγμαst[st]
Ϙ ϙ,[7] Ϟ ϟ[8] kofkopaϙόππακόππαk[k]
Ͳ ͳ,[9] Ϡ ϡ[10] cadesampiσαμπῖss[sː], [ks], [ts]

Arhajsko

SlovoFeničko slovoImeLatinička transkripcijaGlas
latinicastarogrčkonovogrčko
Ϝ ϝ,[11] Ͷ ͷ[12] vavdigamaϝαῦδίγαμμαw[w]
Ͱ ͱ[13] hethetaἧταήταh[h]
Ϻ ϻ[14] cadesanϻάνσάνs[s]
Ϸ ϸ[15] cadešosh[ʃ]

Također pogledajte

Reference

Vanjski linkovi